STEFAN MILENKOVIĆ: Moj djed je bio iz Rovinja, uvijek sam rado dolazio, to je dio odrastanja, djetinjstva, obiteljske povijesti. Jako sam vezan uz Istru

Stefan Milenković (Snimio Nebojša Babić)

Svjetski poznati violinist Stefan Milenković uz pratnju klaviristice Hilde Švan održat će u petak, 1. srpnja, s početkom u 21 sat cjelovečernji koncert u porečkoj Eufrazijani, čime se i službeno otvara 61. izdanje koncerata u ovom ranokršćanskom zdanju uvrštenom na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Milenković je kroz godine, od djetinjstva naovamo, nastupao u Istri, a uoči koncerta u Efrazijani razgovarali smo s njim.

U lockdownu posvećen supruzi i djetetu

- Kroz godine, često se vraćate Istri, s kojom imate posebnu poveznicu. Nešto prije početka pandemije koronavirusa održali ste koncert za 70. obljetnicu pulske Glazbene škole, a sada otvarate sezonu koncerata u Eufrazijani?

- Istina, s Istrom postoji posebna veza i uvijek tu s velikim zadovoljstvom nastupam. Djed je bio iz Rovinja, uvijek sam tu rado dolazio, to je dio odrastanja, djetinjstva, obiteljske povijesti, jako sam vezan za Istru. Svirao sam za 70. obljetnicu pulske Glazbene škole, u Eufrazijani sam više puta nastupao kao klinac, i ne krijem zadovoljstvo i uzbuđenje uoči nastupa pred porečkom publikom.

- Kako ste proveli razdoblje korone, kada nije bilo toliko koncerata uživo?

- Bilo je to strašno razdoblje u cijelome svijetu, no upravo usred te pandemije, prvog lockdowna, supruga i ja dobili smo sina, tako da mi je to bilo ujedno i jedno od najljepših razdoblja. Nisam nastupao, bio sam kod kuće, posvećen supruzi i djetetu, eto u svom tom zlu desilo se i nešto dobro. Drago mi je da sam bio s bebicom tih prvih nekoliko mjeseci, kada sam održao tek nekoliko koncerata online te iako je to bilo strašno razdoblje, meni i obitelji bilo je sasvim posebno.

- Koliko je važno, a istovremeno i naporno, jednom glazbeniku kontinuirano nastupati?

- Jako je važno, to su koncentracija, iskustvo, toliko različitih aspekata, i duhovni, emotivni i fizički, potrebna je rutina, kontinuitet, u tom smislu to je neprocjenjivo. U doba korone bilo je lakše iskusnijim glazbenicima, njima je bilo lakše napraviti forsiranu pauzu nego onima koji se tek formiraju. Bitan je kontinuitet, tako da je to razdoblje bilo vrlo specifično, posebice za mlade bilo je teško proći kroz sve to bez većih posljedica.

- Predstavite nam repertoar za porečki koncert.

- Repertoar je vrlo klasičan, rekao bih atraktivan, jer je tradicionalan do kraja. Ima dosta projekta u kojima sudjelujem, a koji su prava suprotnost ovome programu, jer volim istražiti razne stilove, no to će biti klasičan recital, od Beethovena pa sve do nekih kraćih djela koja su atraktivna, virtuozna, slave energiju, a bit će i biseva. Počinjem Beethovenovom sonatom za violinu i klavir, potom Tartinijevom skladbom u povodu 330. obljetnice njegova rođenja, a tu su i djela Paganijija i Saint-Saensa.

- Kako se pripremate za svaki pojedini koncert, imate li neki ritual?

- Priprema se ne odvija u klasičnom smislu za svaki koncert, nego za blokove koncerta, znam što pripremam godinu dana unaprijed, jer sve se to treba pripremiti puno unaprijed da bih onda dodavao gas. Nemam neke posebne rituale prije svakog koncerta jer onda bi to postalo svojevrsno praznovjerje. Radim na generalnom održavanju psihofizičke forme, vježbe disanje, jogu, te dakako vježbanje, sve to doprinosi održavanju forme. Cijeli se život sastoji od nekih dobrih navika, a da bi se bilo blizu optimalne forme.

Nema ništa bez vježbanja

- Zasigurno veliki broj koncerata i repertoara zahtijeva i svakodnevno vježbanje. Kako sve uspijevate uskladiti?

- Nema ništa bez vježbanja, a formu treba održati, kao što sam rekao, ne samo kao violinist nego i kao ljudsko biće, disciplina je vrlo važna jer onda možete postići sve. Treba napomenuti da su ljudi koji su jako zauzeti vrlo organizirani.

- Postoji li neki koncert koji Vam je poseban ili na neki način posebno drag?

- Teško je nešto posebno izdvojiti, svakog se koncerta sjećam na poseban način, ne postoje dva ista koncerta, svaki ima neku specifičnost. Nastupao sam za Papu Ivana Pavla II., za Reagana, za Gorbačova, u Trstu za slijepe osobe, gdje je sve bilo u potpunom mraku. To je bilo posebno iskustvo, nije bilo nalik nijednom prijašnjem ili kasnijem koncertu, za svaki me koncert veže posebna uspomena, a za svaki idući mislim da je najposebniji.

- Planovi za budućnost?

- Imam dosta planova, i što se koncertiranja i što se pedagoškog rada tiče. Umjetnički sam direktor nove koncertne dvorane u Novom Sadu, sljedeće godine bit će tu ponovno prava, puna sezona. Potom tu je i moj pedagoški dio, posvećen sam studentima, imam puno planova, a radim jedno po jedno jer sve me to motivira.

- Svirate na violini Giovannija Battiste Guadagninija iz 1783. godine. Zasigurno je zahtjevno, ali i zahvalno svirati na tom drevnom instrumentu.

- Njegova violina jedan je od najznačajnijih, posebnih primjeraka, privilegija je svirati na njoj, mi glazbenici smo čuvari povijesti glazbe i glazbala. Osjećam se čuvarom ove violine, ona je dio mene i moga "glasa".

- Jedan ste od rijetkih violinista koji svojim izvedbama obuhvaća toliko glazbenih stilova i pristupa.

- Da, imam vrlo raznovrsne interese, to je sastavni dio mene, volim istraživati, iako sam u duši klasičar.

- Je li je činjenica da ste jako rano počeli nastupati, kao iznimno nadareno dijete, te da ste prije 20. rođendana diplomirali violinu, pomogla razvoju vaše karijere?

- Ta je činjenica zasigurno pomogla, to je bio vrlo bogat period, samo što to nikada nije dovoljno da se uspješno nastavi dalje. Ako ste u ranoj mladosti svirali puno i dobro, to ne znači da ćete i kao stariji nastaviti tako. Zato sam negdje sa 16, 17 godina obogatio tehniku, a činjenica da sam bio laureat s natjecanja mi je dala samopouzdanje, no potrebno je stalno, kontinuirano raditi i vježbati.

Počeo kao šest-godišnjak

Stefan Milenković je započeo svoju karijeru vrlo rano, nastupivši prvi put uz orkestar kao šest-godišnjak. U dobi od deset godina svirao je na Božićnom koncertu u Washingtonu za tadašnjeg američkog predsjednika Ronalda Reagana. Do svoje sedamnaeste godine bio je pobjednik ili finalist na prestižnim međunarodnim natjecanjima. Kao glazbenik širokih stilskih interesa, Milenković je nastupao s rock sastavom Gorillaz, pet puta nominiranim za nagradu Grammy u prestižnom Apollo teatru u Harlemu (New York). Koncert je uživo prenosio MTV.

Milenković je duboko privržen međunarodnim humanitarnim akcijama. Godine 2002. primio je nagradu za humanitarne aktivnosti Lifting up the World With Oneness Heart. Sudjelovao je također i na brojnim gala koncertima pod pokroviteljstvom UNESCO-a u Parizu, uz umjetnike poput Placida Dominga, Lorina Maazela i Yehudi Menuhina. Tijekom rata u ranim devedesetim godinama bio je prvi dječji ambasador na Balkanu. Nastavio je i kasnije sa sudjelovanjem u brojnim humanitarnim akcijama i koncertima, nastupati diljem svijeta, snimati, a predan je i pedagoškom radu…

Nagrađen u Srbiji nagradama Umjetnik stoljeća i Najhumanija osoba, Stefan Milenković, kojega je New York Times nazvao "istinskim virtuozom", svirao je u nekima od najprestižnijih dvorana na svijetu, kao što su Carnegie Hall u New Yorku, Kennedy Center u Washingtonu, Cadogan Hall u Londonu, Suntori Hall u Tokiju i La Fenice u Veneciji. Nastupao je s uglednim orkestrima poput Berlinskog simfonijskog orkestra, NDR Hannover, Simfonijskog orkestra države Indiannapolis, Simfonijskog orkestra države Utah, Komornog orkestra Orpheus i Helsinške filharmonije, pod palicom dirigenata kao sto su Sir Neville Marriner i Lorin Maazel.