PO PULI SAM
ZORIČIĆEV PRVI PISANI URADAK: Gradonačelnik se pretežno vodi inatom i kritizira bivšu vlast, valjda zato što je nesiguran u sebe
Filip Zoričić (snimio M. MIJOŠEK)
Prvi pisani uradak gradonačelnika Pule Filipa Zoričića pod nazivom PoPuliSam objavljen je u nedjelju na službenoj stranici Grada. Radi se o njegovoj osobnoj refleksiji o vječno aktualnoj temi - pulskom sportu. Povod je, naravno, goruće pitanje Marsovog polja i davno obećan kampus NK Istre 1961 za čiju je gradnju Zoričić odlučio da se - neće zbiti.
"Bit će igralište na otvorenom, za djecu, roditelje, mlade, kućne ljubimce, sportaše, rekreativce, šetače. I tako, čuvši svoje građane, odlučio sam da tamo ne bude kampus. Finito", odriješit je Zoričić. Posljednja riječ suviše glasno odzvanja u ušima, iako je samo pisana, a ne izrečena. Neodoljivo podsjeća na - amen.
"A zašto? Zato jer sam razgovarao s ljudima koji tamo borave, zato što pitamo ljude što misle, zato što nećemo lagati i zato što želimo slušati i čuti", kaže Zoričić obrazlažući vlastitu presudu Marsovom polju. O koliko je sugovornika bilo riječ, koje je kanale komunikacije koristio, je li provedena bilo kakva javna rasprava na čemu su inače, i on i njegovi partneri iz Možemo! stalno inzistirali, postoji li eventualna peticija građana, ili makar zapis o tim razgovorima - nije poznato. Ako štogod od nabrojenog možda i postoji, gradonačelnik je to odlučio zadržati za sebe. Ili je, pak, saslušao samo ono što želi čuti, ili je zapamtio što mu je pasalo, pa je tako, ciljano, razgovarao samo s pojedinim građanima.
Možda se u maniri njegovog prethodnika samo blaženo predao komfor zoni samoispunjavajućeg proročanstva, koji je na koncu konkretizirao ono što je u startu želio čuti. "Naše se sumnje uvijek naplaćuju, jer pronalazimo ono što smo i pretpostavljali da ćemo naći", kazao je davno američki književnik i filozof Thoreau.
Međutim, činjenice su jednostavno činjenice, pa se u toj konkretnoj situaciji s Marsovim poljem gradonačelnik, izgleda, pretežno vodi inatom, odnosno pukim poništenjem IDS-ovog obećanja, umjesto zadovoljavanjem stvarnih potreba građana Pule. Naime, na toj lokaciji i za najsunčanijeg majskog sunca svoje slobodno vrijeme ne provodi više od desetak građana, dok noću uglavnom služi mladim parovima. Ponekad se čak pronađe i poneki leš. Radi se, nažalost, o ledini koja trenutno ne služi čak ni masovnoj rekreaciji, svrsi koju joj je preko noći namijenila nova pulska vlast.
Ukoliko Zoričić i partneri imaju konkretan plan za taj prostor mogu ga, odnosno moraju predočiti istim
tim građanima na koje se pozivaju. Rečeno je tek da "teren na Marsovom polju ostaje na korištenje građanima i
njihovim ljubimcima", te da "postoji plan za Marsovo polje, gdje bi se već dogodine trebala uređivati sportsko-rekreativna zona".
Međutim, od čega se sastoji taj plan i postoji li on uopće? Hoće li se stari hipodrom urediti klupicama, trim stazama, sadržajima za kućne ljubimce, fontanama, igralištima za djecu, pokojim sanitarni čvorom za šetače zaobilaznicom, javnom rasvjetom, ili bilo čime sličnim, gradonačelnik nije pojasnio u svojem nedjeljnom pisanom tijeku misli.
Da je to učinio, njegova bi odluka, takva kakva je, dobila na dodanoj vrijednosti, pružio bi građanima bolje obrazloženje, ekskluzivnu informaciju, iznenađenje u obliku novog, konkretnog obećanja. No, on je samo rekao - ne. Ali, što da? Moglo se, možebitno, pomiriti potrebe treniranja klupske djece, da ne moraju putovati u Medulin, te istovremeno omogućiti kvalitetan sadržaj rekreativcima, kojih je na toj lokaciji toliko da ih se može prebrojati prstima dvije ruke, njihovoj djeci i ljubimcima. Međutim, taj gradonačelnikov "ne" bio je kategoričan. Zvučno autokratski, proceduralno nedemokratski.
Nadalje, u nedostatku suvisle argumentacije za status quo na Marsovom polju, Zoričić koristi sve ostale sportove u Puli kao paravan. Inzistira da se takvom odlukom uzimaju u obzir i drugi sportovi, te da "kao nova uprava moramo misliti na sve i svih". No, kako se potencijalna izgradnja nogometnog kampusa na Marsovom polju kosi s ostalim sportovima, budući da bi ga u cijelosti financirali vlasnici nogometnog kluba Istra 1961, bez ijedne kune gradskog proračuna, nije nikome poznato, a vjerojatno ni samom Zoričiću.
Kako bilo, prvi mu uradak gradskog reporta PoPuliSam zasigurno nije na razini gradonačelnika, već više liči na promociju samog sebe: bez vjerodostojne argumentacije, ikakvih novosti, s klasičnim dodatkom kritike bivšoj vlasti zbog, bit će, vlastite nesigurnosti. Pokušaj izgradnje kulta ličnosti, kroz poziciju gradonačelnika i bivšeg ravnatelja Gimnazije, za sada je vrlo providan i očigledno lišen stručne ruke. Želi li ulagati u sebe, što zbog efektnijeg stupanja na scenu u slučaju eventualnih novih lokalnih izbora, ili pak parlamentarnih za koje ne skriva ambiciju, pulski će gradonačelnik možda morati, kao i svi njegovi kolege, potražiti pomoć profesionalaca u PR-u. Do tada, sve ostalo svodi se na riječ koju je, kako sam kaže, znakovito odabrao za naslov svoje, kako ju sam naziva, kolumne.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
