UOČI VEČERAŠNJEG NASTUPA U NOVIGRADU

TEREZA KESOVIJA: Dijelim svoju ljubav kroz pjesme i publika to osjeća

| Autor: Sanja BOSNIĆ
Tereza Kesovija (Dejan ŠTIFANIĆ)

Tereza Kesovija (Dejan ŠTIFANIĆ)


Moj glas "poput struna" kako kažete, dugujem genima, a o odabiru pjesama mogu reći da mi je uvijek bila izuzetno važna lijepa melodija. Jednako mi je važan i tekst koji govori priču iz života, onu u kojoj će se svi prepoznati

Danas, na glavnoj večeri tradicijske proslave zaštitnika Grada Novigrada Svetog Pelagija, na Velikom trgu u 21.30 sati nastupa jedna od vodećih glazbenih diva hrvatske glazbene scene, Tereza Kesovija. Ona je prošle godine u koncertnoj dvorani "Lisinski" u Zagrebu proslavila 60. godišnjicu svoje uspješne glazbene karijere nezaboravnim nastupom. Već je poznato da je svaki njezin nastup dugo pamtljiv pa se i na novigradskom trgu očekuje puno radosnih emocija i šušura. Tereza nam je bespogovorno i s velikim zadovoljstvom priuštila malo ugodne "čakule" uoči tog koncerta.

- Iza Vas je više od 60 godina profesionalnog bavljenja glazbom. Podjednako Vas obožava starija i mlađa publika. Kako se dopire do srca široke publike?

- Rođena sam u Ljubavi, Ljubav me vjerno pratila kako kroz godine odrastanja, tako i u godinama (60 dugih godina) moje uspješne karijere, a ona je mogla biti uspješna zato što je Ljubav u njoj živjela. Eto, to je razlog što i danas postojim i što me moja publika rado sluša. Pružam Ljubav (koju kao najveće bogatstvo pišem s velikim Lj) dragoj publici koji me vjerno godinama prati. Ljubav treba dijeliti!

- Kada počinje Vaša ljubav prema glazbi i kada ste znali da ćete biti pjevačica? Kako su to roditelji prihvatili?

- Vjerujem da je želja bavljenja glazbom stasala istim ritmom kojim sam i sama stasala. Rođena sam u prelijepom Dubrovniku, ali odrastala u raju, u Konavlima, rodnom kraju mojih roditelja. Tu sam zavoljela glazbu osluškujući zvukove prirode. Kasnije, kad sam kao flautistica postala članicom Simfonijskog orkestra, s najvećom radošću sam svirala Beethovenovu "Pastoralnu simfoniju", koju je veliki Ludwig, iako gluh, "slušao" u prirodi i "čuo" sva četiri godišnja doba. Postoji li ljepši, čarobniji dodir s glazbom, kraljicom svih umjetnosti? U ono vrijeme moji roditelji nisu to s oduševljenjem prihvatili, nisu mogli shvatiti da je glazba moj život. Shvatio je to moj ljubljeni brat koji je baš uvijek, u svom tragično prekinutom životu (poginuo je u svojoj 39. godini života) bio uz mene. On je i dan-danas moje sjajno sunce, zvijezda koja me vodi još dalje…

- Ostali ste u scenskim i glazbenim nastupima jedinstvena pojava, gdje posebno dolazi do izražaja treperavi, "poput struna" glas. Kako ste birali skladbe i jeste li ponekad odbijali nečije ponude jer je to bilo ispod vaših umjetničkih kriterija?

- Moj glas "poput struna" kako kažete, dugujem genima, a o odabiru pjesama mogu reći da mi je uvijek bila izuzetno važna lijepa melodija. Jednako mi je važan i tekst koji govori priču iz života, onu u kojoj će se svi prepoznati. Lijepa melodija i dobar tekst su poput skladnog braka. Mnoge predložene pjesme sam odbijala.

- Svaki Vaš nastup pun je pozitivne energije. U čemu je tajna Vaše vitalnosti i mladenačke poletnosti?

- Nema tajne! Svakom susretu s publikom pristupam s poštovanjem i nadasve s Ljubavlju. Ne znam da itko na Ljubav odgovori mržnjom, ne vjerujem. Ipak, mislim da ono dobro što svaki pojedinac u sebi nosi treba "isprovocirati", znači pokazati mu vrijednost zajedništva u ljubavi. Dolazim na scenu sigurna u sebe i svoju ljubav prema svakoj osobi preda mnom, a publika mi uzvraća svojim osmijehom i pjevanjem svake pjesme sa mnom. To je to zajedništvo u uzajamnoj ljubavi.

