Sklonište za životinje Grada Pule, nakon nešto manje od dvije godine rada, u potpunosti je uhodalo svoju djelatnost i pružilo utočište te puno brige i ljubavi za životinje u potrebi. Njihova je misija posvećena spašavanju, rehabilitaciji i ponovnom udomljavanju životinja, njegujući suosjećajnu zajednicu koja cijeni i štiti svaki dragocjeni život.

Sudeći prema viđenom na licu mjesta, prostor je to u kojem brojne životinjske duše, psi i mace, dobivaju sve što im je potrebno do trenutka ostvarivanja njihovih trajnih domova.

Vremešna kujica čeka udomitelje

U skladu s netom okončanim bučnim slavljeničkim danima, u Skloništu nas je dočekao glasan lavež pasa, pokoji mijauk, ali i veseli cvrkut kanarinca koji je odnedavno također stanovnik na Partizanskom putu 138. Nađen na cesti, i on sad Unosi posebnu atmosferu ovog jedinstvenog pulskog mjesta.

Od prvog dana rada Bojan Zidarić, veterinar i voditelj, te Nina Božac, djelatnica Skloništa, brinu kako bi sve u njemu funkcioniralo na dobrobit životinja. Kao pravi domaćini, razveselili su se našem posjetu i interesu za njihove njuškice, jer je njihov posao manja ili nešto veća etapa u životu kojeg žele za svoje četveronožne, privremene stanovnike. Jedna od kujica koja je Nini posebno prirasla srcu jest, po procjeni, vremešna 13-godišnjakinja u tipu lovačkog psa koja je stigla s gnojnom upalom maternice, nađena na Velom Vrhu i bez čipa. Još uvijek se oporavlja.

Voditelj Skloništa, veterinar Bojan Zidarić (Snimio Milivoj Mijošek)

- Dobra je k’o kruh i nikako da je stavim vani u boks, a morat ću; prije ili poslije. Ovaj posao ima jako puno strana, lijepih i ružnih i to je tako. Mi se kao službeno sklonište moramo strogo držati pravila i ne možemo raditi kako bi ponekad i htjeli, jer smo ograničeni, ali se trudimo dati sve od sebe. Trudimo se ne povezati emocionalno s našim životinjama, ali to je nemoguće. Ja sam cijeli život okružena njima, a s nekima odmah klikneš, kao što sam ja kliknula s ovom našom ‘staricom’, prepričava nam Nina dok stojimo pored kujice koja nas milo pogledava svojim toplim, smeđim očima, kao da zna da je ona tema našeg razgovora.

Njena sudbina je ovo mjesto do udomljenja, ali problem za udomljavanje su upravo njene godine. Uvjeti joj ovdje nisu loši, ali kao što svako biće želi posebnu pažnju, i ova će kujica na to morati pričekati, ako uopće bude dočekala. Nekoliko dana u sklonište je dolazio slovenski par, koji je bio i u trenucima našeg posjeta te su kujicu izveli na livadu kako bi ona, svojim staračkim tempom, protegnula šape. Ovaj se par premišlja da ju udomi, ali do zaključenja teksta nismo saznali je li odluka za taj human čin na kraju i pala.

Nužna kastracija mačaka

Karantena je trenutno puna mačaka, a jedan od njih je mladi mačak koji se oporavlja od amputacije šape, jer mu je najvjerojatnije auto prešao preko nje.

- To je slobodnoživući mačak koji će se oporaviti i biti dobro. Njemu sad treba samo fizički oporavak. Treba mu par dana, a apetit mu je odličan. Mačke idu dosta brzo na udomljavanje, ali kad govorimo o ovakvim macama - slobodnoživućim, za njih je najbolje da se vrate na svoje prethodno stanište, opisuje nam Zidarić.

Postoji razlika u pristupu kad su u pitanju slobodnoživuće mačke koje nisu predodređene za život u zatvorenom prostoru (Snimio Milivoj Mijošek)

Upravo je to i specifičnost koju je ponekad teško objasniti ljudima, jer sudbina ovih mačaka nije u zatvorenom prostoru. Ono što je s druge strane vrlo važno jest kontrola njihovog razmnožavanja, na način da se one na vrijeme kastriraju. Stoga nije naodmet uvijek to isticati, navodi voditelj.

Dinamika skloništa nije hotel za pse, niti farma. Funkcioniranje skloništa podređeno je i uvođenju reda sa čipiranjem, jer iako se stalno naglašava da su vlasnici dužni čipirati svog psa, još uvijek postoji malen, ali ipak prisutan postotak onih koji to nisu učinili, a upravo takvi se psi nađu u ovoj situaciji. Nakon što u Skloništu provedu desetak dana, čipiranje će se pokrenuti upravo odavdje, a narednim udomljavanjem čip prebacuje vlasnik na svoje ime, čime, osim prava, dobiva i obveze.

U trenucima našeg posjeta u boksovima je bilo 15 pasa (Snimio Milivoj Mijošek)

U Skloništu postoje i boksovi koji su namijenjeni opasnim psima, a u ovom trenutku tamo su dva psa. Mješanci; jedan u tipu bordera - Koko, a drugi Ksen koji bi, saznajemo, bio jako dobar čuvar za nekoga tko zna s psima. Iako nam Nina otkriva da ju je upravo Ksen napao kad je tek došao, danas imaju odličan odnos, što nam njihova interakcija zorno i pokazuje. Sve to ponovo ukazuje na rad i vrijeme provedeno sa životinjom koje uvijek daje rezultate.

