Profesorica na zagrebačkom Filozofskom fakultetu dr. Marijana Bijelić, predsjednica Hrvatskog radikalnog feminističkog pokreta, komentirala je u razgovoru za naš list aktualne rasprave o uvrštavanja prava žena na pobačaj u Ustav, ali i druge aktualne teme koje se odnose na poštivanje rodnih prava kod nas. Javnosti je dr. Bijelić, docentica na katedri za bugarski jezik i književnost, poznata kao jedna od komentatorica HTV-ove emisije "Peti dan", a u feminističkim krugovima ima dugi radni staž.

Bijelić se, naime, već niz godina bavi aktivizmom te je na hrvatskoj aktivističkoj sceni poznata po svojoj borbi za ljudska prava, prava žena te prava ireligioznih osoba u udruzi Protagora. Svaka smislena i iskrena politička borba mora imati jasno ideološko utemeljenje, ali se mora voditi i na konkretnoj razini, naglašavaju u toj udruzi.

Hrvatski radikalni feministički pokret postavio je kao svoje konkretne političke ciljeve zagovaranje niza zakonodavnih promjena usmjerenih na suzbijanje izrabljivanje žena i muškog nasilja koji su tijesno povezani. Zalažu se za suzbijanje prostitucije kao oblika muškog seksualnog nasilja i ekstremnog oblika izrabljivanja najranjivijih žena i djece, te se bore protiv trgovine ljudima koja je u najvećoj mjeri vezana uz prostituciju.

Istraživanja pokazuju da žene u prostituciju najčešće ulaze kao maloljetnice bez adekvatne obiteljske skrbi i kao žrtve trgovine ljudima. S tim u vezi, zalažemo se za zakonski model koji bi obuhvaćao kriminalizaciju organizacije prostitucije i plaćanja za seksualne usluge, realno za neželjene oblike seksualnih odnosa, što po definiciji spada u seksualno nasilje, stoji u osnovnim dokumentima Hrvatskog radikalnog feminističkog pokreta čija je predsjednica Marijana Bijelić.

 - Recentni slučaj Mirele Čavajde senzibilizirao je javnost za ženska prava te praksu koja se zbiva u hrvatskim bolnicama i način na koji radi zdravstveni sustav. Nije li prekasno za značajne promjene, za ministra, Vladu i ključne osobe u zdravstvu, liječnike, sve je u redu?

- Puno toga nije uredu, ali bolje da s pozitivnim promjenama krenemo odmah nego u nekoj odgođenoj budućnosti. Činjenica da uz iste zakone toliki broj žena iz Hrvatske odlazi na pobačaj u Sloveniju ukazuje da ovdje nešto nije uredu. Usto, iz iskustva djelovanja u feminističkim organizacijama pouzdano znam za niz pojedinačnih slučajeva kojima se ženama onemogućava ili otežava obavljanje pobačaja na koji imaju zakonsko pravo. Javni nastup bivše saborske zastupnice Ivane Ninčević-Lesandrić također je doprinio osvještavanju problema tretmana žena kod izvršenja pobačaja u Hrvatskoj. Manje privilegirane žene redovito šute kad nailaze na sličan problem, ovdje smo imali slučaj zastupnice jedne konzervativne stranke koja je iskoristila svoj politički položaj za ukazivanje na problem, ali to očito nije dovoljno.

- Koliko hrvatsko zdravstvo ignorira ženska prava u cjelini, od prava na pobačaj do psihološke pomoći?

- Sve slabija dostupnost zdravstvenih usluga je problem većine građana Hrvatske. Dodatni problem je ideološki pritisak koji rezultira otežanom dostupnošću usluga vezanih za reproduktivno   zdravlje - od kontracepcije do pobačaja - kao i sistemska mizoginija koja je glavni uzrok nasilja, odnosno ponižavanja i krajnje neprimjerenog postupanja prema ženama pri porodu. Slabija dostupnost psihološke pomoći je vezana za neosviještenost o važnosti psihičkog zdravlja kao i za niz naslijeđenih predrasuda.

- Kako komentirate pravo na priziv savjest i koliko je to pravo pogazilo drugih ljudskih prava, osobito prava žena?

- Načelno, podržavam instituciju prigovora savjesti; nikoga ne bi trebalo prisiljavati da djeluje protiv savjesti ako time ne ugrožava živote i prava drugih. Smatram da vjerodostojno zastupanje nekog etičkog stava podrazumijeva da on nije oportun, nego obratno, da je čovjek spreman za njega platiti određenu cijenu. Kod nas imamo nakaradnu situaciju u kojoj prigovor savjesti postaje znak oportunizma, a ne vjerodostojnog življenja vlastitog stava i uz cijenu koju to sa sobom nosi. Zahvaljujući sustavnom ideološkom pritisku Katoličke crkve lakše ćete napredovati ako ulažete prigovor savjesti nego ako ga ne ulažete. Prigovor savjesti bi trebao biti neupitan kada osoba ne bira situaciju u kojoj na nešto može biti natjerana, naprimjer kod služenja vojnog roka. Ako osoba bira određenu profesiju, onda bi savjest trebala djelovati kod samog odabira profesije. Kako god, postojeći zakonski okvir podrazumijeva da svaka ovlaštena javna institucija mora osigurati pobačaj u predviđenim zakonskim okvirima što često nije slučaj. Ravnatelji klinika imaju na raspolaganju više načina da riješe ovaj problem, među kojima je i angažiranje vanjskih suradnika. Činjenica da određene klinike ne pružaju uslugu koju su zakonski dužne pružati ukazuju da se problem namjerno generira.

- Oko spomenutog slučaja stvara se saborska ženska fronta. Radi li se o poziranju? Ima tu feministkinja, poput Rade Borić, ali i političarki koje se nisu bavile tzv. ženskim pitanjima?

- Način na koji većina političara tretira problem abortusa je sramotan jer se sve svodi na stjecanje političkih bodova s obje strane ideološkog spektra. Na to ukazuje i nedorečen SDP-ov prijedlog Zakona o pobačaju u kojem izostaje odgovor na jedno od temeljnih pitanja – tko bi trebao plaćati taj zahvat. Ne vidim da nitko s tzv. ljevice želi pomoći ženama tako da im osim prava na abortus osigura i kvalitetnu socijalnu podršku da budu majke ako to žele. Mislim na priznat i plaćeni majčinski rad, odnosno na ekonomsku zaštitu majčinstva.

- Treba li pravo na pobačaj uvrstiti u Ustav kako se sada predlaže, ili je to pravo, kako neki kažu, već tamo?

- To pravo nije u Ustavu. Ustav SFRJ iz 1974. je sadržavao pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece kao jedno od osnovnih prava, dok u Ustav Republike Hrvatske to pravo nije uvršteno, nego je spušteno na razinu običnog zakona koji je također naslijeđen iz bivšeg sustava i nije mijenjan od 1978. godine. Uvrštavanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece u Ustav štitio bi to pravo od potencijalnih reakcionarnih intervencija.

- Smatrate li da je za sustav tretmana žena u zdravstvu, ali i na poslovima, u obrazovanju i drugdje, odgovorna Katolička crkva koja je (p)ostala organizacija koja se, i preko bliskih udruga, trudi Hrvatsku ostaviti ultrakonzervativnom zemljom?

- Da, Katolička crkva je politički najjača institucija koja otvoreno želi dokinuti pravo na pobačaj i protiv tog prava se bori na više razina. Poznato je da je Crkva strogo hijerarhijska patrijarhalna organizacija i sama sistemski podređuje žene onemogućavajući im da dođu na pozicije odlučivanja unutar Crkve, odnosno time što brani zaređivanje žena i time njihovu prisutnost u crkvenoj hijerarhiji. Logično je da je onda i samo djelovanje Crkve odražava njezinu strukturnu patrijarhalnost u smislu nastojanja zadržavanja žena u njihovoj tradicionalno podređenoj ulozi u društvu i obitelji.

- Kod nas je normalno da u osnovnim i srednjim školama za žensku djecu vrijedi drugačiji dress code nego za mušku. Ta se tema, kao i odlazak na vjeronauk "da se djeca ne osjećaju izoliranima", uopće ne spominje, iako se radi o učenju djevojčica od malena da za njih vrijede manja prava nego za muškarce?

- Nije baš da se tema pritiska kod odabira uvjetno izbornog predmeta vjeronauka ne spominje. Problemima vezanim za pritiske vezane za pohađanje vjeronauka, poput, naprimjer, osiguravanje da se nastava vjeronauka izvodi usred satnice, a ne u suprotnoj smjeni kao svi ostali izborni predmeti, bavi se udruga Protagora čija sam članica. Vjeronauk i vjerski odgoj u vrtićima jesu sredstvo ideološke indoktrinacije u jedan, kako smo vidjeli, diskriminirajući svjetonazor.

- Je li Hrvatska postala Poljska što se tiče prava žena i ljudskih prava odnosno jednake rodne ravnopravnosti?

- Ne, ipak smo daleko od Poljske u kojoj je pobačaj gotovo potpuno zabranjen i u kojoj imamo zabilježene slučajeve žene koja je umrla zato jer su liječnici odbili izvršiti medicinski indiciran abortus i žene koja je dobila spor na Međunarodnom sudu za ljudska prava jer je oslijepila iz istog razloga. Vladajuća stranka u Poljskoj Pravo i pravda daleko je konzervativnija i rigidnija od naše oportunističke vlasti. I hiperseksualizacija djece i nametanje dvostrukih kriterija upućuju na problem; djevojčicama se poručuje da su odgovorne za reakcije muškaraca.

- Mnogo se raspravljalo o Istanbulskoj konvenciji, Sabor je potvrdio taj dokument, no je li to mrtvo slovo na papiru?

- Nažalost, evidentno je da vladajući ne rade gotovo ništa kako bi načela ravnopravnosti spolova sadržana u Istanbulskoj konvenciji zaživjela u stvarnom životu. Sve ispada kao lista lijepih želja.

- Na koji način bi se, po Vašem mišljenju, trebala postići ravnopravnost spolova u pogledu plaća, mogućnosti zaposlenja? Kako da Hrvatska pobjegne iz patrijarhata?

- Jedan od glavnih uzroka podčinjenosti žena je njihova ekonomska ovisnost - osim loših nasilnih psihoseksualnih obrazaca koji prožimaju našu kulturu. Ekonomska podčinjenost žena je prvenstveno rezultat činjenice da društvo parazitira na neplaćenom ženskom reproduktivnom radu – naprosto se očekuje da žene taj rad obavljaju besplatno pa se majke odgajateljice proglašavaju neradnicama i gore. Sva istraživanja pokazuju da žene obavljaju znatno veći dio neplaćenog rada u obitelji, pogotovo nakon rađanja djece i da muški potomci nasljeđuju veći dio obiteljske imovine. Žene se brinu za stare i nemoćne, a muškarci nasljeđuju njihovu imovinu. Tu bi rješenje bilo pravednija raspodjela poslova među supružnicima s jedne strane, s druge strane priznavanje i adekvatno plaćanje skrbnog rada kao i njegova socijalizacija. Nema jednog rješenja za sve – trebamo svaki oblik pomoći u eliminaciji nepravde – od redistribucije rada do priznavanja i plaćanja skrbničkog rada koji netko na kraju mora obaviti.

- Hrvatske političarke desne orijentacije – možemo ih i imenovati, poput zastupnice Marije Selak Raspudić, služe kao "smokvin list" za promicanje konzervativnih shvaćanja svojih stranaka?

- Političari su privilegirana društvena skupina koja se ne susreće s problemom većine ljudi pa se ni političarke ne susreću s problemima većine žena. S druge strane, politička reprezentacija žena je važna na više razina – nema ravnopravnosti bez ravnopravnog suodlučivanja žena, a istup zastupnice Ninčević-Lesandrić, odnosno njezina prepirka s predsjednikom Sabora, pokazuje da je ženska prisutnost važna zbog iskustva koje ponekad nadilazi unaprijed zadane ideološke, i još više oportunističke, stranačke okvire.

- Koliko je seksizma, ponižavanja žena, u javnom prostoru?

- Seksizam u javnom prostoru je većini nevidljiv i sveprisutan poput zraka koji dišemo. Ovdje bih uputila na dominantnu liberalno-tržišnu mizoginiju, odnosno sveprisutnu seksualnu objektivizaciju žena: žene su svedene na seksualizirana tijela koja prodaju sve i koja su u konačnici sama na prodaju. Dominantna ideologija seks industrije prodire u sve pore društva, temelji se na ideji da su brutalnost, podčinjavanje i povređivanje žena naprosto seksi i da seksualne preferencije ne podliježu kritici. Dakle, podčinjavanje, ponižavanje i povređivanje ljudi u svakom drugom kontekstu je moguće kritizirati, ali ako se nešto servira kao seksualna preferencija, onda je svaka utemeljena kritika unaprijed otpisana kao puritansko zanovijetanje. Seks industrija, odnosno normalizacija seksualnog izrabljivanja u vidu prostitucije i pornografije koja se želi normalizirati kroz ideju „seksualnog rada“ nespojiva je s ravnopravnošću žena već i zbog toga što ne možemo biti ravnopravni u svijetu u kojem je seks za muškarce užitak, a za ženu „rad“, dok je „rad“ trpljenje neželjene, odbojne, neugodne, degradirajuće, često i opasne i bolne seksualne aktivnosti. Podnošenje patnje i povreda radi nečije ugode ne može biti rad, afirmacija takvog ponašanja znači promoviranje sadizma umjesto empatije kao osnovnog modela međuljudskih odnosa.

- Kakva su Vaša stajališta o legalizaciji prostitucije?

- Zalažemo se za nordijski model, odnosno za dekriminalizaciju samih prostituiranih žena, koje vidimo kao žrtve, i kriminalizaciju svodnika i korisnika koji profitiraju od seksualnog nasilja. Žene u prostituciju uglavnom ulaze kao maloljetnice, iz nefunkcionalnih obitelji, nakon pretrpljenog incesta ili seksualnog nasilja, ili kao žrtve trgovine ljudima. Štićenice domova za maloljetnike imaju najviše šanse završiti u prostituciji što nam pokazuje i osječki slučaj. Prostitucija je sustavno seksualno nasilje nad najslabijim ženama koje u startu nisu imale puno životnih šansi i istovremeno je rezultat i sredstvo održavanja sustavne mizoginije, odnosno ideje i prakse koja žene tretira kao sredstvo seksualnog zadovoljenja muškaraca bez obzira na žensku subjektivnost i potrebe žena koje definitivno uključuju i potrebu i pravo da ne trpe neželjene seksualne kontakte i potrebu da se kod seksualne aktivnosti jednako uvažavaju i želje žena.

- Vaša organizacija, Hrvatski radikalno feministički pokret, pomaže ugroženima. Tko vam se najviše javlja i s kojim problemima?

- Javljaju nam se žene kojima je otežana realizacija prava na abortus, žene u problematičnim vezama i raznim vrstama nasilnih odnosa.