NAJIZNAJMLJIVAČ 2025.
Hrvatski turizam boljim čine ljudi koji u njega ulažu svoj novac, znanje i vrijeme
Ladanjska kuća Mikin dol obitelji Bogdan (OPG-MIKINDOL.HR)
Kad bi se dijelila nagrada izvrgavanje velike većine u osnovi dobrih procesa, Hrvatska bi bila u svjetskom vrhu. I to jako, jako visoko. Primjera je mnogo, no s obzirom na to da se nalazimo u okviru akcije Najiznajmljivač koju su 2019. godine pokrenuli Ministarstvo turizma i sporta te Hrvatska turistička zajednica pod medijskim i provedbenim pokroviteljstvom Novog lista – danas su dio akcije i Glasi Istre, Zadarski list te Glas Slavonije – zadržat ćemo se unutar turizma. Bez izuzetka, upravo je turizam jedna od najvažnijih gospodarskih grana Hrvatske. Ali umjesto da mu se daju dodatna pažnja i pohvale, kod nas se u pravilu ističe činjenicu da je toliki udio turizma unutar BDP-a - opasan, čak i "nezdrav". Kao da je turizam kriv što mu je udio velik?! Kad je riječ o udjelima, kritike bi se morale uputiti na adresu drugih gospodarskih grana kojima bi poruka bila – ugledajte se na turizam! Ali nije. Turizam je kriv...
Nastavimo li u istom smjeru, hrvatski je turizam moguć jedino unutar globalne konkurencije. Kad bismo povlačili paralelu s nekim drugim privredama, riječ je o proizvodu što se neprestano natječe na najzahtjevnijim i najkonkurentnijim globalnim pozornicama. Hrvatskom turizmu su konkurencija turizmi – pa najmanje 150 država svijeta, čak se u tom smislu počela otvarati i Sjeverna Koreja. Drugim riječima, da bi se u Hrvatskoj dosegnulo više od 100 milijuna noćenja, do njih po prilici 90 posto dolazi zahvaljujući strancima, koji imaju na izboru za svoja putovanja – čitav svijet. S izuzetkom hrvatskih sportaša, u domeni gospodarstva je jako malo onih koji se u Hrvatskoj mogu, i to na jedan vrlo konkurentni način, boriti s čitavim svijetom. I to tako da bi na kraju izašli kao pobjednici.
Prvi krug je digitalan
Suzimo li još prostor, akcija Najiznajmljivač je naime fokusirana na najbolje privatne iznajmljivače u nekoliko kategorija objekata. Pa kad se posvetimo onima koji su tom našem globalno konkurentnom proizvodu središnja figura, najvažniji nositelji čitave priče, opet ćemo se u dijelu domaće javnosti, medijske i svekolike druge, prečesto susretati s kritikama. Krajnje paušalnim i nadasve neutemeljenim. Spomenutoj javnosti je naime omiljena riječ – apartmanizacija. Kad je se istakne, kao da se upozorava neku ne možda baš smrtonosnu, ali da svakako mučnu i nervirajuću bolest. Koja napada nedužne i ne da im živjeti. Koja stvara gužve, radi nered na plažama, koja je dosadna poput uši. Za dio naše javnosti turisti su naprosto – nametnici. Kad se pak u korelaciju dovedu turisti i apartmani, smak svijeta je za tu kombinaciju mala beba. Iako tvrdimo kako smo u turističkom smislu bezrazložno skupa država, kad je riječ o gostima u apartmanima – oni su kod nas kako bi uštedjeli. Jer apartmanski turisti kupuju u marketima, kao i mi sami, ne izlaze u restorane, a što im je u svemu možda i najveći krimen – mnogo toga, jela i pića, dovlače iz svojih država. Da bi nama ostavili samo – otpad. Ma što otpad – smeće jer ti i takvi turisti u svoju domovinu nose i reciklirajuću ambalažu kako bi ostvarili pravo na povrat novca. Da, da, vlasnici apartmana i njihovi gosti su u svom tom "zlu" zvanom turizam – dno dna.
A istina? Držimo da smo nakon godina i godina obilaska ponajboljih apartmana na teritoriju čitave Hrvatske – tamburicu ja, mandolinu ti – kao što to kaže pjesma Zlatka Pejakovića kojoj su danas pune 32 godine – kompetentni iznijeti sasvim relevantne podatke o "hrvatskoj apartmanizaciji". Ponajprije, ma koliko im broj rastao, Hrvatska nije ni blizu nekim zemljama Mediterana, rekorder je u tom smislu španjolska Andaluzija, a, nažalost, u tom smjeru na nekim dijelovima obale ide i turistički rastuća Albanija, koje su na samoj obali instalirale goleme smještajne kapacitete što veći dio godine zjape prazni. Hrvatska je u smislu privatnih iznajmljivača još uvijek bliže pojmu "kućna radinost" nego "bezdušna apartmanizacija". Da se razumijemo, dakako da Hrvatska nije izuzeta od tog procesa jer kad se "građevinski lobi" dokopa nekog terena od najmanje desetak tisuća "kvadrata" i kad dospije ishoditi "papire za gradnju", jasno je da će na tom prostoru nastati na desetke identičnih vila što baš i nije neka priča u kojoj bi se voljelo provesti odmor. Kako su nam i zbog čega i takvi objekti ulazili u finalna nadmetanja? Jednostavno, prvi krug Najiznajmljivača je digitalan. A onaj tko šalje, lijepo izreže kadar iz cjeline kako bi se dobila slika objekta što zaslužuje ulazak u finale. Kad se pak dođe na konkretni teren, jer model je da se završne "borbe" odvijaju u živo, doživi se to što se doživi. Jednako tako ne samo da će akcija Najiznajmljivač ustrajati na tome da uvijek jedan veliki dio bodova dobiju što je moguće susretljiviji domaćini, nego je to i jedan od principa održivosti hrvatskog turizma. A opet, ponavljamo, nije mali broj situacija u kojima su nam vlasnici apartmana i kuća za odmor pojasnili kako oni koncem rujna sve s terase lijepo skupe u kuću koju nemaju namjeru otvarati do druge polovine svibnja, ako ne i kasnije. Dakako, da se takve eliminira i niti jesu, niti će ikad dobiti neku od naših nagrada, ali jednako nam je tako jasno da i takvi iznajmljivači moraju postojati. I da su potrebni.
Lijepa zemlja i divni domaćini
Naši će favoriti ipak biti ljudi poput Jasne Colnar koja iznajmljuje iznimno sadržajnu kuću u Bužimu nedaleko od Gospića. A ona je – kako bi gostima uvijek bila pri ruci, pa im tako nerijetko u jutro donosi svježi kruh – u glavnom gradu Like sebi iznajmila mali stan! Ili dubrovačka pijanistica, Armenka Naira Asatryan koja zajedno sa suprugom Adrianom Wieleom iznajmljuje prekrasnu vilu, ma da vilu – umjetnički paviljon koji se nalazi svega nekoliko desetaka metara udaljen od dubrovačke "Argentine". I ne da im nije žao iznajmljivati tu ljepotu, silno se vesele kad vide i osjete kako je njihovom gostima lijepo, kako uživaju kod njih. Ili da se prebacimo sve do krajnje sjeveroistočne točke Baranje, do Draža gdje obitelj Bogdan vodi beskrajno pedantno adaptiranu tradicijsku, Ladanjsku kuću Mikin dol. Skoro pa muzej u kojem ugošćuju turiste. Ili Selma Seifert koja je sa svojom drvenom Kraljicom šume u Hlevcima, mjestu između Skrada i Ravne Gore, pokrenula pravi trend svojevrsnog ekoturizma najviše klase. Da ne zaboravimo ni Anu Pisak koja svoje goste u masliniku s tisuću stabala te čudesne biljke ugošćuje i časti s pravom istarskom gastronomskom rapsodijom u kojoj ne manjka ni bijelog tartufa.
Mogli bismo tako nizati i nizati naše iznajmljivače jer prešli smo u svim ovim našim Najiznajmljivačima velik dio Hrvatske, napravili na desetke tisuće kilometara, i uvijek bili na neki način uzneseni, sretni s onim što smo vidjeli i doživjeli. Ne samo neprijepornom činjenicom kako nam je zemlja lijepa, nego kako imamo i divne – domaćine. Ljude koji ulažu svoj novac, znanje i vrijeme, ma sebe same kako bi hrvatski turizam uvijek činili boljim. Na radost i korist svih stanovnika Hrvatske. Nismo mi "bezdušna apartmanizacija" i "naporni turizam".
Sasvim suprotno, golemi dio hrvatskih iznajmljivača tu je, istina i zbog svoje egzistencije ili oplemenjivanja ušteđenog kapitala, ali svakako i na radost te ponos čitave Hrvatske. Nadamo se, a trudit ćemo se i dalje baš kao što vjerujemo da će se naša akcija širiti i u sve one pore Lijepe Naše u kojima još nije bila, da svima nama pokažemo i dokažemo kako je upravo turizam naš jako, jako dobar proizvod s potvrdom stotinu i nešto milijuna noćenja na globalnoj tržnici. Svake godine. Pa valjda ćemo jednog dana uspjeti i u promjeni današnje percepcije. Dijela, one vječno negodujuće, Hrvatske.
Veliki interaktivni značaj
Iznajmljivanje privatnih smještajnih jedinica u turizmu ima i veliki interaktivni značaj. Ponajprije, iznajmljivači su ljudi koji se služe s nekoliko jezika. Uz nezaobilazni engleski, tu su prije svih talijanski i njemački, a jako je zanimljivo slušati kako se slavenski narodi, prije svih Slovaci koji Jadran doživljavaju kao istinski svoje more, trude komunicirati na svom jeziku te razumjeti hrvatski. Uostalom, sličan je slovački slovenskom jeziku koji nam je pak, zbog življenja u istoj državi, još uvijek, makar u starijih generacija, nekako "u uhu".
Susret s drugim kulturama, navikama, običajima, pa i prijateljstva koja nastaju nakon višegodišnjeg dolaska istih turista na isto mjesto rađaju velika internacionalna prijateljstva. Iznajmljivači su na kraju krajeva i sami ljudi koji putuju, upoznaju druge sredine što je sve zajedno na kraju uobličeno u svojevrsni civilizacijski napredak koji je pak koristan za cjelokupnu zajednicu – pojedinih gradova regija, ali i Hrvatske u cjelini. Turizam, posebno ovaj "domaćinski" kakav još uvijek preferira Hrvatska radi kvalitativne pomake koji nisu izmjerljivi brojem noćenja i profitom po smještajnoj jedinici ili krevetu, nisu dakle materijalno definirljivi, ali su od goleme, višestruke koristi. I zato ne, privatno iznajmljivaštvo ni u kojem slučaju nije – "apartmanizacija".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
