Gianna Buršić i Danijel Handjal, osnivači i izvršni producenti Festivala kratkog metra Novigrad

Veseli nas što možemo publici dati priliku da uživa u kratkim filmovima koji su inače gotovo nedostupni

| Autor: Mladen Radić
Danijel Handjal i Gianna Buršić (Snimio Samir Cerić Kovačević)

Danijel Handjal i Gianna Buršić (Snimio Samir Cerić Kovačević)


Drugo izdanje Festivala kratkog metra u Novigradu održat će se od petka do nedjelje, od 8. do 10. rujna i uključit će 23 filma kratkog metra. Filmski program uključuje natjecateljski program - međunarodnu i regionalnu konkurenciju - te obiteljski filmski program uz kratke filmove prilagođene najmlađima.

Bogat program

Organizatori ističu da je ovo jedini filmski festival u Istri koji prikazuje isključivo naslove kratkog metra. Program će se održati u digitaliziranom Centru za manifestacije i kulturu Novigrad te na Trgu Pozzetto.

Festival sutra otvara irski film »An Irish Goodbye« redateljskog dvojca Toma Berkleyja i Rossa Whitea, ovogodišnji dobitnik nagrade Oscar u kategoriji kratkog igranog filma. U međunarodnom filmskom programu tu je i »A Step Back«, srpski kratkometražni mjuzikl. U Novigradu će boraviti autorica Sofija Nedeljković i glavna glumica Srna Đenadić. Na festival stiže i nizozemski redatelj Ruud Satijn, autor filma »At the Glance«. Nakon svjetske premijere na 29. izdanju Sarajevo Film Festivala, u Novigradu će premijerno biti prikazan i bosanskohercegovački film »The Final Act« redateljice Une Bojić. Ona će gostovati na festivalu u Novigradu, a uz nju najavljeni su i producent i glumac Matija Ristić, direktor fotografije Marko Mihajlović te operatorica zvuka Ljubica Petković. Češki film »Ice Break« režirala je Elvira Dulskaia koja također stiže u Novigrad.

Hrvatske premijere u Novigradu će imati i rumunjski »5 More Minutes« redatelja Alberta Niculaea, američki komični vestern »The Gunfighter« Erica Kissacka, »All there is Between Us« Anje Kečalović i »Chicken Noodle Soup« Kaće Žarić, češki »Vinland« Martina Kube te dva animirana: srpski »Lupus in Fabula« Vuka Palibrka i Tanje Brzaković te češki »Carp Xmass« Anne Heribanove. Prvi put će domaćoj publici biti predstavljeni i žanrovski filmovi koji variraju između horora, trilera i fantastike - urugvajski »Noises« autora Jonathana Westerleyja te dva francuska - »The Beast« Jorisa Laquittanta i »After the Night« redateljice Sarah Kern. Svi spomenuti filmovi na festivalu imat će hrvatsku premijeru.

Na Festivalu u Novigradu će biti prikazani i radovi nastali na radionici snimanja filma i montaže organiziranoj u partnerstvu s gradom Buje, koja se održala krajem ožujka pod vodstvom Nikole Popovića i uz asistenciju Danijela Handjala, Gianne Buršić i Gee Rajić.

Pored filmskog programa, tu je i popratni edukativni program koji uključuje radionice glume pod vodstvom Gordana Marijanovića i Arete Ćurković i to za različite uzraste, od osnovnoškolskih do fakultetskih uzrasta.

Kako je bilo prošle godine i s kojim se problemima susreću organizatori, ispričali su nam Gianna Buršić i Danijel Handjal, osnivači i izvršni producenti Festivala kratkog metra Novigrad.

Kako je bilo prošle godine organizirati festival prvi put? Jeste li ove godine lakše dolazili do filmova?

Danijel Handjal: - Mogu reći da je bilo jako izazovno raditi prvi put ovakav festival krenuvši od nule. Srećom lokalna zajednica je jako susretljiva i zahvaljujući dobrim ljudima rezultat je bio iznad očekivanog. S obzirom da nam je bila prva godina, prijave filmova bile su besplatne pa smo se tu našli u situaciji gdje smo u jako kratko vrijeme trebali pogledati više od tisuću kratkih filmova i napraviti selekciju od najboljih 36.

Veliki izbor filmova

Koje je najvažnije iskustvo koje ste stekli prošle godine?

Danijel Handjal: - Prvo glasi: »Velika želja potkrijepljena mukotrpnim radom uvijek daje ploda«, a drugo bi se moglo sažeti u rečenicu »Prijatelji i dobri susjedi su spas!«

Koliko je zapravo veliko to tržište kratkih filmova, koliko je lako ili teško složiti program za jedan ovakav festival?

Danijel Handjal: - Tržište je iznenađujuće veliko. Zapravo danas se veliki broj mladih osoba želi baviti filmom i naravno prvi korak je snimanje kratkih filmova. To automatski znači da je festivalima kao našem dostupan veliki izbor filmova i autora koji žele da ih se prepozna u filmskoj industriji, te si samim time otvaraju vrata za buduće projekte.

Gianna Buršić: - Kad pričamo o slaganju službenog programa, tu naš posao nikako nije bio lagan. Govorimo o situaciji u kojoj imate više od tisuću prijavljenih filmova, a u program vam ulazi svega 20 do 30 filmova. O tome tko prolazi selekciju na kraju odlučuju finese i detalji.

Koliko se kvalitetni kratki filmovi snimaju u Hrvatskoj? Jesu li to filmovi koje snimaju isključivo početnici?

Danijel Handjal: - Nisam siguran da imam pravo komentirati kvalitetu bilo kojeg umjetničkog djela, ali ako moram iznijeti svoje mišljenje mislim da u Hrvatskoj imamo mnogo mladih autora koji imaju kvalitetu da snime vrlo dobar film. Jedino mi je žao što se previše fokusiramo na žanr drame, što bi po mom mišljenju bilo barem 70 posto hrvatskih kratkih pa i dugometražnih filmova. S druge strane moram naglasiti da imamo jedne od najboljih animatora u svijetu i ako pričamo o kratkim animiranim filmovima, tu kvaliteta dolazi do izražaja. Većina kratkih filmova dolazi od mladih autora koji su tek krenuli stvarati, ali naravno ima izuzetaka kada netko s višegodišnjim iskustvom dobije želju da snimi kratki film i stvori malo remek-djelo.

Zašto netko snima kratke filmove, netko bi se mogao pitati je li to zbog nedostatka ideje i financija za nešto duže?

Danijel Handjal: - Mislim da svakako ideja ne manjka. Svaki autor u svakom trenutku ima neku ideju koju nosi sa sobom i samo čeka pravu priliku da to pretvori u djelo. Naravno kod mladih autora koji tek kreću stvara se situacija s nedostatkom financija, iskustva i kontakata. Ono što je dobro, jest da mlade autore danas uvelike podržavaju filmski rentali kao i akademija. Stoga u većini slučajeva autori mogu doći do potrebne tehničke opreme za jako malu cijenu, u nekim slučajevima čak i besplatno.

Morate li ljudima objašnjavati da ako je film kratak da nije manje kvalitetan? Postoje li, da tako kažem, »predrasude« prema kratkom filmskom metru?

Gianna Buršić: - Smatram da je, ako se usudim komentirati, teže napraviti dobar kratkometažni film od dugometražnog. Stoga ne bih rekla da je kratki film manje kvalitetan. Upravo suprotno! Kada imate samo 5 do 20 minuta u koje morate upakirati sve što ste zamislili, a da pritom radnja ima početak, vrhunac i kraj, to zaista nije lagan posao. Danas imamo priliku gledati vrhunske kratkometražne filmove već afirmiranih autora, koji su baš zbog takvog izazova i želje da svoje ideje pretvore u djelo izabrali kratki format.

Kako ste uspjeli složiti festival od toliko filmova koji se prvi put prikazuju u Hrvatskoj - je li to do vaše upornosti ili je jednostavno slaba konkurencija kada se radi o sličnim manifestacijama u Lijepoj našoj?

Danijel Handjal: - S obzirom da smo međunarodni festival, nismo limitirani na regije iz kojih dolaze filmovi. Uz činjenicu da se u današnje vrijeme dnevno proizvodi stotine filmova u svijetu, naš se posao u jednu ruku čini lakšim jer je izbor velik. Moram napomenuti da je kod nas jako mali broj festivala koji se bave isključivo kratkim formatom, ali isto tako većina festivala kod nas koji su isključivo fokusirani na dugometražni film i dalje u svom programu daje prostor kratkometražnim filmovima.

Podrška zajednice

Što očekujete da će ove godine privući najviše pažnje na Festivalu? Što biste vi voljeli da publika vidi?

Danijel Buršić: - Po mojem mišljenju to bi definitivno bio film koji će otvoriti festivalski program, a to je »An Irish Goodbye«. Film je to koji je ove godine nagrađen Oscarom za najbolji kratki film, a ujedno je i prvi film dobitnik Oscara u kojem glavnu ulogu tumači osoba sa Downovim sindromom. Moram priznati da me jako veseli što možemo publici dati priliku da uživa u kratkim filmovima koji su inače gotovo nedostupni pošto većina tih filmova ne ide u distribuciju.

Kako uspijevate privući publiku u Novigrad? Zašto ljudi dolaze na vaš festival?

Danijel Handjal: - Osim kvalitetnog programa, definitivno jedan od razloga da ljudi dođu jest zabava. Svaki dan nakon programa kreću zabave u našem službenom Pubu 9, gdje ludnica traje do samog jutra. Tu imamo razne live koncerte, DJ-e i karaoke pa se za svakoga nađe po nešto. Na kraju nitko ne ostane zakinut za dobru zabavu! Osim toga moram napomenuti da su nam radionice glume u sklopu festivalskog edukativnog program jača strana festivala. Glumci Gordan Marijanović i Areta Ćurković koji nam vode radionice svakako su najzaslužniji što sve veći broj mlađe populacije u našoj županiji ima sve veću želju da se bavi glumom. Kada imate nekoliko mališana koji prisustvuju radionicama i stvaraju nešto što mi kasnije predstavimo na festivalu, automatski s istim tim mališanima dobijete u paketu cijelu familiju koja će doći i dati podršku.

Koje su prednosti (ili nedostaci) kada se radi o organiziranju ovakvog događaja u mjestu kao što je Novigrad i to krajem ljeta?

Gianna Buršić: - Kad je festival bio još samo ideja vidjeli smo grad Novigrad kao savršeno mjesto za ovakav projekt. Gledajući kroz povijest evenata u gradu fokus je nekako uvijek bio na glazbenim ili gastro eventima, pa je samim time filmski festival donio nešto svježe što malo odskače od ostalih. Kao prednost bih definitivno navela podršku lokalne zajednice, grada i lokalne vlasti, Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije pa sve do prvog susjeda koji su voljni pomoći. Da nema svih tih osoba, sigurno ne bi bilo ni festivala! S obzirom da se festival odvija u turističkoj sezoni nikako nije ni lako ni jeftino doći do smještaja za naše goste i volontere, ali zahvaljujući tome da nas veliki dio naših pokrovitelja spašava tako što nam sponzoriraju dio smještaja, tu nalazimo financijski spas.

Jedan od nedostataka nam je sigurno manjak radne snage i financija. Trenutno nas je troje koji radimo cijelu godinu da bi se festival organizirao. Kad na to dodate traženje financija i prijave na natječaje jako je teško fokusirati se na samu organizaciju festivala. Također, tu je i privatni posao od kojeg živimo jer smo ipak još uvijek premali i premladi festival pa je naša funkcija i dalje volonterska. Koliko god bilo zabavno raditi ovakav projekt, pričamo o dvanaest mjeseci neprestanog rada i planiranja festivalskog programa pa je jako teško naći vremena za sebe i opuštanje. Nadamo se da će iz godine u godinu financijska podrška rasti kako bi se ujedno i festival mogao širiti i rasti.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter