INTERVJU

VESNA BORISAVLJEVIĆ, vlasnica turističke agencije iz centra Pule, objašnjava kako je od malog ureda došla do podružnice u Hong Kongu, i što je to "kraljica turizma"

| Autor: Duška PALIBRK

"Nismo obična turistička agencija, mi smo tvornica putovanja", predstavlja se danas na svojim web stranicama pulski A.T.I. Osnovani daleke 1992. godine, iz male putničke agencije koja se bavila đačkim ekskurzijama i prijevozom putnika u cestovnom prometu, A.T.I. je izrastao u jednog od vodećih specijalista u Hrvatskoj za organizaciju velikih poslovnih i sportskih skupova, a u segmentu vjerskog turizma vodeća su agencija u regiji. U turističkom segmentu, službeno poznatom kao MICE (Meetings, Incentives, Conferences, Exhibitions), posljednjih godina uspješno su organizirali brojne međunarodne skupove na području medicine, energetike, poljoprivrede, sporta i informatike.

U domaćim okolnostima velik je uspjeh održati tvrtku na nogama gotovo tri desetljeća, a kamoli postići tako vidan rast, posebno u iznimno složenom poslu kao što je kongresni turizam. Posebna je to niša gostiju, zahtjevna, ali platežno moćnija, a pune hotele izvan glavne sezone.

U svojim ranim dvadesetima, A.T.I. je osnovala Vesna Borisavljević, i do danas ostala jedina vlasnica, iako je agencija rasla i sada zapošljava dvadesetak ljudi. Rade u modernom i elegantno uređenom prostoru u središtu Pule, u Zadarskoj ulici, prostoru koji odiše toplinom doma - toliko se truda (i ukusa) u uređenje prostora ulaže samo u svom domu. Ovdje su takvi uredi.

- Mi u ovom poslu slažemo nove slike, nove puzzle. Svaki novi projekt je nova puzzla i zato naši uredi moraju ovako izgledati jer kako ćemo prodati sebe ako se ne znamo predstaviti i ne dišemo to što radimo. To je najbitnija stvar u svakom poslu, posebno ovom našem koji je jako kreativan, a da bi mogao izlaziti stalno s novim idejama, moraš biti okružen pozitivnom atmosferom. To je baza mog habitusa.

- Odnosi li se to i na turizam? I turisti mogu uživati samo u prostorima u kojima uživa i domicilno stanovništvo. Autentičan život i zadovoljstvo lokalnih žitelja temeljno je što turistička destinacija može ponuditi.

- Postali smo globalno selo. Nije isti turizam prije 40, prije 20 godina i danas jer je razvoj avioprometa, cesta, tehnologije napravio dijametralni iskorak. Današnji gosti jako dobro znaju što hoće. Jednim klikom možeš obići čitavu zemaljsku kuglu i doživljaj je ono što privlači nekom odredištu, a mi smo kreatori tog doživljaja. I u poslovnom turizmu, što je naš temeljni biznis, također je izuzetno bitan doživljaj. Davnih godina smo se orijentirali prema tom fahu turizma, koji ima ogroman globalni rast, a raste i u Hrvatskoj, prioritetno s razvojem dobrih hotela. Dobro znamo kakve smo hotele prije 20 godina imali u Hrvatskoj i koja smo to značajna ulaganja imali zadnjih godina u hotelsku infrastrukturu. Samo tako može rasti poslovni turizam.

- Dakle, i poslovnim gostima je bitan doživljaj, ne samo besprijekorna organizacija kongresa i poslovnog putovanja, izvrsna usluga smještaja i prehrane. Kakvi su još zahtjevi tog tržišta?

- Poslovni ljudi, radili u uredu ili konferencijskoj dvorani, nema razlike, rade cijeli dan. Postići da nije svaka dvorana ista, svaki grad isti, e to je naše umijeće. Pretprošle godine smo organizirali najsloženiji skup u mojoj karijeri, na koji sam posebno ponosna, a koji je trajao 15 dana u organizaciji Europske komisije. Prošle godine isti taj skup ponovno je bio organiziran u Palma de Mallorci, gdje su nas toliko puta tamošnji organizatori pohvalili. Istaknuli su da je organizacija u Hrvatskoj bila besprijekorna i takve ti pohvale doista daju krila za nove poduhvate. Uz sve probleme koje imaš, a imaš ih brdo, uvijek moraš imati varijantu "b" jer ovisiš o vremenskim uvjetima, prometnoj logistici i o mnogim drugim čimbenicima, jer sve se mora uskladiti. To je sukus našeg posla.