- Iza Vas su gotovo nebrojni nastupi po zemljama bivše države i svijeta. Koje nastupe i pjesme osobito pamtite?

- Previše je tu koncerata, zemalja svijeta, veliki broj diskografskih ostvarenja u svjetski poznatim diskografskim kućama da bih mogla izdvojiti one "najdraže". Uz francusku, ostala sam vjerna domaćoj publici iz svih republika bivše nam države. Najljepša su mi priznanja brojne prve nagrade, a bilo ih je… Raduje me što se i dan-danas u francuskim gradovima, ali i drugdje ili na Youtubeu mogu pronaći i čuti moji brojni, strani disco zapisi. Možda, uz 4 Olympije, nastupe u Lisinskom, Cankarjevom domu ili Sava centru, pamtim s ponosom praizvedbu "Larine pjesme" iz filma "Dr. Živago" koju sam prva u svijetu snimila upravo ja. Pamtim brojne susrete s velikanima s kojima sam iskreno prijateljevala, o čemu pišem u autobiografiji "To sam ja", u kojoj ističem njihovu najveću kvalitetu koja se ogleda kroz njihov izniman talent i skromnost te jednostavnost. To je ono što pamtim.

- Osjećate li razliku u reakcijama (interakciji) publike u drugim zemljama, odnosno jugu i sjeveru Hrvatske?

- Ne bih rekla. Pjesma govori jezikom koji svaki narod razumije, jer to je jezik Ljubavi, o tome ne prestajem govoriti kao što neću nikada prestati propovijedati Ljubav i Istinu.

- Večeras nastupate kao zvijezda na najvećoj novigradskoj pučkoj fešti. Mislim da Vas za Novigrad vežu neke uspomene i da je svaki je vaš novi nastup na novigradskom trgu jedan vaš come back u Novigrad?

- Novigrad je prvi snažan dojam na mene ostavio ratnih godina. Godine beskrajne tuge, ali i beskrajne nade u bolje sutra. Istra je tada bila moje utočište i spas, tu sam provela četiri duge godine progonstva, bez doma. Uz pomoć nikad prežaljenog prijatelja Carla Zollija, mogla sam preživjeti bez puno traume. Danas je Novigrad grad radosti koju sam prvi put, nakon tragičnih ratnih vremena, doživjela prije četiri godine, na tom istom divnom trgu uz čudesnu publiku na Dan Grada, uz festu Sv. Pelagija. Zato nestrpljivo hrlim na već poznato mjesto, ususret dragim ljudima (tu je i otac mog jedinca Alana, Miro Ungar sa suprugom Sarom), a doći će i mnogi moji dragi prijatelji i već znam da će biti prekrasno.

- Ne želim biti indiskretna, no pitala bih Vas kakvima pamtite nastupe pred Josipom Brozom Titom? Kako ste ga doživjeli kao osobu? Živjelo se u jednom drugom sistemu. Jesu li Vam u novoj hrvatskoj stvarnosti zamjerili zbog toga?

- Nisam licemjer, volim reći istinu, u skladu s njom se i ponašati, pa ću reći, da, pjevala sam Josipu Brozu, a ne Maršalu, uostalom, nije bilo tog glumca, pjevača, umjetnika, kojemu nije bila čast pred njim nastupati. Politika me onda nije zanimala možda i zbog činjenice što sam dugo živjela u Parizu ili putovala svijetom, ali danas? Danas me itekako zanima situacija kod nas i u svijetu, jer idemo k vragu. Sigurno. Svakodnevne odmazde, ubojstva, palež, krađe vlastitog naroda pod krinkom "brige za bolji život". Sramotno i nedopustivo… Gori Amazona, pluća svijeta, je li je to početak kraja? Ne daj Bože! Vratimo se Joži Brozu, šarmantnom gospodinu po izgledu i ponašanju. Znao je svoj posao!

- Kako gledate na današnju glazbenu scenu, ima li vrhunskih pjevača i je li danas lakše uspjeti, postati slavan nego 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća?

- Možda je nama bilo teže ili lakše, ne znam! Nismo imali PR, manadžere ni ostalo što danas mladi imaju, ali znam da smo puno i vrijedno morali raditi da bismo zaslužili svoje mjesto među elitom.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter