Saksofonistica Jovana Joka i pijanistica Danijela Horvat koncertno će se predstaviti u crkvi sv. Franje večeras u 20 sati, a umjetnice će predstaviti te program moderirati Jana Radić.

Zajednički projekt

Kako je došlo do ideje o realizaciji ovoga koncerta koji predstavlja »zlatnu klasiku«?

- Ideja o realizaciji programa »Zlatna klasika« je nastala iz želje da pulskoj publici približimo zvuk klasičnog saksofona. Saksofon je široj publici poznat kao instrument popularne i jazz glazbe, gdje je stekao najveću popularnost i prepoznatljivost. Ali zapravo malo tko zna da je Adolphe Sax, izumitelj saksofona, imao sasvim drugačiju ideju o tom instrumentu. Adolphe Sax je tražio instrument kvalitete tona kao u drvenih puhača i snage limenih puhačkih instrumenata u svrhu smanjivanja razlike između limenih i drvenih puhača te stvaranju tonske ravnoteže u simfonijskim orkestrima. Tako je došao na ideju da pokuša upotrijebiti usnik klarineta na tubi i prvi model saksofona koji je izradio bio je bas saksofon.

Unatoč podršci nekih velikih skladatelja, primjerice Hectora Berlioza, koji je s odobravanjem pisao o novom instrumentu, saksofoni nisu postali standardna postava simfonijskog orkestra. Ipak, njihova sposobnost da s lakoćom sviraju tehničke odlomke poput drvenih puhača, a istovremeno glasno projiciraju poput limenih puhača dovela je do njihovog uključenja u vojne puhačke orkestre u Francuskoj i drugdje. A uz tonsku kvalitetu sličnu ljudskom glasu i širokom izražajnom spektru nadahnuo je mnoge skladatelje na pisanje skladbi i širenjem repertoara s čime saksofon u Europi gradi svoj ugled kao klasični instrument.

Zašto ste odabrali svirati baš saksofon, odnosno kako se rodila ta ljubav?

- Ne sjećam se zašto baš saksofon, vjerojatno sam ga vidjela na televiziji... Kažu da instrument izabere tebe, vjerujem da je bilo tako. Ali ono čega se jako dobro sjećam su svi ljudi koji su me od malih nogu okruživali i zbog kojih su moji glazbeni počeci ostali u najljepšem sjećanju. Danas možda i ne bih bila gdje jesam da nije bilo moga profesora Arduina Malpere, podrške iz glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova, pokojnih Željka Rikera iz Puhačkog orkestra grada Pule, Davora Lorkovića iz Big banda Pula, svih prijatelja s kojim sam dijelila glazbene trenutke, od kojih su mnogi danas isto profesionalni glazbenici.

Predstavite repertoar koji ćete izvesti za pulsku publiku.

- Na našem koncertnom programu nalaze se francuski skladatelji, izuzev belgijskog skladatelja Jean-Baptiste Singeléea, koji su najviše pridonijeli razvoju saksofonskog repertoara. Jean-Baptiste Singelée je bio jedan od prvih skladatelja koji je saksofon tretirao kao ozbiljan klasični instrument što dokazuje njegovih više od 30 skladbi za taj instrument. Kao dugogodišnji prijatelj Adolphea Saxa, izumitelja saksofona, potaknuo je Saxa da razvije četiri glavna člana obitelji saksofona i skladao je vjerojatno prvo djelo za kvartet saksofona - Premiere Quatour.

U petak ćemo izvesti Singeleejev »Concertino op. 78 za alt saksofon i klavir«, koji je, kao i većina njegovih skladbi za saksofon bio ispitna skladba za studente saksofona na prestižnom Pariškom konzervatoriju 1861. godine, gdje je Adolphe Sax predavao. Eugene Bozza, francuski skladatelj, violinist i dirigent bio je jedan od najplodnijih skladatelja za puhačku komornu glazbu po čemu je izvan granica Francuske najviše poznat. Njegova »Aria za alt saksofon i klavir« (1936.) jedno je od najizvođenijih djela za saksofon i posvećena je Marcelu Muleu, kojega nazivaju ocem klasičnog saksofona. Djelo Jacquesa Iberta, »Histories« (1912.-1922.) je zbirka od deset impresionističkih klavirskih skladbi inspiriranih prizorima koje je skladatelj vidio tijekom svojih putovanja po Španjolskoj, Italiji i Tunisu.

Skladbe su poznate po živopisnim slikama koje evociraju. Ibert je sam transkribirao »Histories za saksofon i klavir« te je posvetio Marcelu Muleu. Fernande Decruck, francuska skladateljica i orguljašica koja je skladala više od 40 skladbi za saksofon od kojih je najpoznatija upravo »Sonate en ut« i posvećena Marcelu Muleu, temelji se na kontrastu stavaka, a napisana je u impresionističkom stilu. Hrvatskom stvaralaštvu smo se poklonili skladbom posvećenom hrvatskom saksofonistu Gordanu Tudoru »Domande senza risposta« I i II (1996.) nedavno preminulog skladatelja Petra Bergama.

Već dugi niz godina surađujete s Danijelom Horvat?

