ROTOR NA FONTANI
U Buzetu se nalazi najstariji kružni tok u Istri, a možda i u Hrvatskoj
Razglednica iz fundusa muzeja
Današnji kružni tok na buzetskoj Fontani ne razlikuje se od ostalih takvih prometnih rješenja diljem Istre, ali ga zato od njih izdvaja njegov prethodnik. Bio je to drveni, okrugli postament s prometnim znakovima koji su označavali kružno kretanje prometa. Koristio se još sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća, što ga čini najstarijim kružnim tokom u Istri, a možda i u Hrvatskoj.
Tomaž Tollazzi sa Sveučilišta u Mariboru spominje buzetski kružni tok kao jedan od usamljenih primjera kružnih raskrižja u Hrvatskoj.
Iz povijesnih arhiva prekrivenih prašinom ovaj je podatak na svjetlo dana izvukao kreativni dvojac iz projekta "Buzet u sjećanjima - Memoria Pinguentina" Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda" Buzet.
Matija Nežić i Saša Nikolić već tri godine svojim sumještanima podastiru povijesne zanimljivosti na popularan način. U korona okolnostima iskoristili su društvene mreže za objavljivanje povijesnih crtica iz buzetske prošlosti, što im je postala uobičajena praksa.
Sjecište četiriju prometnica
U svojoj najnovijoj objavi aktualizirali su povijest buzetskog kružnog toka na Fontani, jer mnogi koji se svakodnevno voze oko njega ne razmišljaju o tome što je nekoć bilo na tom mjestu i kako se odvijao promet ispred bivšega hotela Fontana. Na tom su se mjestu sjekle četiri glavne prometnice koje su vodile u četiri različita smjera, odnosno u gradove Trst/Kopar, Rijeku, Pazin i Motovun.
- O tome nam govore razglednice i fotografije iz zbirke našeg Zavičajnog muzeja. Za vrijeme talijanske vlasti u Buzetu, između dva svjetska rata kada su prvi automobili pristigli u Buzet, kružnoga toka nije bilo, što je jasno vidljivo na razglednicama iz tog vremena. Ne jednoj ćemo razglednici, recimo, primijetiti jednu od najmanje dvije crpke za benzin koje su u to doba postojale u Buzetu. U godinama iza Drugog svjetskog rata prvi se put kružni tok pojavljuje na razglednici s kraja pedesetih ili početka šezdesetih godina prošlog stoljeća. Zanimljivo je da iz istog vremena postoje razglednice na kojima nema kružnoga toka. Pojedini kazivači sjećaju se da je bio pomičan i da se preko noći spremao u stanicu milicije koja se nalazila u neposrednoj blizini, zabilježit će Nikolić i Nežić.
Upravo su zahvaljujući svojoj Facebook objavi došli do vrijedne informacije da je taj pomični, drveni kružni tok s kraja pedesetih godina prošlog stoljeća, osmislio i dao izraditi tadašnji milicioner Stupar, prenijela je na društvenim mrežama njegova kćerka Eda Končarević.
Anton Stupar u Buzet je došao po službi 1955. godine, a rodom je bio iz Klane. Davne 1947. karijeru je započeo kao prometni milicioner u Rijeci. Tada je gradski promet regulirao milicioner koji je stajao na postamentu usred raskrižja. Jednom prilikom, jedan američki vojnik prišao je Stuparu i upitao ga zašto stoji nasred raskrižja kad se promet može regulirati kružno, postavljanjem odgovarajućeg prometnog znaka.
Prošlo je nekoliko godina prije nego li je Stupar mogao primijeniti takav način regulacije prometa, kakav mu je sugerirao američki vojnik. Mjesta u kojima je službovao nakon Rijeke, a prije Buzeta - Pićan, Draguć i Roč - naime nisu bila prometno značajno opterećena. Kružni tok je uspostavljen tek u Buzetu oko 1956. godine na raskrižju pred hotelom Fontana, nakon jedne prometne nezgode, sudara kamiona.
Bilo je protivnika
Bilo je puno protivnika takve ideje, ali se Stupar ipak uspio izboriti za kružnu regulaciju prometa. Drveni kružni tok izradio je jedan lokalni stolar, sastojao se od dva dijela kako bi se mogao lakše premještati. Na Fontani noću nije bilo rasvjete pa ga je trebalo skloniti. Donji dio, kaže Nežić, sastojao se od okruglog postamenta, a gornji od ploče s tri stupa s okruglom oznakom koja je označavala kružni promet. Okrugli znakovi bili su plave boje s bijelim strelicama.
Pomični kružni tok zamijenjen je onim s betonskim vazama s cvijećem krajem šezdesetih ili početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je državna cesta D44 izmještena iz Trga Fontana i izgrađen je nadvožnjak za Stari grad. Regulacija prometa nije bila tipična kružnim raskrižjima koje danas poznajemo, prednost prolaza imala su vozila na glavnoj cesti koju su činili pravci za Narodni dom i Dom zdravlja.
To praktično znači da je vozilo koje je prometovalo iz pravca Narodnog doma prema Starom gradu ili Veroni, u kružnom toku moralo propustiti vozilo koje je dolazilo iz pravca Goričice.
Kroz godine estetsko uređenje kružnog toka doživjelo je nekoliko promjena, pa su i betonske vaze preinačene u moderniji oblik s betonskim obručem. Kružni tok temeljito je rekonstruiran 2008. godine kada je uspostavljen pravilan režim u kojem prednost imaju vozila unutar kružnog toka.
- Razglednice u zbirci našeg Zavičajnog muzeja uz svjedočanstva naših kazivača omogućile su nam da razriješimo pitanje tko je i kada uveo kružnu regulaciju prometa na Fontani, mnogo prije nego su se kružni tokovi počeli graditi u drugim većim prometnim središtima, zabilježili su Nikolić i Nežić u svojoj objavi u sklopu Memorie Pinguentine, koristeći se podacima iz diplomskog rada Emanuele Rušnjak s naslovom "Kružna raskrižja u Istri".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
