Jozefina Nikolić i Ruža Jovanović, obližnje stanarke, otkrivaju nam da su se prije par godina za kat robne kuće raspitivali Kinezi. Pitali su čak po kafićima koliko ljudi ovdje prolazi. Nedavno su čitale da bi mogla doći Emmezeta, ali gore je i dalje mrak
"Zlatna su to bila vremena, sjećam se da sam tu kupovala takvo kvalitetnu robu da sam je nosila godinama", kazala nam je bez puno razmišljanja Jozefina Nikolić u pothodniku zgrade koja i dan danas nekako gordo nosi naziv "Robna kuća Istra". Prisjetila se bez po muke vremena kada je tu polovicom '80-ih bila otvorena popularna talijanska Standa i ludnice koja je vladala na otvorenju. Toliko je ljudi došlo da su probili ulazna staklena vrata na dan otvorenja.
Otišao i Stanić
- Bilo je to jedino što je valjalo! Nakon Stande došla je Istra trgovačko, pa La Dama, dolje su se izmjenjivali razni trgovci, od Konzuma, preko Puljanke, onda Stanića kojem je, eto, danas zadnji radni dan, dodaje Jozefinina prijateljica i susjeda Ruža Jovanović. Ona smatra da je bolje da se prostori iznajme besplatno nego da propadaju.
Kada je tu bio Konzum kupovalo se, prisjeća se Ruža, tutta forza, Puljanka je imala više cijene, a kasnije je bila poluprazna, priča nam Jozefina, koja je u Diskont Stanić došla kupiti zadnji grašak na rasprodaji.
Obje u Šijani, u obližnjim neboderima, žive od '80-ih i nekada je, pričaju nam, ovo bio pravi centar cijeloga kvarta. Sada uokolo imaju velike trgovine. No to, smatraju naše sugovornice, nije dovoljan razlog da sve ovo zjapi prazno i pusto. Otkrivaju nam da su se prije par godina za kat robne kuće raspitivali Kinezi. Pitali su čak po kafićima koliko ljudi ovdje prolazi. Nedavno su čitale da bi mogla doći Emmezeta, ali gore je i dalje mrak.
Zar i Stanić odlazi, pitamo, dodajući da smo čuli da je tu nedavno otvorena odlična mesnica, što je s njom?
- I oni su zatvorili i otišli, svi zatvaraju, nema ovdje više života. Pa pogledajte malo kako ovo izgleda, ne sjećam se kada je pothodnik očišćen, pometen i opran. Danas još to i nekako izgleda, ali samo zato jer je vjetar otpuhao smeće, a voda oprala pod, priča nam Ruža, dok Jozefina dodaje da za kišnih dana, kao nedavno, ovdje sve pliva. Lokve su ispred poštanskog ureda, ali pliva i unutra, mada nitko ne zna zašto. Iznad tog dijela, podižemo pogled zajedno, nema vidljivih rupa. (Borka PETROVIĆ)