održivi turizam
U kojem smjeru ide hrvatski turizam? Raspor Janković: "Propustili smo priliku da izgradimo za život i poslovanje bolje uvjete"
(Snimio Saša Miljević/Pixsell)
U Rijeci se unatrag nekoliko godina provodi Stručni prijediplomski studij Održivi agroturizam – novi, inovativni i interdisciplinarni studijski program Veleučilišta u Rijeci. Nositeljica kolegija "Osnove turizma, ruralni turizam i istraživanje zadovoljstva klijenta", dr. sc. socio. Sanja Raspor Janković, prof. struč. stud., podijelila je s nama dio svojih razmišljanja o dijelu studija koji se odnosi na turistički sektor.
– U promišljanju o razvoju agroturizma treba voditi računa o odgovornosti, održivosti i samodostatnosti poljoprivrednog gospodarstva, a s time i ruralnog područja na kojem to gospodarstvo djeluje, poručila je Raspor Janković, dodajući kako treba očuvati autentičnost, posebnost, identitet te pronaći pravu mjeru između održivosti i komercijalizacije.
Na navedeno se lijepo nadovezuje poznati istarski chef David Skoko, odrastao u obitelji koja se u istom mjestu četiri generacije bavi ribarstvom te ugostiteljstvom više od dva desetljeća. Obiteljsku konobu otvorili su 2000. godine. Kao ribarskoj obitelji namjera im je bila vlastiti i cjelokupni ulov na tanjuru plasirati i prezentirati najbolje što mogu.
"Od početka je to bila domaća, isključivo morska, ali maštovita ribarska kuhinja kakvu smo konzumirali kod kuće. Majka je oduvijek bila vrlo kreativna u svemu što je radila, tako i u kuhinji", prisjeća se Skoko.
Njihova je ponuda od prvoga dana bila bazirana na lokalnom ulovu, što se nastavlja i dalje. Inspiraciju traže svagdje, a mogućnosti primjenjuju u kašetama ribe koje donosi otac. Misao vodilja u radu oduvijek im je kako što bolje iskoristiti kompletan ulov. U tome su uspjeli i po tome postali prepoznatljivi. "Sinergija ribarstva i ugostiteljstva s ciljem maksimalne iskoristivosti vlastitog ulova, to je naš cilj", ističe Skoko.
Očuvanje mora
U pitanju smjera hrvatskog turizma Skoko navodi kako nije zadovoljan jer smo propustili priliku da kvalitetnim urbanizmom izgradimo za život i poslovanje bolje uvjete. Stihijskom i slabo kontroliranom gradnjom dugoročno upropaštavamo okruženje, samim time i održivi razvoj, smatra.
Očuvanje mora trebao bi biti naš primarni cilj jer se kao zajednica na njegovo bogatstvo i ljepotu obale oslanjamo velikim dijelom gospodarstva. Teško je i zamisliti kako bi Hrvatska danas funkcionirala da nemamo ovu prekrasnu obalu i more, navodi Skoko te kaže: "Stanje ribljeg fonda se mijenja. Nije kao što je bilo nekad, rekli bi stari.
U posljednjih sto godina, od kada se u Jadranu lovi na moderan način, mnogo toga se promijenilo." No industrijalizacija obale, turistička izgradnja, rast gradova i promet, dovode do zagađenja mora koje direktno utječe na cijele ekosustave uz obalu. "Činjenica je da se situacija u moru pod našim utjecajem mijenja", primjećuje Skoko.
S druge strane, istina je kako još uvijek lovimo puno više ribe nego što nam treba, ali i da ulovljenu ribu uglavnom izvozimo. Čak 80 posto ulova hrvatskih ribara otpada na kvalitetnu sitnu plavu ribu, naglašava, a veći dio te ribe se izvozi. Ostalo otpada na kočarski ulov i dio ribara s malim ribolovnim alatima poput mreža, parangala, vrša…
Tu su i intenzivni uzgoji riba i školjaka koji imaju utjecaj na ekosustav. Uzgoj ribe i školjaka kao i profesionalni ribolov strogo su kontrolirani i regulirani. Konstantno se radi na uvođenju novih regulativa kako bi industrija ribarstva i marikulture ostala koliko-toliko održiva.
Puno je, međutim, nelegalnog ribolova koji svojim utjecajem čini nepopravljivu štetu moru i gospodarstvu. Ne možemo očekivati pozitivne promjene dok tako intenzivno puno tražimo od ovog našeg malog i zatvorenog mora, upozorava David Skoko.
More – naš resurs
– Nema ribe – trebamo ‘No Take’ zone. Moram reći da imamo prvu koja je vodilja – PP Telašćica. Te zone mogu povećati riblji fond i napraviti eksploziju u ronilačkom turizmu. Tko to prvi shvati, profitirat će. More nam se muti, trebamo biološke pročišćivače, više uzgoja školjkaša. Ali kronično nam nedostaje ribe – i ribarima i roniocima, naglašava ronilac Vedran Dorušić.
Imamo li veće potencijale nego što iskorištavamo, želimo li uopće više turista u našem podmorju, koje su prijetnje, koje dobrobiti?
– Imamo. Treba nam još gostiju ronilaca jer su to vrhunski gosti. Treba otvarati zabranjene zone – Szent Istvan je dobar primjer, olakšati pristup posebnim zonama, u čemu ulogu ima Ministarstvo kulture, odgovara Dorušić, dodajući kako imamo potencijala i da se za sada dobro radi. Nastavlja kako imamo dovoljno veliku ponudu, ali i neiskorištene lokacije.
– Imamo svašta, ali možemo i bolje bez obzira na to što nam flota možda nije na nivou Kariba i Australije. Djelomično je to zato što imamo jako zahtjevne propise za brodove i prijevoz putnika – ronilaca, opisuje Dorušić.
O temi namjernog potapanja plovila u cilju stvaranja novih podmorskih atrakcija odlučno komentira kako potpuno podupire tu ideju.
– To pomaže ne samo turizmu već i bioraznolikosti. Osim toga, konstantna prisutnost onih koji rone odvraća krivolovce. More je veliko i ima mjesta za ovakve stvari. Imamo i prvi legalno postavljeni podvodni greben koji je probio barijeru. Ako su grebeni dobri za ribice, dobri su i za nas, uvjeren je Dorušić.
Stanje podmorja
Zanimalo nas je njegovo gledište o podmorju, vide li se posljedice klimatskih promjena, je li onečišćeno.
– Stanje podmorja je takvo da se more muti, nedostaje ribe, a smeća ima. Stoga se moramo ozbiljno pozabaviti ovim problemom. Nažalost, političari tek moraju shvatiti da treba ulagati u ekologiju. More je naš resurs, a ne tisuće apartmana. Apartmani se grade i ruše, otvoreno će Dorušić.
Naglašava kako moramo razmišljati o tome da nam gosti dolaze radi čistog plavog mora i s tom mišlju ići u budućnost.
– Ne bude li more u dobrom stanju, sve ostalo nam pada u vodu. Krajnje je vrijeme da se probudimo, poručuje Dorušić. Smatra kako mjesta za napredak ima, ali treba konačno napraviti konkretne korake u tome smjeru.
Udruga za održivi turizam u praksi "Eco I Do" neprofitna je udruga građana entuzijasta koji žele pružiti odgovor na pitanje kako lokalno stanovništvo i turisti u budućnosti mogu zajedno stvarati održiva okruženja i stilove života.
– Ideja je potekla od nekolicine vlasnika Eco Domus malih smještajnih objekata iz Istre još 2019. U to vrijeme bilo je samo nešto više od 20 certificiranih malih smještajnih objekata, a danas ih je u program uključeno više od 50, doznali smo od predsjednice udruge Marijane Lovrinić.
Podsjetimo, Eco Domus je program označavanja koji provodi Upravni odjel za turizam Istarske županije s ciljem povećanja društvene i ekološke odgovornosti u turizmu. Prepoznat je i globalno u ožujku 2023., kada je dobio priznanje kao treći najbolji primjer dobre prakse ekooznačavanja na ITB sajmu turizma u Berlinu.