- Kada radite s inozemnim klijentima, u poziciji ste ambasadora. Kako se uspijeva na međunarodnoj sceni, posebno u tako zahtjevnoj turističkoj niši kao što je poslovni turizam?

- Jako puno radimo s međunarodnim asocijacijama koje su vrlo rigorozne u postupku odabira partnera, odnosno PCO (Professional Congress Organizer) agencije. Javljamo se na međunarodne natječaje i vrlo smo ponosni kada osvojimo takav natječaj jer je to stvarno potvrda da radiš kako treba, da si profesionalac i da ljudi prepoznaju tvoj rad. Mi smo ti koje asocijacije pitaju što mislimo gdje bi najbolje bilo organizirati skup, mi smo posrednici između klijenta, hotelijera, destinacije… I dajemo vrlo realne odgovore, štiteći sve stranke u poslu, u konačnici štiteći svoju zemlju. Ali moramo biti realni jer jedino na pošten način možeš nastaviti raditi. U našem poslu ne smije biti propusta. Propust nije dozvoljen. Ne kaže se bez veze da je kongresni turizam "kraljica turizma". To je zaista tako, to je vrh, uska subspecijalizacija u turizmu i zato to ne može svatko raditi.

- Nema, dakle, slave preko noći. Vi ste izbrusili svoju specijalizaciju. Pretpostavljam da vani samo kvaliteta prolazi?

- Isključivo samo kvaliteta. Svaki novi klijent je nova priča, svaka nova konferencija je nova konferencija, nema ponavljanja. U zemlji naš je najveći problem nerazumijevanje bazične struke o značaju korporativnog turizma. U Hrvatskoj ima više od 1.200 registriranih agencija, tu su i oni koji samo ljeti prodaju mjesto u brodu na obali, a nas koji se ozbiljno bavimo ovim segmentom možda je četiri-pet u zemlji. Nekima je to možda sporadičan posao, a tako, sporadično ovaj se posao ne može raditi. S ATI-jem sada izlazimo na međunarodne natječaje za 2024., 2026., 2027. godinu. U ovom poslu ide se toliko naprijed i zato je važan taj kontinuitet, a malo agencija može izdržati taj tempo. To što si posao napravio vrhunski na jamči da ćeš dobiti i drugi posao.

- Za organizaciju velikih poslovnih okupljanja potrebna je razvijena infrastruktura, čitav uigran sustav usluga i proizvoda, ne samo turističkih. Koliko je Hrvatska opremljena za kongresni turizam?

- Naravno, što su zemlje razvijenije, dostupnost svih usluga je bolja. Mi jako puno ovisimo o kooperantima, mi smo ti koji ih spajamo, uz sve svoje znanje i iskustvo. Radili smo, pa mogu reći, na svim kontinentima, manje, veće evente, ali najviše ipak radimo u Hrvatskoj. Ako je destinacija razvijena, lakše ti je odraditi posao. Tako je i s razvijenim hotelskim lancima u kojima su ljudi već educirani, znaju što je event, kako se odnositi prema tome i poštuju te i štite kao partnera jer znaju da im ti donosiš posao, da ih ti preporučaš. Destinacija ti je uglavnom zadana, ali mi u 90 posto slučajeva odabiremo mjesto. To ne mora biti hotel, mogu to biti i prostori različitih institucija pretvoreni u event centre.

- Kongresni turizam dio je i Strategije razvoja turizma u Hrvatskoj do 2020., imamo i Akcijski plan razvoja kongresnog turizma s ambicijom da se do ove godine udvostruče rezultati i privuče u zemlju milijun sudionika poslovnih skupova. Jesmo li stvorili uvjete za to?

- Ono što me jako rastužuje je što Hrvatska svih ovih godina nije napravila pravi kongresni centar jer nas to jako ograničava, a naša zemlja ima velik potencijal u MICE segmentu. Isplativost da i ne spominjemo. To bi bila "Hrvatska 365" o čemu govore u HTZ-u. Ljepota kongresne industrije je u tome što se ona odvija od konca kolovoza do prosinca i od veljače do lipnja, sa špicom sezone u listopadu i studenom pa onda u veljači, ožujku i travnju. To je ono što Hrvatskoj nedostaje, a to bi pospješilo gospodarski razvoj cijele destinacije. Velike kongresne zemlje imaju ogromne kongresne urede u cijelom svijetu, njima su ambasadori svi u zemlji, počevši od njihovih vlada do veleposlanika. Tako su se razvili Beč, London ili Barcelona kao vodeći kongresni centri u svijetu. Ali, cijele vlade tih zemalja su u službi tog korporativnog turizma jer jako dobro znaju što im nosi i koliko troši korporativni gost. To je neusporedivo s bilo čime drugim.

Bila bih izuzetno ponosna i sretna kada bi Pula napravila kongresni centar koji je u pripremi već petnaestak godina. Postojali su planovi, trebao bi biti na Punta Verudeli između hotela Park Plaza Arene i Park Plaza Histrije. To je fantastična pozicija. S pulskim aerodromom i s više od dvije tisuće smještajnih jedinica na Punta Verudeli možemo napraviti savršen kongresni centar za dvije tisuće sudionika.

- Pula se i spominje u navedenim strateškim dokumentima kao moguća destinacija kongresnog turizma u Hrvatskoj, uz već jak Dubrovnik i Opatiju, Split… To me začudilo budući da Pula nema ni koncertnu dvoranu.

- Evo, sad ćemo je, nadam se, i napraviti. Multifunkcionalna dvorana gradi se preko puta Doma braće Ribar. Vidjela sam taj nacrt, projekt se financira iz EU-fondova, a rok izgradnje je, mislim, 2023. godina. Grad računa na 40-50 milijuna kuna iz EU-fondova, uz desetak milijuna gradskog novca. Grad Pula i njihov odjel za provedbu integriranih teritorijalnih ulaganja rade odličan posao u tom segmentu. To su bili vojni objekti koji će se prenamijeniti.

- Koji su novi trendovi u poslovnom turizmu u svijetu? Osjeća li se i tu zastoj nakon velike recesije 2008. i najava nove krize?

- Edukacija neće stati, već će se samo razvijati. Mi smo generacija odgojena u komunizmu, gdje se smatralo da kada završiš fakultet završio si svoje obrazovanje. Cjeloživotna edukacija jedino je što može održati čovječanstvo i s time automatski raste i korporativni segment turizma. Nemojmo zaboraviti da se korporativni gost, ako je doživio destinaciju, u 30-40 posto slučajeva vraća sa svojom obitelji. To je ta dodana vrijednost. Korporativni gost ide u visokokvalitetne hotele. To je naša budućnost, ali smo dosta kasno u Hrvatskoj to shvatili. Dolaskom stranih hotelskih lanaca u našu zemlju, razvijao se poslovni turizam, no naše destinacije kaskaju za njima. Pričamo o tome, ali se stvari sporo razvijaju.

- Nedavno je održan 8. Forum hrvatske kongresne industrije, u organizaciji Hrvatske udruge profesionalaca kongresnog turizma (HUPKT). Ponovno je uspostavljen i prije nekoliko godina zatvoren kongresni ured pri HTZ-u. Očekujete li veću potporu?

- Tragedija je da smo i mi u Istri, mislim 2006. godine, zatvorili kongresni ured pri županijskom TZ-u. Tada sam bila član Skupštine TZ-a Istarske županije i tada je lokalna vlast smatrala da nam ne treba kongresni ured. U trendu su bila razmišljanja da je razvoj u kućama za odmor, da to treba Istri. Ne kažem da ih ne trebamo, ali koliko radnih mjesta donosi hotelska i kongresna industrija, a koliko kuće za odmor. Prije par godina počeli su pričati o razvoju kongresnog turizma u Hrvatskoj, ponovno je oformljen kongresni ured pri HTZ-u, ali nema kadra koji razumije što to znači. Imamo kadar koji apsolutno ne zna kako dovesti posao u Hrvatsku. Otići na sajam i misliti da ćeš tu dobiti posao, možda, ali samo ako debelo imaš utakmica u nogama. Jer ispred tebe su jake kongresne zemlje.

- Kako se dolazi do jednog svjetskog prvenstva u rukometu, europskog prvenstva u nogometu?

- Na tome rade cijele vlade, to je nacionalni konsenzus i vlade ulažu velik novac. Da bi doveo jednu kvalitetnu konferenciju o sportu, medicini, vlada mora participirati. Mi ćemo financirati Outlook, ne kažem da to nije ok, ali treba znati i što ti donosi financiranje jednog velikog događaja u Hrvatskoj, recimo FIFA-inog skupa. To su organizacije koje mogu ići svugdje po svijetu i imaju svoje financijske naknade koje su takve kakve jesu i kao zemlja trebamo biti spremni to platiti. To su uobičajene poslovne uzance. Zagreb jedini to prepoznaje dok drugi razmišljaju da mi ne trebamo nikoga plaćati da dolazi k nama. To se ionako plaća našim novcem, a to je najbolje uložen novac koji se multiplicira.

- Šibenik je uspio napraviti kongresni centar u Solarisu, pridruživši se "starim" centrima poslovnog turizma kao što su Dubrovnik i Opatija. Kako to funkcionira?

- Drago mi je da su me u Šibeniku prije 15 godina pitali što mislim o tome i da su napravili upravo ono što sam rekla: da im je idealno napraviti mini kongresni centar s više dvorana i da će imati turizam 12 mjeseci u godini. Takav model bio bi dobar i za Istru.

- Kakva je sada situacija u Istri? Rovinj se vjerojatno nametnuo kao vodeći s obzirom na nove luksuzne hotele i kongresne prostore u staroj tvornici duhana na rivi.

- Srednji skupovi su od dvije do pet tisuća ljudi, iznad deset su veliki skupovi. Najveći koji smo mi radili u Hrvatskoj bio je za 3,5 tisuća ljudi, ali je bio sportski pa je drugačije koncipiran. U Rovinju smo organizirali svjetski psihijatrijski skup s paralelnim radom u 30 dvorana, a ove godine radimo europski pedijatrijski kongres u Zagrebu, na Velesajmu, gdje ćemo nekoliko paviljona pretvoriti u kongresni centar. Godine 2021. imamo velik skup od 4.000 ljudi, amaterske sportske igre u 20 disciplina, također u Zagrebu. Grad Zagreb planira graditi kongresni centar na području Velesajma, izgrađen je novi aerodrom koji je fantastično povezan sa svijetom, napravljene su prometnice, grade se novi hoteli. Samo prošle godine otvoreno je više hotela s četiri i pet zvjezdica. Zagreb sada ima oko 3,5 tisuća kreveta u hotelima i hostelima, uz još oko 15 tisuća u privatnom smještaju.

- Znači, kongresni turizam puni i privatni smještaj?

- Naravno, ovisno o događaju, kada napuniš hotele, ideš na privatni smještaj, i to samo kvalitetan smještaj i onaj koji je u blizini događanja. Najčešći nam je problem kada radimo skup u studenom da nam je sve zatvoreno, od frizerskih salona do restorana. Razvojem poslovnog turizma i to bi se promijenilo. Vodeća hrvatska industrija je turizam i ako joj se ozbiljno ne posvetimo, dovodimo u pitanje našu budućnost.

- Uz poslovni, specijalizirali ste se i za vjerski turizam. Koliko je na tom tržištu Hrvatska prepoznata u svijetu?

- U vjerskom turizmu smo već desetak godina, etablirali smo se i taj nam je segment u stalnom porastu. Hrvatska ima jako puno potencijala, a mi radimo s našim katoličkim misijama u svijetu koje vodimo na svjetske destinacije hodočasničkog smjera i tu smo prepoznati kao pouzdan i kvalitetan partner, radimo s cijelim svijetom. Uz sve to nastojimo razvijati i hrvatske hodočasničke centre. Jedina smo licencirana agencija za vjerski turizam u Hrvatskoj. Intenzivno promoviramo naša marijanska svetišta poput Marije Bistrice, Trsata, Aljmaša, Sinjske Gospe i ostalih. Promoviramo i cjelovito nasljeđe kardinala Stepinca i ostalih hrvatskih svetaca blaženika i mučenika kao dio kulturne baštine naše zemlje. Osobito smo ponosni na hrvatske biskupe koji potječu s našeg poluotoka poput Jurja Dobrile, pa blaženik Miroslav Bulešić i mjesta u Istri koja su obilježila njegov život i mučeničku smrt. Izdvajamo također i vrijedne sakralne spomenike poput Eufrazijeve bazilike u Poreču ili mumija u Vodnjanu kao i pavlinski samostan u Svetom Petru u Šumi kao iznimne potencijale vjerskog turizma. Zaista imamo bogatu povijesnu baštinu u tom segmentu, mala smo zemlja s mnogo blaženika i svetaca pa smo sretni što to možemo predstaviti svijetu. Dovodimo grupe iz Hong Konga u hrvatska svetišta. U Kini ima četiri posto katolika, mali broj, ali s obzirom na velik broj Kineza, već je danas izvjesno da će do 2030. godine upravo Kina biti najmnogoljudnija katolička zemlja na svijetu.

- Još 2014. otvorili ste ured u Hong Kongu, prepoznavši, možda među prvima u zemlji, potencijale dalekoistočnog tržišta. Za kineske klijente organizirate tzv. putovanja po mjeri. Kako se pokazao taj poslovni iskorak?

- Hong Kong je englesko govorno područje i ne treba im viza za Europu, ima osam milijuna stanovnika, a prvi susjedni grad ima 20 milijuna stanovnika. Standard u Hong Kongu u odnosu na ostatak Kine je 30-40 posto veći. To su sve razlozi zašto smo se odlučili za Hong Kong. Moja je procjena bila, nakon recesije 2008. godine, da se moramo orijentirati drugim gostima, ne onima iz našeg okruženja i tako smo došli do azijskog tržišta. Napravili smo ozbiljno istraživanje koje je trajalo tri godine, nije ta odluka došla preko noći, i zaključili smo da je Hong Kong pravo mjesto za naš ured. Naša agencija okrenuta je "tailor made" turizmu i zato smo se i ovdje orijentirali na specijalne programe za visokoplatežne goste. Radimo biciklističke, planinarske ture, dijelom po Hrvatskoj, dijelom po čitavoj regiji. Izuzetno smo zadovoljni, promet nam raste iz godine u godinu. Ako radiš visokoprofesionalno, nemaš nikakvih problema.

- Istarski turistički poslenici nastoje privući bogatiju klijentelu, platežno moćnije goste, ali smo i dalje odredište masovnog turizma. Kako vidite budućnost turističke Istre?

- Prvenstveno moramo sačuvati svoj okoliš, prirodu, vodu. Premali smo da bismo razvijali masovni turizam. Proputovala sam cijeli svijet, vidjela sve velike gradove, turistička odredišta i jako dobro znam što gosti žele. Mislim da se Istra pa i cijela Hrvatska trebaju izdvojiti kao butik destinacija. Naravno da devastacijom koju smo do sada napravili tražeći sebe, neke destinacije to neće moći biti. I ne moraju, ali moramo imati strateški plan i razvijati dio destinacija da zaista budu kao Monte Carlo ili Saint-Tropez, a to ne znači samo napraviti hotele. Neke velike hotelske kuće ulažu izniman novac i trude se, ali ih ne prati destinacija, lokalna uprava, a mogla bi. To je stvar dogovora. Ako je rovinjska Maistra napravila tako velike iskorake s hotelima od četiri i pet zvjezdica, onda Carrera ne može izgledati onako kako izgleda. Isto tako ulica Sergijevaca u Puli ne može izgledati tako kao što sada izgleda s obzirom na investicije Arena Hospitality Grupe kao vodećeg hotelijera u Puli. Lokalna zajednica mora shvatiti što hoće. Ne mogu lokali u centru grada biti prazni. Oni se ciljano daju određenim brendovima za ništa, samo da dođu i održavaju destinaciju. Ne treba tu otkrivati toplu vodu.

- Dugo ste u biznisu. Kako je biti poduzetnik u Hrvatskoj? Slažete li se da vlada antipoduzetnička klima, da su previsoki porezi ti koji tjeraju ulagače, što je najčešća mantra poslodavaca u zemlji?

- Ne mislim da Hrvatska ima pretjerane poreze, ima izdržljive poreze. Problem je u tome da ljudi koji su u lokalnoj upravi ne shvaćaju da su oni servis nama poduzetnicima, da dobivaju plaću od nas. Nije problem na državnoj razini, nego na lokalnoj, ne mislim samo na Pulu. Puno kontaktiram s raznim ministarstvima, gdje su ljudi izuzetno ekspeditivni. Ulaskom Hrvatske u EU formirana je cijela garda novih mladih ljudi koji odlično razumiju posao. Taj se napredak na državnoj razini zaista osjeća. U lokalnoj zajednici su tvrdi, teško se mijenjaju. Teško mi je kada izgubim neki posao zato što to ne razumije lokalna zajednica, ali, razumiju drugi, Italija, Austrija, Grčka i ostali.