Volonteri, otkrivaju nam naši sugovornici, ne dolaze u nekom velikom broju. Kad se Sklonište tek otvorilo, puno je njih najavljivalo da će pripomoći i dolaziti, ali se s vremenom sve to jako prorijedilo.

Potrebni volonteri

- Svi imaju svoj život i ja to mogu razumjeti, ali mi bi stvarno željeli da se volonteri uključe. Koliko god žele, mogu biti ovdje s nama. Radno vrijeme skloništa za javnost je četiri sata dnevno, a mi smo vrlo otvoreni za suradnju. Volimo kad nam dođu organizirano škole u sklopu Građanskog odgoja, pa pozivamo i ostale učiteljice da dovedu djecu kako bi se upoznala s radom skloništa; kako mi funkcioniramo i koji su nam zadaci te zašto uopće postojimo, poziva Nina Božac.

Nina Božac od prvoga dana radi u Skloništu, ali je cijeli život uz životinje (Snimio Milivoj Mijošek)

Upravo su edukacija i informacija temelji misije koja ima za cilj osvijestiti građanstvo za najoptimalniji suživot te interakciju između ljudi i životinja. Ljubav ili njoj slična emocija povezanosti je u svemu temelj, pa nam i voditelj Zidarić veli kako je svako odvajanje od životinja, prilikom njihova napuštanja skloništa, i za njih same teško. Sklonište je mjesto trijaže i prve pomoći, ali govorimo o prvoj ruci i privremenoj lokaciji za potrebite životinje. Ipak, često to bude dovoljno vremena da se stvore trajnije veze.

- Nije to igra i nije ti svejedno. Ovdje vlada posebna dinamika, a životinje dolaze i odlaze. Recimo, imamo seke koje su bile jako povučene i nisu htjele u blizinu ostalih pasa. Jedno vrijeme smo ih držali izdvojene, a s vremenom su se pomalo aklimatizirale i vratili smo ih u blizinu ostalih. Ovo mjesto je predviđeno za 90 pasa i to je dovoljan kapacitet, predviđen za cijelu južnu Istru. Mi tek, kao društvo, trebamo promijeniti svijest da tu mogućnost s ovim skloništem imamo, dok se prije to rješavalo na improvizirane načine. Sad postoje pravila, a mi ih moramo poštivati, veli voditelj.

Administrativne prepreke

Psima, čini se, dok god borave ovdje ništa ne fali. Svakodnevno se istrče na livadi, hrane imaju dovoljno, a ni u boksovima se ne guraju. Apetit im je na visini i nitko ne štrajka glađu. Medicinski se prate i sve se čini kako bi u najboljem mogućem stanju izašli s ovog mjesta.

Predivan lovački pas, engleski seter spremno se mazio s nama i osvojio nas na prvi pogled (Snimio Milivoj Mijošek)

- Stvarno sve pozivamo da nam se jave, ali posebno apeliram, jer smatram to potrebnim, da se u sve uključe i okolne općine, jer životinje nemaju granice. Mislim da nam je svima u interesu da se pozabavimo time. Primjerice, mi smo povećali broj kastracija slobodnoživućih mačaka sigurno tri puta ove godine, ali to treba raditi na širem području, jer već za nekoliko desetaka metara imate drugu općinu, ukazuje Zidarić na administrativne prepreke koje priroda ne prepoznaje.

Sklonište omogućava kastraciju cijele godine. Ne postoje vremenski okviri i posebne akcije.

- Poželjno je da se više kastriraju slobodnoživuće mačke kad nije faza visokog graviteta i macenja, recimo u jesen, a ne kad dolazi faza macenja pa nas one svojim mijaukanjem na to podsjete. Tada je već prilično kasno. Što se tiče struke, volio bih da se tome promijeni pristup i da na vrijeme djelujemo. Zato ovo i jest komunalna djelatnost koju provodimo konstantno tijekom cijele godine, pojašnjava Zidarić.

Volonteri mogu bitno pripomoći i prošetati pse, a svim psima pa i ovoj 13-godišnjoj kujici, taj tip socijalizacije i aktivnosti, puno znači (Snimio Milivoj Mijošek)

Građani moraju shvatiti i da nije svaka životinja predodređena da ju se pretvori u ljubimca, a primjeri slobodnoživućih maca ukazuju da najveći nesporazumi nastaju u tom djelu.

- Mace znaju preživjeti u svom okruženju, a mi im, namećući nešto drugo, oduzimamo ono u čemu se one najbolje snalaze. Takve mace se teško pripitomljuju i pogrešno je misliti da im činimo uslugu stavljajući ih u neprirodni položaj. Ima i onih maca koje nisu u stanju preživjeti, i tada djelujemo, ponovo podsjećaju Zidarić i Božac.

Oni koji posjete sklonište, s njega odu puni pozitivnih dojmova, a sve nekako krene na proljeće, kada ovo mjesto ima puno veću fluktuaciju posjetitelja. Međutim, ono živi svakodnevno i u svakom godišnjem dobu pa bi svaki putnik-namjernik, sigurni smo, bio dočekan s velikom dobrodošlicom i šapama spremnim na maženje i šetnju. Tko zna, možda se kroz taj susret stvori i prilika za pronalazak novog doma i jedne posebne veze.

Povezane vijesti

• Tamara Obrovac na Kaštelu promovirala novi album
• Puli treba uređen azil za napuštene životinje
• PULA: Dovršena izgradnja i opremanje azila za napuštene životinje. Čeka se ovlaštenje za rad