I igrani film "La predstava" autora Tea Morosina i Erica Ušića nastao u produkciji Vodnjan film festivala u Fažani film festivalu i dokumentarno-igrani film "Zemlja ognja" redatelja Mladena Đakovića, iz produkcije Level 52 i Hrvatske radiotelevizije, su filmovi s razrađenom pričom i organiziranom fabulom, kod kojih entuzijazam nije izgovor da se ignoriraju određene greške, jer ovo su kvalitetne produkcije, vizualno jake, s odličnom glazbom, uvjerljivom atmosferom i promišljeno složenim scenama
"Zemlja ognja" (Foto Level 52)
Dva odlična filma nastala u kratko vrijeme kompletno u istarskoj produkciji prikazana su u zadnjih mjesec dana u Kinu Valli. To su "La predstava" i "Zemlja ognja", koji na dva potpuno različita načina progovaraju o Drugom svjetskom ratu. Doduše jedan, igrani "La predstava" autora Tea Morosina i Erica Ušića nastao u produkciji Vodnjan film festivala u Fažani film festivalu je inteligentno zabavan i koristi Drugi svjetski rat da bi ispričao priču o sadašnjem vremenu, a dokumentarno-igrani film "Zemlja ognja" kojeg su u režiji Mladena Đakovića producirali Level 52 i Hrvatska radiotelevizija je potresan i poučan, a unatoč tome što se bavi nacističkim zločinima u Istri 1943. i 1944. odašilje poruku tolerancije i oprosta.
To su filmovi s razrađenom pričom i organiziranom fabulom, kod kojih entuzijazam nije izgovor da se ignoriraju određene greške, jer ovo su kvalitetne produkcije, vizualno jake, s odličnom glazbom i uvjerljivom atmosferom, s promišljeno složenim scenama. Autori ovih filmova znali su što trebaju baciti, a što pustiti, odnosno nisu bili fascinirani samim sobom i nabijanjem minutaže i u manje od sat vremena po filmu ispričali su priče za koje bi nekima trebalo barem dvostruko više i pritom su rekli sve.
"Zemlji ognja" i "La predstavi" mogli bi pribrojiti jako dobre dokumentarce iz ciklusa "U ime oca" u režiji iskusne Ines Pletikos koji su prikazani na HRT-u. Tu je negdje i Medvid produkcija sa spotovima koje su radili za 2Cellos i od kojih neki na YouTubeu imaju više od 250 milijuna pregleda, a ne zaboravimo da su uključeni i u druge važne projekte poput nedavnog televizijskog prijenosa obnovljenog Malog rimskog kazališta itd. Još uvijek je vrlo aktivna i Pulska filmska tvornica sa svojom školom filma kao i Production inom i drugim projektima. Ima toga još, ali ove godine kao da su neki odlučili otići korak dalje i pokazati što sve još mogu.
Entuzijazam se udružuje s profesionalnošću (uz nadu da taj entuzijazam neće nikada nestati) i nastaje jedna nova kvaliteta. Istarski filmaši tako više nisu samo oni klinci iz zadnje klupe koje će se tapšati po ramenu i koji će zadovoljiti nekim malo više nego prolaznim ocjenama, već sada daju i traže više, pokazuju da su spremni za iduću razinu. Izgleda da više nije dovoljno biti sretan i praviti se važan što se filmovi uopće snimaju, sada treba snimiti dobre filmove koji će doprijeti do publike. I sve se to događa u kratko vrijeme za koje će se možda jednom pokazati da je bilo prijelomno. Ekipa koja je radila "Zemlju ognja" kao i ona koja je radila "La predstavu" istrčala je na teren pokazavši da već ima dovoljno iskustva da se upusti u zahtjevnije utakmice koje traže bolju organizaciju, pripremu i realizaciju.
Možda je još uvijek rano viknuti da ovo što se događa nije slučajnost i da je sve tek početak, ali ako se po ovom jutru poznaje ono što dolazi, dan bi mogao biti jako uzbudljiv. Sada samo taj talent ne treba ignorirati, ali ne treba niti odletjeti i uspavati se na prvim lovorikama već nastaviti tamo gdje se stalo.
"Zemlja ognja" bit će prikazana 22. lipnja na HRT-u, a "La predstava" bi se trebala naći opet na repertoaru Kina Valli. To nije dovoljno. Te filmove treba slati i prikazivati dalje, na festivalima ili gdjegod se već prilika nudi, u Hrvatskoj i izvan nje. Treba preskočiti tu Učku, slušati pohvale i kritike i nastaviti dalje sa stvaranjem. U svakom slučaju, vrijeme će pokazati je li ovo početak istarske filmske ofenzive ili glasna pucnjava na jednonoćnoj proslavi.