Krenuli smo u pravo znanstveno istraživanje da bismo utvrdili koje vrste žive u Istri, koliko su kompatibilne s ostatkom Hrvatske i koje patogene u sebi nose, kaže Nediljko Landeka te dodaje da su krpelji, poslije komaraca, druga skupina člankonožaca koji su najveći prijenosnici zaraznih bolesti
Krpelj (Arhiva)
Županijski zavod za javno zdravstvo pokrenuo je projekt monitoringa na području Istre kojim će se u iduće dvije godine nastojati utvrditi fauna tvrdih krpelja (Acari: Ixodidae) na našem području. Namjera je uspostaviti trajan sustav monitoringa, uz izradu baze podataka o krpeljima, kao i educirati javnost, pogotovo skupine ljudi koje su češće izložene ugrizu krpelja, uz, najvažnije, praćenje bolesti koje prenose krpelji.
Projekt su novinarima predstavili voditelj Odjela za deratizaciju, dezinsekciju i dezinfekciju Zavoda, diplomirani sanitarni inženjer Nediljko Landeka, stručna suradnica u tom Odjelu, biologinja Maja Cvek te Graciano Prekalj, pomoćnik županijskog pročelnika za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodno gospodarstvo. Spomenuti odjel podupire projekt s 50.000 kuna. Prekalj je i predsjednik Lovačkog saveza koji okuplja 38 lovačkih udruga u Istri, također uključenih u projekt.
Landeka je objasnio da su krpelji, poslije komaraca, druga skupina člankonožaca koji su najveći prijenosnici zaraznih bolesti.
- Krpelji su još uvijek nepoznanica i po pitanju vrsta koje žive kod nas i patogena koje oni nose, bilo da su opasni za ljude ili životinje. Zbog toga smo krenuli u pravo znanstveno istraživanje da bismo utvrdili koje vrste žive u Istri, koliko su kompatibilne s ostatkom Hrvatske i koje patogene nose. To ćemo istraživati osjetljivim molekularnim metodama. Za to smo zatražili pomoć raznih institucija, a među prvima se odazvao Upravni odjel za poljoprivredu IŽ-a, gdje se preko Lovačkog saveza IŽ-a ostvarila suradnja da bismo preko lovačkih udruga mogli prikupiti jako puno materijala s terena i time što bolje pokriti područje županije, rekao je Landeka.
Cilj je, kaže, doći do što više podataka o ovim člankonošcima kojih je u svijetu čak 900 vrsta, a u Hrvatskoj 20-ak. Nadaju se i suradnji s drugima, uputili su dopise gradovima i općinama kako bi se i na javnim površinama istražila populacija krpelja.
Poziv je upućen i NP-u Brijuni te turističkim tvrtkama, na čijim se zelenim površinama i kampovima također može provesti monitoring. Već je održana edukacija u lovačkim društvima, a u projekt su uključeni veterinari i liječnici. Iz Zavoda pozivaju i građane, pogotovo stočare, poljoprivrednike, planinare i ostale koji često borave u prirodi da im dostave primjerke živih krpelja za analizu.
- Kako širenje krpelja u prirodi nije jednolično, već se događa u određenim mikroregijama, kompliciranije je njihovo prikupljanje i upravo to je razlog zašto ih je teže proučavati. Zbog toga je u svijetu sve raširenije sudjelovanje javnosti u znanstvenim istraživanjima putem modela Citizen science, uz uključivanje građana. Tako se osigurava da svaki prikupljen krpelj bude s drugog zemljopisnog položaja, objašnjava Cvek.
Kaže da je uloga krpelja u prijenosu bolesti sa životinja na čovjeka vrlo velika.
"Zbog velikih promjena klime, deforestacije i urbanizacije svi se člankonošci sve više šire. Ne prenose svi bolesti i zato je potrebno utvrditi koje vrste krpelja žive u Istri, koje patogene prenose, ako ih prenose. Krpelji su u pojedinim hrvatskim regijama dosta dobro istraženi, što u nas nije bio slučaj. Krpelje do kojih uspijemo doći prvo ćemo morfološki odrediti, dakle prema njegovim tjelesnim značajkama, a zatim to potvrditi i molekularnim metodama sekvencioniranja genoma putem PCR metodologije. Određivat ćemo i prisutnost patogena koji prenose bolesti poput Lyme borelioze, tularemije, erlihioze, anaplazmoze, mediteranske pjegave groznice i babezioze (piroplazmoze)", nabraja Cvek.
Počeli su izrađivati veliku bazu podataka u kojoj će biti svaki analizirani krpelj. Na pitanje ima li u Istri i koliko slučajeva oboljelih od bolesti koje prenose krpelji te je li bilo smrtnih ishoda, Cvek kaže da ima slučajeva lyme borelioze, što je vidljivo iz podataka koje liječnici dostavljaju Zavodu.
- Krpeljni meningoencefalitis je virusna bolest koja nije dokazana na području IŽ-a. Nadamo se da su naša vjerovanja točna i da se možemo pohvaliti da je Istra regija u kojoj nema te bolesti, za razliku od okolnih područja, Primorsko-goranske županije, Slovenije i Italije, gdje je ta bolest prisutna, kaže Cvek. Smrtnih slučajeva među ljudima nije bilo, ali su zabilježena uginuća pasa.
Prekalj kaže da je početkom godine županijski Odjel za poljoprivredu raspisao javni poziv za sufinanciranje programa na području poljoprivrede, šumarstva i lovstva u Istri. "Javio se Lovački savez IŽ-a sa svojim projektima unapređenja i razvoja lovstva te sigurnog lova. Uz ostalo, dogovoreno je da će se Lovački savez uključiti u program monitoringa krpelja jer njihove udruge pokrivaju cijelu Istru. Kako ima slučajeva ugibanja lovačkih pasa zbog bolesti prenesenih krpeljima, i s te nam je strane važno znati koje bi se to bolesti širile na području Istre, ne samo putem ljudi, nego i pasa.
I na divljači se nalaze krpelji koji mogu, ako ih ima puno, dovesti do uginuća divljači. Ne znamo prenose li se bolesti putem krpelja i na divljač i zato nam je ovaj projekt zanimljiv, rekao je Prekalj. Rezultate će objaviti na svojim web stranicama, a program će nastojati proširiti i na druge lovačke saveze u Hrvatskoj radi dobivanja šire slike.
Iz Zavoda za javno zdravstvo IŽ-a pozivaju građane da žive krpelje dostave u kutijici s poklopcem u kojoj se nalazi ili vlat trave ili ubrus navlažen vodom.
- Krpelju je potrebna vlaga, bez koje ugiba. Može se staviti u hladnjak, gdje može preživjeti i sedam dana, što nam daje vrijeme da se organiziramo za preuzimanje. Mora biti živ jer jedino na živom krpelju možemo dokazati patogena. Na web stranicama našeg zavoda puno je informacija o krpeljima i bolestima koje prenose te upute kako ga pravilno izvaditi iz kože, kaže biologinja Maja Cvek.
Nediljko Landeka objašnjava da pojedine vrste krpelja nemaju oči, "prikupljaju" mirise i ugljični dioksid koji se izdiše. Imaju infracrvene senzore na temperaturu, na temelju čega stvaraju sliku okoliša i čekaju žrtvu, a tako traže i spolne partnere.
- Krpelj može satima i satima visjeti na vlati trave i kad prolazite, zakači se za vas kukicama koje ima na nogama. Osjetljiv je na vlagu pa mora povremeno sići dolje u šumsku stelju da se malo ovlaži i onda se ponovno vraća i čeka, objašnjava Landeka te dodaje da treba nositi glatku odjeću, a repelent će odbiti nasrtljivog parazita.
Biologinja Cvek navodi da se krpelji hrane krvlju svih kralježnjaka. "Za životnog ciklusa mora se hraniti krvlju tri puta i svaki put može iz krvi domaćina pokupiti patogena, ako ga domaćin slučajno nosi u sebi. Pojavnost krpelja najveća je u proljeće i jesen, ljeti i zimi stagniraju, iako ih se i zimi sve više bilježi. Postoje vrste poput hijalome koje su češće tamo gdje je stoka, preko psećeg krpelja, do Ixodesa ricinusa i drugih vrsta Ixodesa koji su šumski krpelji i obitavaju i na pticama. Imaju različite domadare (domaćine) i mogu napadati sve kralježnjake", objašnjava Cvek.