- Danijelu i mene je dugo godina unazad kroz jedan zajednički projekt spojila Vesna Ivanović Ocwirk. U međuvremenu smo svirale nekoliko zajedničkih koncerata i uvijek iznova konstatirale da smo dobar tim i da želimo više zajedno svirati. Kao u svakom odnosu s različitim karakterima, najbitnija je iskrena komunikacija u svrhu istog cilja, u ovom slučaju autentičnosti glazbene izvedbe uz poštivanje skladateljevih zakonitosti i naših osobnosti. Upravo iz tih razloga naša suradnja teče fluidno, izgrađujemo se i učimo jedna od druge ne samo kao glazbenice, već i ljudi.

Predrasude i dogme

Koliko je šira publika upoznata s partiturama kreiranim namjenski za saksofon?

- Saksofon se od samih početaka bori za poštovanje i svoj položaj u svijetu klasične glazbe. Na velikim pozornicama ga vidimo jako rijetko, usudila bih se reći previše rijetko. Ali su ljudi uvijek iznova oduševljeni jednom kada dođu ususret s njime i njegovim klasičnim repertoarom. Jako veliki potencijal saksofona vidim u svijetu suvremene klasične glazbe gdje se saksofon može u potpunosti izraziti bez predrasuda i dogmi sa strane struke.

Ali tu nailazimo na drugu prepreku, a to je pak predrasuda publike spram same suvremene klasične glazbe i zvukova koji su nekonvencionalni i drugačije postavljeni u kontekst skladbe. Sjećam se svojih prvih posjeta takvim koncertima gdje sam se čudila i čudila svim tim zvukovima i mislila kako je to sve samo ne glazba, tako da u potpunosti razumijem reakcije ljudi koji prvi puta dolaze u kontakt sa suvremenom klasičnom glazbom.

Unatoč tome, voljela bih da pred predrasudom i očekivanjima prevladaju znatiželja, otvorenost, prepuštanje trenutku i opažanju kamo te taj trenutak odvede u razmišljanju i razumijevanju. U studenom ću sa svojim saksofonskim kvartetom Roya predstaviti pulskoj publici zanimljivi projekt koji u centar pozornosti postavlja ženu, dakle ženske skladateljice i ženske izvođačice. Ove godine slavimo 100. obljetnicu smrti Elise Hall, impresivne žene koja je obožavala saksofon i zbog koje su nastala mnoga djela za saksofon kao primjerice »Rhaposodie za saksofon i klavir« Claudea Debussyja tako da će taj koncert biti svojevrstan poklon njoj i njenoj ostavštini.

Vlada li interes kod mladih za sviranjem toga instrumenta?

- Da, interes je velik. A tom interesu najviše pridonose akcije tipa koncerti za vrtiće ili osnovne škole gdje djeca mogu uživo vidjeti instrument, čuti zvuk, povezati se njime, možda i probati instrument, ako je moguće. Očekivati da će se interes dogoditi sam od sebe je Sizifov posao, zato većina glazbenih škola proaktivno stvara mogućnosti predstavljanja instrumenata djeci od najranije dobi nadalje.

Dvije vrlo aktivne glazbenice

Jovana Joka (1985., Pula) je svoj glazbeni put započela u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Puli pod vodstvom profesora Arduina Malpere. Školovanje nastavlja na Glazbenoj akademiji u Ljubljani u klasi prof. Matjaža Drevenšeka. Nakon diplome upisuje studij specijalizacije u klasi svjetski priznatog saksofoniste Jeana-Denisa Michata na Konzervatoriju CNR u Lyonu.

Višestruko je nagrađivana saksofonistica na županijskim i državnim natjecanjima Hrvatske kao solist i komorni glazbenik. Dobitnica je Prešernove nagrade Muzičke akademije u Ljubljani. Članica je saksofonskog kvarteta Roya s kojim se do sada predstavila na koncertima i festivalima u Austriji, Poljskoj, Mađarskoj, Srbiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Francuskoj te turnejom u Argentini. Od 2011. je zaposlena na Konzervatoriju za glazbu i ples u Ljubljani kao profesor saksofona i komorne glazbe gdje s učenicima dostiže zavidne rezultate na državnim i međunarodnim natjecanjima.

Danijela Horvat, rođena 1981., maturirala je 2000. na instrumentalnom i teorijskom odjelu u klasi prof. Elde Krajcar-Percan pri Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova Pula. Upisuje studij glasovira pri Visokoj školi za glazbenu umjetnost (Lovran) u klasi prof. Marine Ambokadze, nastavlja i diplomira 2005. s najvišom ocjenom u klasi prof. Villija Sargasayana. Godinu kasnije upisuje poslijediplomski studij umjetničke specijalizacije na »Höchschule für Musik und Theater« u Hannoveru gdje diplomira 2008. godine. Aktivno se bavi komornim muziciranjem.

Povezane vijesti

• Koncert studenata Glazbene pedagogije
• VEČERAS U CRKVI SV. FRANJE: Nastupa violinistica Lucia Lyon
• LUCIA LYON: Uigrani i nadahnuti nastup mlade umjetnice