"Branko, spasi me!", poručio je u jednom trenutku Branku Sterpinu njegov kolega i prijatelj Carlos Fagin koji se sinoć našao kao predvodnik sastava nazvanog Bolerosi na pozornici kluba u Hotelu Pula, a na koncertu u drugom ciklusu jazz koncerata. Fagin je iskusan glazbenik i prilično snalažljiv kada se radi o sviranju klavijatura, ali ovaj put sam je sebi namijenio drugu ulogu i to onu pjevača pa je i koncert nazvan "Carlos el cantante" što je dovoljno da izazove znatiželju kod publike. Ne čudi zato da su Fagina malo udarili trema i pritom određeni manjak pouzdanja u svoje sposobnosti radi čega je prizvao u pomoć Sterpina da izvede jedan solo na trubi.

Naglašene emocije

Unatoč tome, na kraju je sve ispalo kako treba prvo zato što se Fagin predstavio pred publikom u kojoj je bilo puno njegovih prijatelja, poznanika i kolega, a drugo zato jer je predstavio nešto novo u ovom već drugom ciklusu jazz koncerata u organizaciji JazzIstre. Bilo je to prvi put u ovih osam koncerata dvaju ciklusa da je netko zapjevao, ali bile su tu i naglašene emocije kojih je bilo i na nekim prijašnjim nastupima. Ovaj put Fagin kao da je pred publikom otvorio svoju dušu, stavivši naglasak na balade i to one koje prizivaju njegovu rodnu Južnu Ameriku, točnije Argentinu. Bilo je tu tanga, bolera, mamba, ali ovaj put se nije išlo za tim da se publiku podigne skakutavim ritmovima, već da im se pruže emocije i romantika. Onaj to je očekivao nekakav stereotipni plesni latinoamerički repertoar mogao se razočarati, ali izgleda da takvih sinoć nije bilo. Carlos Fagin i njegovi prijatelji usmjerili su se na put do srca publike. To se najviše vidjelo u zadnjoj skladbi koju su sinoć izveli i to je Faginova autorska skladba u kojoj on opisuje kako je postao otac i kako ga je to promijenilo. S obzirom da je bio Dan očeva, pjesmu je posvetio svim očevima, kćerima i sinovima i bilo je očito da se radi o skladbi koju je do kraja proživio. Osim toga, sinoćni nastup bila je prilika da opet progovori svojim materinjim španjolskim.

Neposredno i intimno

Uz Fagina, koji se prekjučer držao podalje od instrumenata i tek je jednom nakratko uzeo u ruke ukulele, sinoć su nastupili Anja Rubil - flauta, Andrea Rojnić - klavir, Nenad Mirt - bas, Andrija Bošnjaković - udaraljke, Zoran Stanisavljević - bubnjevi i već spomenuti Branko Sterpin - truba.

Fagin nije pjevao na svim skladbama, a na repertoaru su se našli neki klasici poput "Besame mucho" koju je publika očekivano objeručke prihvatila, našla se tu i skladba Chicka Coreae, ali i jedna poznatog pulskog glazbenika Mirona Hausera.

Fagin je pokazao svoju osjećajnu stranu, no bila je to prilika da se vidi kako cijela ekipa, a tu mislim kako na glazbenike tako i na publiku, funkcionira u jednoj naglašeno intimnoj atmosferi odnosno da se pokaže jedno drugo, osjećajnije lice jazza. U prijateljskom ozračju, Faginova nervoza pretvorila se u neposrednost u komunikaciji s kolegama iz benda i publikom jer na koncu ništa nije moglo poremetiti nastup ovih profesionalaca na njihovom terenu.

Nastupom Fagina i Bolerosa zaključen je drugi četverodijelni ciklus jazz koncerata u nekadašnjem disku Colosseum u Hotelu Pula, no već je i pripremi i treća serija ovih nastupa na koje se pulska publika navikla, ali izgleda i "navukla".

Povezane vijesti

• Usklađeni i uzbudljivi glazbeni dijalog Carlosa Fagina i Andree Rojnića
• Lifeless Key večeras u Hotelu Pula
• Dašak Broadwaya u rovinjskom kazalištu "Gandusio"