LUKA ŠIPETIĆ nemanja

Najviši sud za mene je mišljenje publike. Radi se o dijeljenju umjetnosti, onog što si stvorio, s publikom

| Autor: Ian Tataj
(Snimila Marina Uzelac)

(Snimila Marina Uzelac)


Luka Šipetić "nemanja" pulski je "Psych Groove" autor, prepoznat diljem regije. Predvodnik je, skladatelj i oličje benda s kojim dijeli ime "nemanja". Nedavno je objavljen njegov treći album "Voodoo Beat", čime je zaključena trilogija koju, uz posljednji, čine albumi "Tarot Funk" (2017) i "Cosmic Disco" (2020).

Trilogija

Trilogija je posebna, zaokružena priča, o usponu i padu, učenju pouka koje život daje - strastima i ljubavi. U njoj se svatko može identificirati, a sam nemanja služi kao ljudski slučaj i vodič kroz taj proces otkrivanja ezoteričnog i mističnog, onkraj realnosti života. Medij, moglo bi se reći. Uistinu, motiv albuma "Tarot Funk" je nemanjino otkrivanje tarot karata i predskazanja istih. U pjesmi "Death", predskazuje se njegova smrt. U drugom albumu, pak, potaknutom proučavanjem tibetanske "Knjige mrtvih", nemanja hara svjetovima mrtvih raznih mitologija i vjerskih sustava. Ali i u tom stanju intervala između života i smrti, slavi se očekivanje preporoda i konačnog novog života. Posljednji album, "Voodoo Beat" (lipanj 2023) reinterpretacija je mita Orfeja i Euridike, gdje se nemanja ponaša kao Orfej, kojeg samo nimfa Euridika, kći Apolonova, može izbaviti. On ju pak nagovara da ona dođe u had, gdje se zaljubi u đavla. Nemanja ostaje bauljati po granici među svjetovima.

Nemanjin glazbeni stil se može svrstavati pod razne kategorije, no veoma je svestran. Inkorporira elemente tradicijske i etno glazbe raznih kultura ("World Music") u modernije funk, trance, dubstep žanrove. Nemanjina je glazba upravo hibrid stilova. Poznavatelji glazbe će tako primijetiti anadolijsku, afričku, karipsku, afro-karipsku, kambodžansku, tajlandsku i druge etno melose kao temelje nemanjinog stvaralaštva.

Isto kao i otac, Luka je autodidakt po pitanju upoznavanja s glazbom i glazbalima. Nakon iskustva sviranja u triju NLV (Nikol, Luka, Vedran) i suradnje sa Dinom Santalezom pri snimanju albuma "Para Lele" (2017), Luka se ozbiljno okrenuo vlastitom glazbenom stvaralaštvu. Stvorio je umjetničko ime "nemanja" - igra riječi kojom je htio pokazati neimaštinu, a također podsjeća na dvije riječi istarskog dijalekta (neman ja). Luka je diplomirao komparativnu književnost i antropologiju u Zagrebu, što mu je, kako često napominje, bilo vrijeme kada je došao do najviše novih spoznaja o mistici i ezoteriji.

(Snimila Marina Uzelac)(Snimila Marina Uzelac)

Mitologija

Zainteresiran za njegove dojmove sada kada je njegova prva trilogija zaključena, sastao sam se sa njim u njegovom kvartu, na Verudi, gdje je Luka bio moj vodič. Zainteresirao me proces koji ga je vodio do otkrivanja njegovog interesa za ezoterijom, a to nam je bila i prva tema:

- Od malena su me zanimali mitovi, ono onkraj znanstvenog, objektivnog, danog svijeta. Čitao sam o tome puno. Zanima me povijesni narativ toga - kako su neki mitovi uopće došli do nas. Nešto je preživjelo do danas na neki način, i sve mi je to zanimljivo. Antropološki zanimljivo.

Što si čitao?

- Hah, počeo sam od dječje mitologije, pa preko književnosti za odrasle, filma, slikarstva... Uvijek ću čitati nešto vezano za to. Privlači me magijski realizam - ono zanimljivo i čarobno u svakodnevici. A zanimljivo je kako su se stvari zbivale u svakodnevici tokom povijesti, a mi ne znamo ništa o tome, i kad se piše o povijesti čovječanstva, nitko se ne sjeća niti kako su nastali mitovi, niti kako se zvao neki Joža iz Buzeta i šta je njega mučilo.

