Adnan Korlatović zbog dugotrajnog bolovanja nije dobio minimalac. Niti lipe. U Uljaniku radi već 18 godina, četiri je već na bolovanju. Imao je moždani udar. Pao je u kadi i zadobio opekline trećeg stupnja. Bio je u komi četiri dana, dva mjeseca je bio u potpunosti nepokretan. Na previjanja je išao svaki drugi dan, a oporavak još uvijek traje. Zbog toga je radno nesposoban

"Ovako više ne mogu. Iz mjeseca u mjesec oslanjam se na tuđu pomoć", žalosno priča uljanikovac Adnan Korlatović koji zbog dugotrajnog bolovanja nije dobio minimalac. Niti lipe. U Uljaniku radi već 18 godina, četiri je već na bolovanju. Imao je moždani udar. Pao je u kadi i zadobio opekline trećeg stupnja. Bio je u komi četiri dana, dva mjeseca je bio u potpunosti nepokretan. Na previjanja je išao svaki drugi dan, a oporavak još uvijek traje. Zbog toga je radno nesposoban. Posljedice će, govori, osjećati cijeli život. Obitelj i prijatelji pomažu mu koliko god mogu. Ima stambeni kredit. Rastavljen je i ima dva sina.

Adnan nije jedini koji se zbog zdravstvenih tegoba bori za golu egzistenciju. Sustav je zapustio uljanikovce koji su na dugotrajnom bolovanju. Zbog zakonskih ograničenja prošli tjedan nisu primili minimalac poput svojih zdravih kolega. Ostavljeni su na cjedilu. Potaknuti pričom Ivana Pavletića koji boluje od raka, a koji je svoju tešku životnu situaciju za naš list ispričao prošli tjedan, odlučili su se jučer okupiti na Forumu. Njih desetak od 300-tinjak, koliko ih navodno ima, povjerilo je novinarima svoje priče. U nadi da će time ubrzati reakcije nadležnih institucija.

Riječ je o radnicima koji su na bolovanju preko 42 dana. Njima bi plaću trebao isplatiti HZZO, ali samo u slučaju kad je račun tvrtke blokiran najmanje dva mjeseca uzastopno, što kod Uljanika nije slučaj. Također, isplata za radnike na bolovanju ne spada pod Agenciju za radnička potraživanja, koja je iz državnog proračuna isplatila minimalce zdravim radnicima.

"Što smo mi krivi što smo bolesni? Nevjerojatno, na bolovanju smo i nemamo nikakva prava. Dok smo mogli, radili smo, rezigniran je 55-godišnji Edo Dragužet. Kao brodomonter radio je kad god je trebalo. I subote i nedjelje. S beneficijom ima 43 godine radnog staža. Bio je samohrani otac. Morao je raditi, objašnjava, dvoje djece ne pita hoćeš li ih školovati ili ne. Onda je, priča, srce otišlo u defekt. To se dugo vuklo, a tek je prošle godine počeo odlaziti na pretrage. Znalo mu se dogoditi da mu na putu do posla pozli, ne bi mogao hodati. Morao je zvati šefa i tražiti slobodni dan. Sada nema kune u džepu. Sramota ga je, jedva se prisiljava da izgovori, suze mu naviru, što mu sin pomaže. Nikad nije mislio da će se to dogoditi... (Chiara BILIĆ, snimio Danilo MEMEDOVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU OD SRIJEDE

Povezane vijesti

• SRPANJSKA PLAĆA JOŠ NIJE STIGLA U ULJANIK;  Samir Hadžić: Mene nitko ne pita kako ću kupiti knjige djetetu 
• Ako plaće ne stignu do sutra, ULJANIKOVCI U SRIJEDU KREĆU U ŠTRAJK
• Hrvatski pisci SOLIDARNI SA ŠTRAJKAŠIMA U ULJANIKU I 3. MAJU