Političke stranke jučer su, na suncem okupanoj tržnici, ispred krcatih ugostiteljskih terasa, čestitajući građankama Međunarodni dan žena, iskoristile prigodu i za promociju svojih kandidatkinja i programa uoči lokalnih izbora. IDS, SDP i SRP odlučili su se na klasičan pristup, podjelu cvijeća, dok su predstavnice stranaka Možemo! i Radničke fronte prolaznicama poklanjale - higijenske uloške. Time su, vele, željele ne samo skinuti stigmu s prirodne fiziološke pojave, nego i ukazati na činjenicu da sve više žena živi u tzv. menstrualnom siromaštvu.

Angažiranu i sadržajnu konferenciju za novinare održala je platforma Možemo!: članica njezinog inicijativnog odbora Dunja Verbič podsjetila je da je prvi Međunarodni dan žena nosio ime Dan žena radnica.

- Mnogi su kroz godine htjeli ovaj datum pretvoriti u nešto što on to nije, slaveći nježniji, ljepši spol i pritom zaboravljajući da ovaj datum ima svoj revolucionarni smisao u svojoj srži. Borba za ravnopravnost i pravo glasa koje žene u to doba nisu imale iznjedrio je pokret feminizma. Prvi val feminizma, započet krajem 19. stoljeća, obilježile su sufražetkinje koje su se diljem svijeta borile za pravo glasa. Pravo glasa žena u većini država nije ostvareno do sredine 20. stoljeća, a u tadašnjoj Jugoslaviji pravo glasa je ostvareno 1945. godine, što je direktna posljedica NOB-a i pobjede partizana i partizanki. U današnje doba svjedočimo borbi protiv mizoginije i za rodnu ravnopravnost, a jedan od najvažnijih pokreta je Me Too, koji je nedavno dobio lokalnu inačicu Nisi sama. Prema statistikama, svaka treća žena u Hrvatskoj doživi neki oblik psihičkog ili fizičkog nasilja u obitelji. Nažalost, unatoč smanjenju broja prekršajnih prijava, raste broj kaznenih prijava za nasilje u obitelji, ali vrlo je mali broj bezuvjetno osuđenih počinitelja, što zapravo daje sliku da je sustav potpuno neučinkovit, upozorila je Verbič.

Kazala je da su žene danas, osim nasilja, još uvijek obilježene stigmom vezanom uz menstruaciju.

- Svaka žena, osoba koja menstruira u Hrvatskoj, za života plati otprilike 8.000 kuna samo poreza na menstrualne potrepštine koje su potpuno besplatne u Škotskoj, a za studentice i učenice besplatne su u sve većem broju država. Nedavno je o temi menstrualnog siromaštva u Hrvatskoj izašlo prvo istraživanje, jedno od rijetkih u Evropi. Podaci su zaista uznemiravajući: gotovo trećina žena koje su sudjelovale u ispitivanju prijavljuje da je prisiljena štedjeti na ulošcima jer su im preskupi. Povežemo li ovo s položajem žena na tržištu rada, dolazimo do zaključka da su žene u puno većem riziku od siromaštva od muškaraca. Osim psihičkog i fizičkog nasilja te stigme, žene danas doživljavaju nasilje jer im je medicinski zahvat poput pobačaja nedostupan i u svim bolnicama u Hrvatskoj nije besplatan. Cijene variraju između 1.800 i 3.000 kuna, a u jako velikom broju hrvatskih bolnica nije ga moguće obaviti radi ginekologa koji se pozivaju na priziv savjesti. Tako, primjerice, u Virovitičko-podravskoj i Požeško-slavonskoj županiji uopće nije moguće obaviti pobačaj, rekla je Verbič, osvrnuvši se i na položaj transžena koje društvo odbacuje. Transžene i transrodne osobe u povećanom su riziku od nasilja, nedostupnosti zdravstvene skrbi i nemogućnosti zapošljavanja, ustvrdila je, uz podatak da u Hrvatskoj ne postoji statistika o njihovom postojanju, niti zakon koji štiti transrodne osobe.

Možemo! se zalaže za potpunu rodnu ravnopravnost, besplatan pobačaj i menstrualne potrepštine, što su potvrdili i u Radničkoj fronti te Socijalističkoj radničkoj partiji Hrvatske. Vanda Velagić iz Možemo! navela je riječi pravobraniteljice Višnje Ljubičić, da je u vrijeme "zaključavanja" broj pritužbi na nasilje u obitelji i među partnerima porastao. U Hrvatskoj je, podcrtava Velagić, premalo sigurnih kuća koje bi ženama osigurale utočište u takvim situacijama. Prema njezinim riječima, na važnost rada žena mimo radnog mjesta trebalo bi se ukazivati građanskim odgojem, a potom i ponuditi rješenja, za početak fleksibilnijim vrtićima, a kasnije i plaćanjem toga rada.

Linea Bottegaro Brkljača, koja se predstavila kao simpatizerka platforme Možemo!, kazala je da u Hrvatskoj postoji niz problema: od iskrivljenog odnosa spola i roda, preko seksizma do nasilja nad ženama.

- Da ne govorim o fenomenu staklenog stropa koji onemogućava penjanje žena u profesionalnoj hijerarhiji. Prisjetimo se da se prošli tjedan u našem Parlamentu nisu ni sve žene solidarizirale za izmjenu Kaznenog zakona o tome da se spolno uznemiravanje kažnjava po službenoj dužnosti, a ne nakon prijave u roku od tri mjeseca. Čak i tu je partijska stega bila jača od solidariziranja sa svim drugim ženama", rekla je Bottegaro Brkljača.

Sanja Radolović, kandidatkinja SDP-a za gradonačelnicu Pule, podsjetila je da su u petak u Saboru odbijene izmjene Kaznenog zakona koji je predložila ova stranka.

- Očito je da se puno toga ne želi promijeniti. U posljednjih godinu dana puno žena je bilo zatvoreno sa zlostavljačima u četiri zida. Nisu se imale kome obratiti, bilježi se statistički porast slučajeva nasilja u Istri i cijeloj Hrvatskoj, bilo je čak i slučajeva ubojstava. Sigurne kuće nisu mogle raditi uobičajeno zbog epidemioloških uvjeta. Iako se ranijih godina nasilje čak i smanjivalo, ne možemo na nasilje nad ženama gledati samo putem statistike. Treba raditi na edukaciji u društvu i prevenciji mjera i, ako do toga dođe, trebamo imati jasne instrumente kažnjavanja, smatra Radolović.

Kaže da se položaj žena nije bitno promijenio u posljednjih 20-ak godina, a niti danas u odnosu na razdoblje Jugoslavije.

- Počnimo od porodiljnih naknada: žene su na neki način primorane, uz majčinske obveze, baviti se svojim poslom. S druge strane, najmanji broj žena je na nekim izvršnim funkcijama. Prema svim istraživanjima, imaju i do 40 posto niže plaće i, naravno, u svim društvenim sferama moraju snositi sav teret obiteljskog i poslovnog života. Ne bih baš rekla da se puno toga promijenilo ako gledamo neka društva poput skandinavskih, gdje su žene na višem nivou po pitanju svih drugih prava, zaključuje Radolović.

Na pitanje kakva su prava žena danas u Hrvatskoj, jesu li one ugroženije nego u vrijeme Jugoslavije i na čemu bi trebalo poraditi, IDS-ova kandidatkinja za gradonačelnicu Pule Elena Puh Belci rekla je da bi bila jako sretna kad bismo živjeli u društvu u kojem ravnopravnost ne bi bila tema, s obzirom da živimo u društvu u kojem ženama nije lako ni na poslu, ni u politici, a ponekad ni kod kuće.

- Ovo je poruka ženama da vjeruju da će njihova sposobnost, profesionalni pristup poslu, odgovornost i ozbiljnost biti vrednovani. IDS je itekako pokazao veliku progresivnost i otvorenost s obzirom da je u velikim gradovima, poput Pule, Buzeta i Umaga, kandidirao žene na vrlo važne funkcije. Pokazali smo spremnost za neke nove mjere s kojima će se društvo susretati. Pula je spremna za novi iskorak, za nove ideje, novu energiju. Mislim da IDS kandidaturom žene, mene koja već toliko godina radim u gradskoj upravi, može napraviti zajedno s našim sugrađanima jedan iskorak, rekla je Puh Belci. Zalaže se za besplatan pobačaj, a na pitanje je li i za besplatne uloške, kaže da bi "neke vrijednosti trebale biti puno pristupačnije".

Prema Vladimiru Kapuralinu iz SRP-a, prava žena su ugroženija danas nego u Jugoslaviji jer je tada žena bila "žena, majka, radnica i samoupravljačica, a danas njome upravljaju centri moći".

Svjetlana Ević iz Radničke fronte smatra da tržište rada nije prilagođeno potrebama žena.

- Imamo podjelu rada na muške i ženske poslove, pri čemu su ženski, nažalost, manje plaćeni. Pojavljuje se kategorija ženskog siromaštva: žene imaju manje plaće, a time i manje mirovine, kaže Ević. U RF-u se zalažu da primarna zdravstvena skrb žena, kao i pobačaj, budu besplatni.

Vanda Velagić iz stranke Možemo! upozorila je da su, prema istraživanju UN-ovog entiteta za ravnopravnost spolova i osnaživanje žena (UN Women), u ovoj pandemiji narušena prava žena.

- Moguće je da smo otišli 25 godina unazad zbog opsega poslova koji su pali na teret žena vezanih uz kućansku skrb te brigu o djeci i starijima. UN Women kaže da naše društvo i svjetska ekonomija općenito ne bi mogli funkcionirati bez neplaćene ženske skrbi i rada u kućanstvu. Procjenjuje se da u svijetu tri četvrtine neplaćenog rada obavljaju žene, što je oko 16 milijardi sati neplaćenog rada vrijednog 11 bilijuna dolara. Istraživanja su pokazala da su se u vrijeme pandemije žene u Evropi brinule o djeci u prosjeku šest sati dnevno, što je skoro puni radni dan, dakle 30 sati tjedno. Zamislimo kolik je teret pao na žene kad su one morale balansirati između svojeg rada na poslu, rada kod kuće, najčešće osmosatnog, brige o djeci jer su vrtići i škole bili zatvoreni, brige o starijima koji su bili najpogođeniji pandemijom te kućanskih poslova koje ionako obavljamo svaki dan i oduzimaju nam dosta vremena, kaže Velagić.

Povezane vijesti

• Papa kaže da su žene hrabrije od muškaraca
• DANAS JE MEĐUNARODNI DAN ŽENA: Ženama koje su postale svjesne svoje snage, NEMOGUĆE JE STATI NA PUT
• VIDEO ANKETA: Kako Puljanke i Puljani obilježavaju Dan žena?