Osnovni motiv za pokretanje nove udruge je – kroz zacrtane ciljeve, provodeći različite aktivnosti – poboljšati praktičnu primjenu održivosti u turističkom sektoru, ističe Lovrinić. U današnje vrijeme savjesni gosti traže više od standardne ponude. One koji to još nisu, treba osvijestiti da postanu, smatraju u udruzi Eco I Do.
Održivi razvoj
Osnovna ideja osnivanja ujedno je i vizija udruge – učiniti znanje o održivom turizmu u praksi dostupno svima. Slijedom toga definirana je misija – promocija dobre prakse u turizmu temeljene na principima održivog razvoja.
Zacrtani ciljevi su promicanje održivog turizma kao pokretača pozitivnih promjena u društvu, poticanje ekooznačavanja i certificiranja ne samo smještajnih objekata nego i pružatelja ostalih usluga i dobara u turističkom sektoru, unapređenje znanja i vještina svih dionika u turizmu, pružanje kvalitetnih usluga, prije svega svojim članovima i promjena paradigme uspješnosti u turizmu iz "evidencije broja dolazaka i noćenja" u "doživljaj turista kao privremenih sumještana" koji poštuju lokalnu zajednicu i sudjeluju u njezinu životu.
Ciljevi su usmjereni prema svim dionicima u turističkom sektoru, dakle ne samo iznajmljivačima nego i gostima, drugim pružateljima usluga i dobara te turističkim organizacijama i ustanovama.
– Turizam može postati pokretačka snaga razvoja društva samo ako sve dionike uključimo u proces održivog razvoja, ističu iz udruge.
Važnost koordinacije
JU Natura Histrica županijska je ustanova koja upravlja zaštićenim dijelovima Istarske županije. Radi se o 27 zaštićenih područja i 54 područja ekološke mreže Natura 2000. Monitoriraju dio zaštićenih vrsta i staništa te prijavljuju sve nepravilnosti u zaštićenim područjima: onečišćenja, ilegalne gradnje, krivolov, vožnju kvadovima i ostalo. Bave se također edukacijama te organiziraju akcije čišćenja podmorja, špilja, jama, šuma.
– Kada uključimo radio ili televiziju, još uvijek slušamo nadležne iz turističkog sektora kako pričaju o broju noćenja, popunjenosti kampova, hotela, broju apartmana i vila… To je zastarjeli oblik turizma, kaže Silvia Buttignoni, ravnateljica Javne ustanove Natura Histrica.
Interesi zaštite prirode i turizma većinom su usko povezani, što prisiljava obje djelatnosti na koordinirano djelovanje u očuvanju prirodnih ljepota, osobito zaštićenih dijelova prirode, flore i faune, na planiranju, uređenju i sanaciji prostora, promotivno-edukativnim i obrazovnim akcijama. U praksi se, nažalost, ta koordinacija često prekida, osobito kada prevladavaju uski interesni ciljevi.
– Smatram da bi turizam trebao ići u smjeru obostranog zadovoljstva: zadovoljnog gosta i zadovoljnog stanovnika određenog prostora. Gledati na ovaj sektor samo kao izvor profita te kroz postotke popunjenosti ili izgradnje nikako nije dobro, naglašava Buttignoni. Turizam je veliki potrošač prostora i danas se razumije kako bez očuvanog prostora, kojega je sve manje, nema ni njegova razvoja.
Turistički sektor tako postaje čimbenikom njegove zaštite. Buttignoni kaže: "Trebalo bi ići u smjeru povećavanja zaštićenih područja kako bismo imali veće mogućnosti i u turizmu. Više zaštićenih područja znači i više održivog turizma."
Sve u svemu, mogli bismo reći kako je turizmu prirodni okoliš osnova, ono što je industriji sirovina. Stoga turistički sektor, radi vlastitog razvoja i opstanka, mora osigurati zaštitu prirode i čitavog prostora koji koristi kako ne bi došlo do kolapsa cijelog sustava, rezimira Butignoni.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
