Strateški partner Uljaniku može biti samo kompanija koja se bavi brodogradnjom ili joj je to isključivi cilj. Sve drugo su špekulacije. To se mora spriječiti * Sve je na radnicima, jer su oni najveći dioničari. Uostalom, tu je njihov život i sudbina. Iz Uljanika treba izdvojiti 3. maj, a potom oba brodogradilišta prodati radnicima po jednu kunu
Koncem kolovoza radnici Uljanika i 3. maja zbog kašnjenja s isplatom srpanjske plaće prosvjedovali su u Zagrebu. Premda se taj prosvjed odvijao na Markovom trgu, praktički u dvorištu Hrvatskog sabora, potporu njihovim zahtjevima prisustvom je pružila tek nekolicina saborskih zastupnika. Jedan od njih bio je profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu Ivan Lovrinović koji je tada, a i danas, poručio da hrvatska brodogradnja mora opstati, ali da njezina budućnost mora biti postavljena na novim temeljima.
U situaciji u kojoj je posljednjih mjeseci o brodogradnji vjerojatno napisano više tekstova nego u svih prethodnih 28 godina hrvatske samostalnosti, oči bode činjenica da još uvijek nismo dobili odgovor na ključno pitanje, a to je radi li se o djelatnosti koja je strateška za hrvatsku državu. Stoga i razgovor s profesorom Lovrinovićem o brodogradnji i Uljaniku započinjemo pitanjem zbog kojeg se razloga, po njegovom mišljenju, najodgovorniji ljudi u ovoj državi izbjegavaju oko toga jasno odrediti.
- Budući da hrvatska Vlada nije jasno rekla i zapisala da je brodogradnja strateški dio gospodarstva i industrije, onda je sasvim jasno da ona to nije. Dugo već govorim da Hrvatska nema industrijsku politiku, pa prema tome ne može imati niti politiku prema brodogradnji. S druge strane, u brodogradnju su godinama ubacivane milijarde kuna poreznih obveznika bez nadzora i odgovornosti.
Vlada se ne želi odrediti prema problem brodogradnje, jer je njen ključni cilj, kako stalno ponavlja, konsolidacija javnih financija. Nju proizvodnja i industrija, pa prema tome i brodogradnja, ne zanimaju. No, ako im je cilj konsolidacija javnih financija, onda su morali pokrenuti mehanizam odgovornog praćenja trošenja potpora brodogradnji, ali i svim drugim djelatnostima gdje se troši novac građana. Budući da se Vlada ne određuje prema brodogradnji, njenu ulogu su preuzeli razni strateški investitori koji se nikada nisu bavili brodogradnjom. Njima je brodogradnja na zadnjem mjestu, jer imaju sasvim druge ciljeve. (Milan PAVLOVIĆ)