Šest desetljeća karijere kroz koncert za vjernu pulsku publiku predstavio je u petak navečer u dvorištu Povijesnog i pomorskog muzeja Istre na Kaštelu legendarni kantautor Ibrica Jusić.

Kantautorski svijet

Kako tu dugu i uspješnu karijeru sažeti u jedan dvosatni koncert? Pažljivim izborom pjesama, njih skoro 30 koje Jusić povezuje pričama o svom životu, prvim uspjesima i nezaboravljenim ljubavima te vicevima jer nema toliko tužne priče kojoj poput gorkog čaja ne paše barem malo šećera ili zaslađivača. Tako je lakše upiti sve te priče i pjesme, iako kada se radi o Jusiću nikoga ne treba pritiskati da uđe u njegov kantautorski svijet.

Uostalom, zato je i publika koja je popunila veći dio sjedišta i došla, da bi čula te pjesme i uživala. Jer ima Jusić barem dvije stvari koje ga izdvajaju od drugih. Prvo, on je poseban, ne postoji na domaćoj sceni još jedan ovakav izvođač (premda postoje još neki koji imaju svoj karakteristični pristup) i to prvenstveno kada se radi o stilu. Drugo, on zna kako prenijeti emociju, što doduše znaju i mnogi drugi, ali on to čini na njemu svojstven način. Možda je tu do njegovog prepoznatljvog, nerijetko tugaljivog glasa kojim pojačava atmosferu u svojim pjesmama? Uostalom, tko bi ljude na svojim koncertima mogao toliko dirnuti u pjesmi i samo pola minute kasnije nasmijati nekom od svojih šala? Kod Jusića je sve to toliko nepodnošljivo lako prirodno. Jusić je to što pjeva i svira, bilo da se radi o pjesmama koje je sam pisao ili koje su drugi napisali za njega. Kad on uzme nečiju pjesmu, neizbježno na nju udara svoj pečat i ta pjesma je sada njegova. Kada god ga čujemo, prepoznajemo ga. Doduše, osim kada se radi o »Carusu«, jer kao što je Ibrica – Ibrica, tako je Lucio Dalla još više Lucio Dalla.

(Snimio Saša Miljević / Pixsell)

Tako je bilo i na pulskom koncertu, kada krene »Emina«, »Što te nema« »Ljubi’ san vašu kćer« ili pak »U svakom slučaju te volim«, publika reagira i dobiva ono po što je došla. Jusić svaku pjesmu izvodi sa sebi svojstvenom strašću, ne pretjeranom da bi sam od sebe napravio karikaturu, dok se bori s vlagom koja žice gitara kako sam kaže, pretvara u »špagete« i muči s prstima te svako malo mora sjesti, ali svejedno nema popuštanja, nema kompromisa. Program je pripremljen i nema te pulske sparine ili čega već koja će velikog kantautora spriječiti da održi koncert, od početka do kraja i da sve od sebe. Samo on i dvije gitare, jedna stolica, mikrofon i vjerni četvoronožni prijatelj koji je na pozornici još prije no što koncert počne, spava i tek svako malo osmotri publiku, poput nekog supervizora, producenta možda.

Sretan čovjek

- Dugo se nismo vidjeli i drago mi je što me niste zaboravili, poručuje publici na početku. On je sam svoj šef, izvođač i menadžer. Čovjek s nevjerojatnom karijerom i uzorima kojima je i preksinoć odao počast. Od Shakespearea, preko Cohena, Arsena Dedića, Dobriše Cesarića, Heinricha Heinea, Brela i mnogih drugih. Ima on i puno prijatelja s kojima je surađivao poput Luke Paljetka ili Krste Jurasa koji mu je napisao prvu hrvatsku antinarkomansku pjesmu »Nepal, Ganges, Brahmaputra«. Fikcija i stvarnost miješaju se u Jusićevim pjesmama, a dok ovako sam na pozornici niže stihove i akorde znamo da ne gledamo i ne slušamo lažnjaka.

To je on, u svojoj jednostavnoj prezentnosti i iskrenosti. Možda nekome djeluje razvučeno i repetitivno, ali ovo nije nikakav spektakl, tek koncert u kojem jedan čovjek služi kao odašiljač za pjesme iz života s kojima se lako poistovjetiti. I taj čovjek, svoj melankoliji unatoč, je sretan čovjek, pozitivan, koji se na kraju zahvaljuje publici što je došla i podebljala njegovu mirovinu. Vraćam se i potcrtavam ono što sam rekao prije – ne može se odvojiti Jusića od pjesama koje on izvodi, niti obrnuto. Neke od tih pjesama imaju svoj život, ali kada ih izvodi Ibrica, on im udahne novu energiju.

Tako je bilo i u Puli, još jedan susret s kantautorom i njegovim gitarama, pod vedrim noćnim nebom, s publikom koja na trenutke djeluje hipnotizirano, ali s publikom koja dobro zna zašto je tu. Srest će se oni opet, negdje.

Povezane vijesti

• Sutra "Koncert za violinu i orkestar" skladatelja koji je živio u Puli
• Održan koncert za velikog maestra: ŠETNJA ZLATIĆEVIM GLAZBENIM PARTITURAMA
• BOŽIĆNE MELODIJE U REVIJALNOM TONU: Big Band Pula održao novogodišnji koncert