Pjesma nosi naziv "No war" i nevjerojatna je činjenica da baš sada imamo takav kritičan trenutak vezan uz rat, a cijeli svijet je već dvije godine u teškoj situaciji. Kada bi barem ova pjesma mogla proširiti poruku mira da možemo čuvati ovaj svijet u kojem jesmo i živjeti bolje, to bi bilo predivno, kaže istarska kantautorica Elis Lovrić uoči večerašnjeg nastupa na Dori
Elis Lovrić, foto Mirena Prpić
Istarska kantautorica Elis Lovrić vraća se večeras na Doru gdje će s pjesmom "No war" pokušati izboriti nastup na izboru za pjesmu Eurovizije koji će se održati u Torinu.
To je njen treći nastup na Dori nakon što je 2019. nastupala s pjesmom "All I really want", a 2020. predstavila se pjesmom "Jušto", a te je godine u konkurenciju ušla kao rezerva nakon što je otpao Goran Karan. I prošle godine bila je u prvoj rezervi Dore s pjesmom "Brodolom" no tada nije ušla u uži izbor, ali je pjesma osvojila prvu nagradu stručnog žirija na Šibenskom festivalu.
- Većina ljudi, među kojima su i neki moji suradnici, bila je začuđena pjesmom "No war" jer smatraju da ta pjesma nije tipična za Doru i zato sam vrlo sretna što ju je žiri prepoznao. To je veliki putokaz za mene da treba slijediti svoje srce i ono što osjećaš, svoju intuiciju, a ne prilagođavati se trenutnom puhanju vjetra. Zato mi je još deset puta draže što je pjesma "No war" prepoznata i što je ušla u finale, kaže Elis Lovrić.
Pjesma se pojavljuje upravo u trenutku dok se jedan rat sprema na istoku Europe.
- Pjesma nosi naziv "No war" i nevjerojatna je činjenica da baš sada imamo takav kritičan trenutak vezan uz rat, a cijeli svijet je već dvije godine u teškoj situaciji i kada bi barem ova pjesma mogla proširiti poruku mira da možemo čuvati ovaj svijet u kojem jesmo i živjeti bolje, to bi bilo predivno. Pjesmu je na engleskom napisao Anthony Kukuljan, ja sam napisala labinjonski dio teksta i intervenirala malčice i u engleskom. U njemu su opisane strahote rata i strah koji je moja mama osjećala kao petogodišnje dijete za vrijeme Drugog svjetskog rata, a ja sam ga po njezinim sjećanjima interpretirala na svoj način. Rat je nasilje, a mnogi od nas su bar jednom u životu osjetili nekakvu vrstu nasilja, bilo psihološkog, fizičkog ili emocionalnog, tako da je ovo pjesma i protiv rata i protiv svake vrste nasilja. Ali to je pjesma i o tome kako baš u svojoj ranjivosti i osamljenosti možemo naći snagu i oduprijeti se hororu i besmislu ratovanja.
Kada je 2020. Elis Lovrić na Dori izvodila pjesmu "Jušto" djelovalo je da ima tremu.
- Kod "Jušto" se kao i svaki put radilo o tome što ja praktički "od a do ž" sve sama radim, osmišljavam, produciram. Imam prijatelje koji mi pomažu, ali nemam ekipu koja radi i ugovara nešto za mene. Praktički sam od jutra do mraka, pa i po mraku, online. Pišem mailove i dogovaram doslovno sve, tako da se kod izvedbe pjesme "Jušto" osjetio umor i skoro sam pala. Problem je bio što sam se više brinula o svima ostalima koji su sa mnom bili na sceni, sve to pripremala i dogovarala tako da je premalo vremena bilo za mene samu. Bila sam jako neispavana i dobro je da sam uopće izgurala to do kraja, objašnjava.
Sada je kaže jako uzbuđena zbog svega ovog što se događa s pjesmom za ovogodišnju Doru, a razgovor smo vodili odmah nakon što je početkom tjedna pored pulske Obrtničke škole i spomenika Juriju Gagarinu lansirala prema svemiru sondu s pjesmom "No war" na memorijskoj kartici.
- To je nevjerojatno što se desilo, baš je sve svemirski, a nitko nije razmišljao o Dori ili o lansiranju tako da je uzbuđenje tim veće. Sada imam više suradnika koji mi pomažu i ove divne ljude iz Astronomske udruge Vidulini koji su potpuno iz srca projektirali i izradili letjelicu H-ELIS. Ovo je sve posebno napravljeno za mene i pjesmu "No war" i baš sam dirnuta, kaže Elis Lovrić.
Ona će večeras u opatijskoj dvorani "Marino Cvetković" biti sama na sceni i bit će manje brige oko drugih ljudi. "Imam sindrom da se brinem puno o drugim ljudima oko sebe", kaže.
- Neki su me pitali zašto se javljam na festivale. Budući da sam samostalna izdavačica svoje glazbe, to su prilike u kojima mogu predstaviti svoje stvaralaštvo. Ne kažem da bi inače ono ostalo u četiri zida, ali to je moj glavni posao, to su predivne prilike za druženje gdje mogu pokazati svoju glazbu i svoj rad. Dora je posebna pozornica i još mi je veći gušt što baš moja glazba - koja se smatra nekako drukčijom i u nekom smislu toliko autentičnom da ne pripada nijednom žanru, i za koju svi smatraju da ne spada niti na festivale - bude primljena na skoro svaki festival. To znači da žiri itekako uzima u obzir autentičnost i originalnost i to kada ne podilaziš nikome nego pjesme radiš iskonski, iznutra, da bi svijetu dao svoj svijet, svoj duboki osjećaj, iskrenost, nešto što si istinski prošao u životu, da to bude dublja svrha svega, jedno ispunjenje i dijeljenje s drugima, kaže Elis Lovrić.
Kao i uvijek ova svestrana glazbenica nije fokusirana na samo jednu stvar, odnosno jednu pjesmu, tako da više toga radi paralelno. Objavljivanje u Japanu čeka njena labinjonsko-japanska knjiga "Kanat od mora", a u pripremi je i njemačka "Lied vom Meer". Također, 21. prosinca prošle godine izašao je njen album "Kanat od mora - Štorija od muziki" i istoimena knjiga s prijevodom na standardni hrvatski "Pjesma od mora - glazbena priča" za koji sad priprema i turneju, unatoč koroni.
- Neka svemir pomaže kada smo već s njim u dogovoru, kaže smiješeći se. "Bit će mi drago nakon Dore predstaviti album, knjigu i novu pjesmu po cijeloj Hrvatskoj, a ako svemir pomogne, možda odemo i u Torino. To bi bilo predivno, da pjesma 'No war' zaživi u cijelom svijetu i donese nadu, osjećaj s kojim smo bliži miru, a ne ratu", nada se Lovrić.