- Deficit je i kvalitetnih kadrova u zemlji. Kako se Vi snalazite?

- Sami stvaramo svoj kadar. Ne postoji gotov kadar za kongresni turizam u Hrvatskoj, pogotovo ne za uske segmente kao što je rad s korporacijama i s asocijacijama, što nije isto. Prvo morate prepoznati dobrog djelatnika, gdje može dati najbolje od sebe, u prodaji, komunikaciji, tehnici… Mora uživati u onome što radi, tada je najbolji. Ljudi su oni koji nose tvrtku, a najbitnije je da funkcioniraju kao tim. Mogu biti najbolji stručnjak u svom poslu, ali bez svog tima ne mogu ništa napraviti. Bez timskog rada nema prosperiteta. Naš je posao stvarati vrhunski doživljaj za naše klijente. Moj tim odlazi u najbolje restorane u Hrvatskoj i po svijetu, odsjeda u luksuznim hotelima jer oni moraju znati što će ponuditi svom klijentu. To te nijedna knjiga neće naučiti, to se ne uči na studiju turizma. Ja zaista odgajam svoj kadar. Kontinuirano se educiramo na uskospecijalističkim svjetskim sajmovima, kojih ima jako malo, gdje pratimo tehnologije koje su nama bitne, softvere, trendove u kongresnoj industriji.

- Žena ste u poslovnom svijetu, koje su zamke i prednosti, na domaćem i inozemnom terenu?

- Posao kojim se bavim u 90 posto je muški svijet i sigurno je teže biti žena u tom muškom svijetu. Ja se dobro osjećam u svojoj koži i kao žena koristim prednosti svog spola - komunikacijske sposobnosti, inicijativu, empatiju, izdržljivost, upornost i kreativnost, a možda i puno samouvjerenosti, tvrdoglavosti i hrabrosti, ali to je jedini način da ostvarimo svoje snove. Žene često znaju biti snažnije u upravljanju odnosima, odnosno u interakciji s drugim osobama, što je vrhunac emocionalne inteligencije. Mi žene naučile smo funkcionirati u tom muškom poslovnom svijetu, ali da je lako, nije. Još uvijek smo u manjini kada se radi o pozicijama moći, što je vidljivo i u najrazvijenijim zemljama svijeta. Svejedno, nikada ranije u povijesti žene nisu imale veću ekonomsku snagu i takav utjecaj na tržištu rada - i kao zaposlenice i kao konzumentice. Suradnja žena i muškaraca pozitivno utječe na poboljšanje učinkovitosti, prvenstveno zahvaljujući optimalnom omjeru kvaliteta koje nose muški i ženski spol. I moja tvrtka nastoji postići takav omjer i time ostvaruje idealan balans znanja, kvalitete i inovativnosti. Mogu se slagati s pojedinim političarima ili ne, ali sam ponosna da smo na aktualnim izborima imali nekoliko predsjedničkih kandidatkinja, da smo imali predsjednicu i premijerku u Hrvatskoj. Ne mora biti mog svjetonazora, ali nikad neću odmoći ženi. Zato jer sam jako puno situacija doživjela kada mi je bilo teško kao ženi.

- Uz čiju ste pomoć uspjeli ili je sve ovisilo samo o Vama?

- Najviše mi je pomogla obitelj koja je imala razumijevanja i vjere u mene. U ovom poslu jako je puno odsustva iz kuće, ali ponosna sam da moja kćer radi u agenciji, direktorica je ureda u Hong Kongu, formirala je taj ured i desna mi je ruka u svemu. Mlađa kćerka je liječnica. Obitelj je važan temelj, a u pokojnom suprugu imala sam najveći oslonac tijekom izgradnje svoje karijere. S dobrom organizacijom može se imati dovoljno vremena za obitelj, posao i k tome još i za dobru frizuru. Najsretnija sam jer ne ovisim ni o kome, već samo o svom radu i radu svojih djelatnika. I svaki krivi potez mog djelatnika nije njegova odgovornost, već moja. 

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter