Morski psi ne ugrožavaju nas, nego smo mi njih ugrozili. Ako ne pomognemo u njihovom oporavku more će prestati biti ono što jest, bogata, složena riznica života, ključna za održanje naših života na plavom planetu. Postat će samo velika, prazna slana voda, naglašava dr. Bojan Lazar

Ukazanje morskog psa u Makarskoj za stanovnike i turiste bila je loša, dok je za stručnjake – dobra vijest. Dr. Bojan Lazar, profesor konzervacijske biologije mora i stručnjak za velike morske kralješnjake Odjela za prirodne i zdravstvene studije Sveučilišta u Puli, koji predaje i studentima u Kopru i Zagrebu, kaže da su morski psi neophodan dio morskog ekosustava te kako je mogućnost da na našim plažama gledamo reprizu filma „Ralje” daleko manja od šanse da nas pregazi auto dok kupujemo sladoled.

U okolici Makarske viđena je rijetka vrsta morskog psa koji je nekada u većoj mjeri obitavao u Jadranskom moru.

Nije modrulj

- Sudeći po snimci, u Makarskoj nije snimljen modrulj nego mako ili kučak. Izgleda kao juvenilna životinja, dakle mladi morski pas za koje je poznato da se približavaju obali zbog prehrane manjim ribama. Stariji i veći primjerci ove vrste iznimno su brzi, pa jedu pučinske ribe, sabljarke ili tune, dok se spolno nezreli, juvenilni primjerci često približavaju obali kako bi se hranili manjim ribama, objašnjava dr. Lazar te kaže: „U Hrvatskoj mako ima status kritično ugrožene vrste te je zakonom zaštićen. Nekada je i u Jadranu kao i u Sredozemnom moru bio dio bogate morske faune.”

Kučak spada u top predatore morskih sustava, u pelagične morske pse. Globalno su populacije tih vrsta morskih pasa u svijetu smanjene za 95 do 98 posto u posljednjih pedesetak godina. To znači da danas u svjetskim oceanima živi svega tri do pet posto tih velikih morskih pasa. Uz modrulja, mako ili kučak spada u najbrže vrste morskih pasa i postiže brzinu 74 kilometra na sat.

Profesor Lazar kaže kako je „pojava makoa ili kučaka u Jadranu danas, na žalost, rijetkost. Novija istraživanja pokazuju da se od kraja Drugog svjetskog rata pa do danas brojnost velikih morskih pasa u Jadranu smanjila za preko 94 posto, dok su neke vrste u potpunosti nestale. Upravo su mako ili kučak, i morski pas lisica primjeri velikih morskih predatora koji su danas u Jadranu – ekološki izumrli.

- Mogućnost da vidite kučaka u Jadranu vrlo je mala. Od 1948. godine uočeno ih je tek šezdesetak, te su to uglavnom bile juvenilne životinje, naglašava dr. Lazar.

Zanimljivo je napomenuti kako se u Hrvatskoj koriste arhaična imena za morske pse. Veliki bijeli u nas se službeno naziva „morski pas ljudožder“, kako se to navodi i u Crvenoj knjizi riba Hrvatske iz 2008. godine. To su imena davana u vrijeme kada smo o morskim psima malo znali i jako smo ih se bojali. Zapravo, ta imena idu uz dugu percepciju koja se stvarala o morskim psima i koja je dio problema u kojima se morski psi danas nalaze, kaže Bojan Lazar.

Ubijali su ih

Naš sugovornik objašnjava da se desetljećima provodio izlov morskih pasa i morskih sisavaca.

       - Morski pas je kao na kopnu vuk. Nakon Drugog svjetskog rata sustavno se stvarala slika vuka kao nemani - koju je trebalo istrijebiti. Sličan stav gradio se i za morske predatore, poput morskih sisavaca i morskih pasa. Tada je bilo normalno da ribari nose puške i ubijaju dupine, što je država poticala i plaćala, a prema statistikama je u samo u pet godina, između 1955. i 1960. u Jadranu tako ubijeno preko tisuću dupina. Razvojem komercijalnog ribarstva iz Jadrana su nestali i morski psi, ključni su morski predatori i to je ostavilo posljedice po cijeli ekosustav, objašnjava dr. Lazar i ističe kako je „ekološka funkcija vršnih predatora temelj kontrole cjelokupnih složenih prehrambenih mreža u morima i očuvanja ukupne bioraznolikosti morskih ekosustava.

Drugim riječima, nestankom morskih pasa na značaju su dobile male ribe, odnosno slabiji čimbenici prehrambenog lanca.

       - To je pak uzrokovalo inverzije u prehrambenim mrežama i povećanja brojnosti srednjih predatora. Oni će stoga imati veću predaciju nad svojim plijenom, pa će se smanjiti brojnost vrsta kojima se oni hrane. Ukratko, nestanak vršnih predatora, poput morskih pasa, ima golem lančani utjecaj na cjelokupnu bioraznolikost, koji se proteže kroz prehrambene mreže i u potpunosti mijenja strukturu i stabilnost morskih ekosustava. Takvi morski ekosustavi manje su otporni na utjecaj drugih stresora, pa će biti više podložni negativnom utjecaju, primjerice, klimatskih promjena ili širenju invazivnih vrsta, kaže Bojan Lazar i zaključuje: „Upravo je Jadran primjer takvog degradiranog morskog ekosustava.”

Pojavljivanja morskog psa mako ili kučka stoga je pozitivna vijest za ekologe i stručnjake za život mora.

- To je tužna vijest jer ih vidimo tako malo, ali je dobra vijest da su ipak još tu. To daje nadu da boljom politikom upravljanja ribarstvom i edukacijom još uvijek možemo nešto promijeniti i tako pomoći ne samo oporavku populacija ovih ugroženih lavova mora, nego i oporavku Jadrana, jasno kaže dr. Lazar.

Na pitanje trebamo li se plašiti morskih pasa u Jadranskom moru, Lazar kategorično odmahuje glavom.

       - Veća je šansa da vidimo zvijezdu repaticu nego morskog psa. Priče koliko su morski psi opasni za ljude su uvelike pretjerane - puno je veća šansa da poginete dok šećete ulicom, nego da vas usmrti morski pas. Morski psi ne ugrožavaju nas, nego smo njih ugrozili mi i ako ne pomognemo u njihovom oporavku more će prestati biti ono što jest: bogata, složena riznica života, ključna za održanje naših života na „plavom planetu“. Postat će samo velika, prazna slana voda”, naglašava dr. Bojan Lazar, stručnjak za velike morske kralješnjake Odjela za prirodne i zdravstvene studije Sveučilišta u Puli.

Povezane vijesti

• Morski pas zalutao do savudrijske luke: GOLEMU PSINU, DUŽU OD SEDAM METARA I TEŠKU VIŠE OD DVIJE TONE, RIBARI OTEGLILI NA PUČINU
• PANIKA NA VIRU Morski pas uplivao u  područje koje je ograđeno za kupače. Pogledajte VIDEO
• Velika bijela psina napala iskusnog surfera i teško mu ozlijedila nogu. Njegovi prijatelji uspjeli su otjerati TRI METRA DUGU GRDOSIJU