Centar Zagreba je blokiran, uklonjeni su automobili, zavareni šahtovi. Razlog je dolazak turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana koji će u četvrtak prisustvovati otvorenju nove džamije i Islamskog centra u Sisku. To je ujedno i treći takav centar u Hrvatskoj, nakon Zagreba i Rijeke, a mala džamija je i u Gunji, te manji islamski centar u Umagu.

Bit će to za Sisak značajan događaj, jer su u sklopu centra i mnogi sadržaji koji će zanimati muslimane, ali i sve druge koji nisu vjernici. Muslimani u Sisku žive godinama, najveći broj njih radio je u Željezari, ali su mnogi otišli iz Hrvatske kada je ovaj simbol Siska prestao s radom. Računa se da ih je u Sisku ostalo oko 2.500, a sada će imati mogućnost obavljati vjerske obrede.

Inspirirano Šahovom džamijom

To je za sisačke muslimane velik i značajan događaj da dobivaju džamiju i Islamski centar, jer su se obredi do sada odvijali u jednoj kući. Sama ideja za izgradnju džamije javila se krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, a lokacija je izabrana 2000., time da je gradnja počela prije šest godina. Mnogi donatori omogućili su izgradnju, a arhitekti su napravili zanimljiv projekt, koristeći Šahovu džamiju za inspiraciju. Tako i sisačka džamija ima kupolu obloženu emajliranim staklom, a Islamski centar uz džamiju ima i učionice, kongresnu dvoranu, omladinski klub, restoran, knjižnicu i stambeni i skladišni prostor. Rasvjeta je ekološka, ugrađene su i dizalice topline za grijanje i hlađenje, a na dijelu krova su ugrađeni i solarni paneli. U srijedu počinje program koji će kulminaciju doživjeti dolaskom turskog predsjednika, a očekuje se da će u njegovoj pratnji biti i hrvatski šef države Zoran Milanović.

Dolazak Recepa Tayyipa Erdogana svakako je i važan politički događaj za Hrvatsku, jer je riječ o jednom od najistaknutijih svjetskih vođa. Zbog nesumnjive političke moći zovu ga i 'sultanom', a turski predsjednik je i do sada pokazivao veliko zanimanje za događanja na jugoistoku Europe. To se prije svega odnosi na Bosnu i Hercegovinu, a nije tajna da je u dobrim odnosima sa Bakirom Izetbegovićem. Međutim, Erdogan je uvijek bio spreman razgovarati i sa liderima Zapadnog Balkana, prije svega političkim predstavnicima Hrvatske i Srbije, svjestan da se BiH može očuvati samo i jedino suradnjom tri naroda u toj državi.

Značajna međunarodna uloga

U ovom času još je važnija politička aktivnost turskog predsjednika kada je riječ o ratu u Ukrajini. Erdogan i Vladimir Putin razgovaraju svo vrijeme otkako su ruske trupe ušle u Ukrajinu, a turski je predsjednik pokazao inicijativu da osobno sudjeluje u pregovorima dviju strana da se dođe do mirnog rješenja. Sa Putinom ima vrlo kompliciran odnos, a u pozadini svega su, naravno, interesi turske i ruske strane. Turska itekako treba ruske energente, ali i poslove u toj velikoj zemlji, a Rusija treba prijatelja koji bi joj mogao držati leđa nakon sankcija koje je uveo Zapad. Tu su i komplicirani odnosi na međunarodnoj scenu, od Sirije nadalje, pa je uloga Recepa Tayyipa Erdogana danas itekako značajna.

Ni Turskoj ne cvjetaju ruže, ekonomska kriza je itekako nagrizla ovu veliku zemlju, a samim time je i predsjednika dovela u poteškoće. Ali baš nakon početka rata u Ukrajini su dvojicu predsjednika, Putina i turskog 'sultana' zbližile teškoće, pa su se nedavno našli i u Sočiju gdje su razgovarali o poslovima koji slijede, a 'teški' su gotovo 100 milijardi dolara. U NATO-u, čija je Turska članica, to nije dobro primljeno, pa su mnogi posumnjali i u lojalnost turskog vođe.

Putinu ta suradnja sa Turskom također je zanimljiva, jer ima kontakata sa jednom od članica NATO saveza, što je za Rusiju važno. Istovremeno, Turska nije u EU, pregovori su davno stali, pa nije morala ni uvesti sankcije Rusiji i ruski plin nesmetano dolazi. S druge strane Rusija je zainteresirana za kupnju oružja, pa na Tursku gleda i kao mogućeg partnera za te velike poslove. Recep Tayyip Erdogan računa i na podršku Rusije da se slomi kurdski režim, jer Putin itekako ima utjecaja na sirijskog vođu Bashara al-Assada.

Sloboda za vjerske aktivnosti

Ali sve to ipak nije dovoljno da se govori o velikom prijateljstvu Turske i Rusije. Vidjelo se to i po sitnicama, kada je Erdogan u Teheranu ostavio Putina da ga čeka, što je inače specijalitet ruskog predsjednika. Možda je time želio uputiti 'ruskom caru' poruku da se mijenjaju okolnosti, a kada je Erdogan javno izjavio da je Odessa ukrajinska u Moskvi se itekako osjećalo nezadovoljstvo.

Zato je svakako vanjsko-politička aktivnost turskog predsjednika važna i zanimljiva. Pa tako i dolazak u Zagreb, gdje se neće moći zaobići ni velike teme. Erdogan može biti itekako zadovoljan odnosom Hrvatske prema muslimanima, doslovno nikakvih problema nema i Hrvatska je pokazala da je otvorena zemlja. Zadovoljni su u tom smislu i vjernici kojima je omogućena potpuna sloboda za vjerske aktivnosti. Tako Erdogan dolazi u prijateljsku zemlju, koja može biti ponosna po standardu za nacionalne manjine i odnosu prema drugim vjerama.

Moguće je i da će u Zagrebu na političkim razgovorima sa hrvatskim vrhom biti riječi o sankcijama koje je Zapad uveo Rusiji i posljedicama koje su uslijedile. Turski je predsjednik u više navrata govorio da treba nastaviti poslove sa Rusijom bez obzira na događaje u Ukrajini, ali to naravno ne ovisi o dobroj volji Zagreba, već o zajedničkoj politici koja se kreira u EU. U tom smislu Erdogan bi mogao imati otvorenije razgovore s Milanovićem, dok će Andrej Plenković čvrsto držati europsku stranu koja je nepokolebljiva u stavu da treba nastaviti ekonomski pritisak na Putina.

Važni će biti razgovori i o budućnosti BiH, jer bez Turske teško se može naći dugoročno rješenje. Hrvatska je posljednjih mjeseci učinila neke pozitivne korake, prije svega upozorila na nelogičnost izbornog zakona, ali su reakcije Bošnjaka bile negativne. Sa Erdoganom se sastajao i Andrej Plenković, tražio je i njegovu podršku za reformu izbornog zakona, a prošle godine na marginama summita Procesa suradnje u istočnoj Europi razgovarao je premijer sa Erdoganom o budućnosti BiH. I tom su prilikom konstatirani izuzetno dobri odnosi dviju držabva. U više navrata ove godine i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić razgovarao je s turskim šefom države, postignuti su i neki dogovori koje su podržali i Srbi u BiH.

Hrvatska može biti zadovoljna i interesom turskih investitora da ulažu u zemlju, a trgovinska razmjena dosegla je 890 milijuna dolara. Turska naglašava da sa Hrvatskom ima odlične prijateljske odnose, kao i suradnju unutar NATO-a, a da je ekonomska suradnja dobila zamah posljednjih godina. Trenutačno u Hrvatskoj djeluje oko pedesetak turskih kompanija, a najaktivnije su u turizmu, građevinarstvu i bankarstvu. Turska kompanija izgradila je i prvu hrvatsku geotermalnu elektranu Velika Ciglena. Turci su zainteresirani i za modernizaciju hrvatskih željeznica, a ulaskom Hrvatske u schengenski prostor mogućnosti za suradnju bit će i veće.

Povezane vijesti

• Erdogan za napad u Istanbulu optužuje kurdske militante
• Erdogan izvršio čistku više od 50.000 ljudi nakon puča
• Erdogan proglasio tromjesečno izvanredno stanje