Savo Ilić
Dana 28. travnja 2021. napustio nas je Savo Ilić, inicijator i dugogodišnji član te tajnik Kluba rekreativaca u prirodi "Istra" iz Pule. Savo je bio puno više od toga, bio je društvenjak, satiričar. Za sebe bi ponekad istaknuo da je "teškog karaktera", ali dobrom argumentacijom i prije svega pozitivnim stavom znao bi pridobiti ljude. Krasile su ga osobine dobrog slušača i promatrača drugih ljudi i svih zbivanja oko njega, a što je znao vješto sažeti u anegdotama i vicevima.
I pored kvalitetnog, inteligentnog humora, život je pojmio puno ozbiljnije od okoline, na što su ga nagnali mnogobrojni životni usponi i padovi. Rodom je iz Potpeća kod Tuzle, mjesta gdje je, kako je pričao, čuvao krave i u zimske dane grijao noge u kravljoj balegi. Mladenaštvo provodi u Tuzli, a nakon dovršetka srednje škole i studija u Zagrebu, uspješno nastavlja raditi niz poslova od društvenog značaja, među ostalim bio je i pravobranitelj, a potom i tajnik tuzlanskog sveučilišta.
Sustav sporta upoznaje kao predsjednik nogometnog prvoligaša Slobode iz Tuzle. Za svoj društveni rad, kao i za rad iz područja prava, biva nagrađen Ordenom zasluga za narod, plaketama grada Tuzle i tuzlanskog sveučilišta. Kao i svi intelektualci, biva zatečen ratnom erozijom društva i tada odlučuje živjeti u Hrvatskoj.
Od 1994. živi u Puli te poradi ozbiljnijih zdravstvenih problema počinje prakticirati pješačenje kao oblik terapije za što dobiva simpatije prijatelja, poznanika, susjeda. Pješačenje postaje svrha i smisao, na kraju i pokret, što je okrunjeno osnivanjem Kluba rekreativaca u prirodi "Istra". Okuplja velik broj ljudi, motivira kao pedagog, djeluje kao ekolog. O pojavi toga kluba pročulo se u cijeloj Hrvatskoj. Nastavlja pješačiti, čitati, pisati. Svi tekstovi, neovisno o tematici, inspirirani su kritičkim odnosom prema sebi, ali i prema okolini i drugim ljudima.
Otišao je tiho, dostojanstveno kako je i želio.
Savo, nedostajat će nam Vaše dobronamjerno podbadanje i potstrek.
Klub rekreativaca u prirodi "Istra", Pula