Kao već poznato mnogima, Pršutarna kod Milana na stanciji Buršić u Vodnjanu, već više od dva i pol desetljeća proizvodi suhomesnate proizvode od svinjskog mesa. Prvi su u državi zaštitili ime Istarski pršut i dobili oznaku izvornosti. Sada su otišli korak dalje. Proizveli su istarski čips, frigani listići slane pancete. Isprobao sam. Kako bi mladi rekli: Top. Istinabog, obitelj Buršić poznajem već više od tri desetljeća, otkad sam pohađao Pedagoški fakultet zajedno s najstarijom od triju kćeri, Barbarom. U ta tri desetljeća gledao sam kako se vjenčavaju, kako starimo, kako se  djeca rađaju i rastu, kako pokreću posao, kako počinjemo "šepati" i kako ozdravimo. Čak smo i kumovi. A da bi stvar bila bolja fjoco Erik je dobar skijaš, pa sam pomislio da se možda "hitija na šantula".

I u ovih već eto 30 godina, obitelj Buršić nikad nije zvala svoga kuma za "pijacer", prije na radio Puli, a potom u đornalu, kako su to mnogi "tobože prijatelji" činili. Nikad nisu pitali za niti jednu riječ, za niti jedno slovo da im se napiše, onako, preko veze, jer smo si ipak, ono, dobri. Zašto sam ovako počeo ovo štivo? Jer jasno želim naglasiti da ove retke pišem iz jednostavnog razloga što podržavam ovakve inicijative dobrih, vrijednih, radišnih i poštenih ljudi koji su, po prvi put, skromno i nakon mnogo nagovaranja s moje strane, pristali kazivati mojoj malenkosti detalje ovog novog proizvoda.

Michela Buršić Lisjak s ocem Milanom i kćerima Tenom i Mijom

Razgovarao sam s Michelom, najmlađom sestrom (Daniela i Barbara su starije) koja je odnedavno polako ali sigurno preuzela dio poslovanja očeve pršutarne. Skromno nam je rekla da su jedna niti velika, niti mala stancija jer, koliko nas ima u fameji nastala je i stancija, priča Michela.

- Kad je moj tata Milan krenuo u svoje privatne vode počeli smo s nazivom trgovački obrt "kod Milana". Kroz godine truda i ulaganja i njegovog stvaranja, došli smo do ideje da malo promijenimo. Uz njegovo odobrenje nastala je Pršutarna i stancija Buršić. Već punih 25 godina bavimo se proizvodnjom istarskih suhomesnatih proizvoda. Posebno je teško biti prisutan na tržištu u okruženju velikih, ali najveća je sreća što ipak ima onih koje male prepoznaju i vjerno nas prate i naše delicije kupuju, priča nam Michela.

Milan i supruga Darinka su djeci dali malo otvorene ruke, a oni su njima zadali nove muke, priča nam Michela.

- Unazad četiri godine prvo smo na stanciji proširili zalogajnicu kako bi naše proizvode i domaću maneštru i domaću tjesteninu mogli probati svi, te u sezoni krenuli raditi svaki dan: Pa smo malo loz zvadili i dječje igrališe napravili. Zatim smo vikende odlučili ne bit mirni i otvorili i zimski period. E sad kad smo stanciju za kratki period s idejama ispunili, doša je red na pršutarnu, kazuje Michela prisjećajući se početaka.

Milan je u međuvremenu otišao u zasluženu mirovinu u kojoj, kao svaki težak istrijanski ne miruje niti malo. I dalje je prisutan.

- Tata nan je poša u penziju, ali samo na papiru , a ja već duži period ne puštan proizvode na miru. Kako se reče najmlađi i najluđi, ja san najmlađa od tri kćeri i dalje nastavljan tradiciju pršutarne Buršić. Samo s malo drugačijin štihon jer sad ipak roza boja prevladava firmon, šali se Michela.

- Biti žensko u mušken svijetu proizvodnje suhomesnatog nije lako, i puno puta se susrećeš se s pitanjima tipo: "ča znaš ti špolpat, posoliti .....", priča nam Michela.

S obzirom da su Michelini proizvodi broj jedan panceta i špaleta, i između ta dva nikako se ne može odlučiti.

- Željela sam napraviti nešto drugačije, nešto ča vajk more biti s menon, jer baš da nosiš tablu pancete ili
nogu špalete sobon u borši, ni neka normalno. Stila san ništo da moru i dica isti bez straha, ništo da poveže i
navečer kumpaniju uz kakovo vino ili biru. I stila san da opet Istra bude prva u još ničemu, imamo i najbolje
ulje, i vino i pršut, ma zrak... zašto Istriani ne bi napravili i prvi suhomesnati čips .. tako je nastao
Istarski čips "panceta hit", kaže Michela.

I tako malo korona virus, malo luda pamet, jedan dan je rekla suprugu da bi željela pojesti čips od pancete. Naravno, tu je bilo sto upitnika.

- I onda je krenulo par miseci dela, razmišljanje i isprobavanje, kako napraviti, kako da bude hrskava, kako ne previše slana. Tu imamo našega Daču,  koj je već dio fameje i s nama živi sve moje ludosti i nove ideje. I odna svi zajedno smo smišljali kako i na koji način dobiti savršen proizvod. Bila je savršena kad su naša dica rekla mama daj još. E to je bilo to. A Milan i Darinka rekli su nan da nismo normalni, tu i tamo savjet smo poslušali, ali smo opet nastavili po svoju. I došli smo do čipsa, ispričala nam je Michela.

Povezane vijesti

• "Istra, lav i orao" u potpuno inovativnom postavu
• U potrazi za nostalgičnom Istrom
• Svakog četvrtka predavanja u Svetim srcima