Publika u dupkom ispunjenom kazalištu "Gandusio" uživala u opereti u tri čina- Komorni orkestar Opere b.b. po prvi put ispunio instrumentima i glazbenicima parter, a fantastični scenski izvođači- pjevači, glumci i baletani oduševili svojim interpretacijama
Sinoć je kazalište Gandusio, kako to obično i biva tijekom predstava, za izvedbu operete "Šišmiš" Johanna Strauss ml. bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta. Osim zbog odlične predstave, koja je okupila vrsne izvođače, ista je bila iz nekoliko razloga posebna. Dakle, osim što je umjetnički direktor Ronald Braus, u program uvrstio operetu i time odao počast 120. godišnjici smrti kompozitora ovo je bila i prva premijera cjelovečernje operete s orkestrom koja je uprizorena u kazalištu Gandusio, za koje se zbog njegovih gabarita uglavnom vežu manje predstave s ograničenim brojem izvođača.
Po onoj da se sve može kad se hoće, a samim time i dobrano pomuči, izvođači su dali svoj maksimum, za što su i bivali nagrađivani aplauzom. Izostaviti nekog od pjevača bilo bi krajnje nepravedno, već iz samog razloga što je predstava i koncipirana na način da je tanka linija između glavnih odnosno sporednih glumaca. Jedni bez drugih ne bi mogli i priča se ne bi mogla odvijati u opereti u kojoj je i najmanja uloga ključna za cjelokupnu priču . Uz fantastičnu sopranisticu Lidiju Horvat- Dunjko koja je, bar se tako čini u svakom trenutku mogla (i jeste) izazivala aplauz, barton Ronald Braus bio je taj čiji je ritamglume, pjevanja i gestikuliranja na sceni davao ritam predstavi. Poseban interes publike izazvala je mlađahna sopranistica Josipa Bilić, čije se ime, bar prema riječima mnogih gledatelja mora zapamtiti jer će se o njoj tek čuti, baš kao i za osamnaestogodišnjeg Marka Antolkovića, muškog soprana. Uz njih, komplimenti idu i na račun ostalih solista Zvonimira Ivanovića, Nenada Tudakovića, Dominika Došena, Siniše Galovića , Josipe Bilić, Mirne Sporaš i Nade Abrus. Nacionalna prvakinja HNK-a (danas u mirovini), koja ujedno potpisnica režije predstave Branka Cvitković, jednostavno je u svim segmentima briljirala. Također, komorni orkestar Opere b.b. bez kojih i ne bi bilo operete, vođen dirigentom Darijanom Ivezećem, zaslužio je i dobio brojne komplimente.
Dodajmo, i da su samu operetu "nadogradile" i kratke rovinjske štorijice, koje Ronald Braus sad već standardno i kada je riječ o predstavama ili izvedbama u njegovom rodnom gradu Rovinju, tradicionalno ugrađuju u scenarij i time, uz oduševljenje izaziva i dobre vibracije. Primjera radi, u "Šišmišu" se čulo i za najboljeg proizvođača malvazije- Grotu, kao i restoran Giannino. Uz ove rovinjske proizvođače i restauratere uplela se dnevna gradska, odnosno politička scena Hravtske. U dnevnoj, Braus se obrecnuo na sigurnosno stanje u trgovačkoj ulici Carera, referirajući se na nedavnu tuču, a u političkoj na ostavke/ odlaske ministara.
Inače, uz režiju Branke Cvitković, za scenografiju je bio zadužen Dinko Bogdanić, kostimografiju Dženisa Pecotić, scenografiju Marta Crnobrnja. Sponzori projekta bili su Grad Rovinj i njegova turistička zajednica te hotelijerski-ugostiteljska kuća Maistra.