Misliš li da se znanost ne bavi dovoljno ili na pravi način poviješću misli, religije ili mita?

- Kroz institucionalizirane znanosti se stavlja emfazu na znanstveni pristup. A ljudski život se ne može proučavati iz tog kuta. Jer čovjek se ponekad ponaša nelogično, iracionalno. Meni je užasno zanimljivo baš to: kako je nešto potpuno iracionalno poput mitova i religija opstalo toliko dugo. Potentno je i inspirirajuće. A na što se zapravo oslanja? Podsvijest? Baštinu tisuća godina ljudske vrste? Meni je to refortirajuće. Magije, divinacije, taroti... Mislim da se u tarotu više davalo neko zrcalo; arhetipi svedeni na jedan nazivnik. U tarotu uvijek moraš postaviti pravo pitanje, a odgovor si interpretiraš sam...

Jesi li se kad bavio astrologijom?

- Nisam fan numerologije niti astrologije, ali ima zanimljivosti. Na primjer, izgubili smo ideju o povezanosti. Svi smo jedno; zaboravili smo živjeti u suživotu s prirodom. A ideja da, recimo, Jupiter može utjecati na nas je zanimljiva. Tu se brišu granice između pjesništva i matematike, ako kužiš što želim reći.

Jasno. A što smatraš da je glavna poveznica tvoje glazbe sa svijetom?

- Pa, zapravo se želi istaknuti sveukupno pozitivna vibra i takav pogled na svijet. Tu je ideja o ljubavi koja je nastala kroz taj mit o Orfeju i Euridici. Onda smrt kao transformativni čin. Odrastanje, sazrijevanje. Realno, svaka promjena zvuči strašno. Nit vodilja koja povezuje sve stvari u životu je promjena.

Ti zapravo stalno kaskaš za svojim idejama, sad kad razmislim.

- Ah, puno je tu stvari. Odjednom mi dođe više ideja, a ponekad se sam zamislim o tome što sam htio reći. Dok sam stvarao sam imao ideje pa ih prilagodio. Htio sam stvoriti neki svijet za koji ti nije jasno ni gdje je, ni kada je. Htio sam da bude "out of this world" (izvan svijeta), da nije nikome jasno konkretno.

Osim albuma, svirate i na live događajima. Imate sada neke svirke?

- Sviramo u cijeloj regiji. Za manje od mjesec dana idemo na "Lost in the Renaissance" elektro festival na Korčuli. Onda smo na Lastovu, Šibeniku, pa turneja.

A u Puli?

- U Puli su zatvorili sve klubove; nema se gdje svirati. Tu nema kluba, nema infrastrukture - ne mogu svirati u kafiću. Nema bine, razglasa, ozvučenja... Ne možeš plesati ako nema klupskog prostora napravljenog baš za scenu.

Kada ste zadnji put nastupali u Puli?

- U Rojcu, prije Korone, 2019. mislim. Dvaput smo tamo nastupali. A i ovog ljeta nema ni tog programa. Ne znam što je s tim... Možda kako smo sad turistički grad se promijenila poruka koju šaljemo. Ali kažem, ne znam.

Naslovnica albuma "Voodoo Beat" (Promo)Naslovnica albuma "Voodoo Beat" (Promo)

Feedback

Siguran sam da želiš da tvoji slušatelji uživaju u tvojoj glazbi, ali kada sviraš live, koji osjećaj želiš prenijeti na publiku, što ti je drago vidjeti?

- Najdraže mi je vidjeti da se publika ponaša kao na partiju a ne na koncertu. Ljudi na partijima ne gledaju DJ-a, a na koncertu imaš uvriježen način ponašanja. Meni je naglasak na publiku, da ih probamo "natjerati" da se zabave - opuste. Da odu sa što boljim osjećajem. Da odu doma malo lakši - da odu sa osmjehom. To mi je uvijek najbitnije.

Kako si zadovoljan sa glazbenim kritikama koje dobivate?

- Većinom je dobar feedback. Svi su albumi pohvaljeni, i završavaju na top ljestvicama. Kritičari su uvijek ok. naravno, lijepo je čuti pohvale. To ti daje stabilnost, a onda možeš riješiti svoje probleme, nesigurnosti...

A jeste li dobivali kritike ili pohvale od kolega glazbenika?

- Glazbenici su teški... Nekima se sviđa, nekima ne - ne znam. Ne treba tražiti pohvale i pokude od njih. Realno, od toga nema ništa. Najbitnije je da publika reagira dobro.

Smatraš li publiku najvišim autoritetom za suditi o glazbi?

- Definitivno mi je najviši sud mišljenje publike. To sam si odredio. Radi se o dijeljenju umjetnosti, onog što si stvorio, s publikom.

Sada, nakon mjesec dana od objave "Voodoo Beat" albuma, jesu se slegli dojmovi, je li lakše?

- Sad tek kreće! Sad se treba usvirati, uvježbati. A bili smo već na Velvet Festivalu deset dana nakon objave, odsvirali "Voodoo Beat", i bilo je zanimljivo. Bilo je puno bolje od očekivanog. Jer prva izvedba je uvijek najvažnija. Sad se usredotočujem da se što bolje spoji u cjelinu sa drugim albumima. I, da se bend digne na višu razinu. Samo skladanje inače radim sam, a sad kreće timski rad - da se pogura na live. Kad pomisliš da je gotovo, tek kreće.

Dakle sada je tek ispit?

- Gle, toliko si dobar koliko si dobar uživo. Stresirao sam se prije, sad se stresiram da se to usvira. To je sve kao mjesečeve mijene, unutra van, unutra van..

Koliko ste zapravo sati svirali zajedno, u bendu?

- Ja inače volim raditi brzo. Pjesme kroz dvije tri probe rastavimo i sastavimo u neku cijelinu, i onda je glavna proba nastup. Puno smo svirali zajedno, ali najviše volim probavati na koncertima. Taj live, vidjeti lica i reakcije publike. Nekim puritancima će to zasmetati, ali me ne zanima. Tako radimo. Moraš dat vremena. Svakom bendu moraš dat više prilika; jedan koncert te nauči pokušaju i pogreškama, svaki koncert je traženje. Iako su uvježban, uvijek ostaje razina nesigurnosti. Ne volim bit u bendu koji je "popeglan" i sve radi strojno. Nakon pet puta ti je dosadno - nema spontanosti. Publika osjeti da nisi "all-in". Osjeti se to. Kao da Modrić iziđe na teren bez volje. Život i smrt je tamo vani. Ja volim da je tako.

Prioriteti

Imaš li neki savjet za mlade glazbenike: kako uspjeti, kako se ponašati u navigaciji svijeta glazbene scene?

- Iskreno, da sam klinac u Puli sad, nemam pojma kako bih krenuo. Punker može u Monte Paradiso, a roker u Rock Cafe, ali nešto drugo ne. Sad i izgleda kao da ima manje mogućnosti nego prije. Možda se varam. Ali mogu reći ovo: "Budi iskren prema tome što želiš od muzike. Ako želiš bit poznat - priznaj to. Ali onda znaj da ako si neki alternativac, nećeš biti mainstream, i nećeš biti poznat. Moraš znati prioritete. Ako pak sviraš kvalitetnu glazbu, bit će manje publike, ali će se slušati i cijeniti. A nećeš odmah postići ne znam što. Budi iskren prema sebi. Mnogo se ljudi upravo tako zeznulo. Ne možeš imati očekivanja od glazbe. Moraš samo napraviti! Ili to, ili odustani. Želiš raditi posao glazbenika ili želiš svirati glazbu?"

Ideje i planovi za budućnost?

- Magla ideja. Počeo sam eksperimentirati s DJ setom u Downtownu. Veselim se tom novom vidu glazbenog iskustva.

Koje je tvoje mišljenje o trenutnim glazbenim trendovima, nadama, kritikama i problemima, a s obzirom na moderne tendencije hiperprodukcije i mainstream glazbenu produkciju?

- Glazba se ne može kvantificirati. Nije konkretna. Svako ima svoje mišljenje, ali glazbu se sada ponekad uzima olako - zdravo za gotovo. Kao i vodu. Ali moraš znati da glazbe nema dok je netko ne napravi. Dok netko ne sklada je tišina. A lako je suditi kada je stvorena.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter