"KRUHA I RUŽA"
DANAS JE MEĐUNARODNI DAN ŽENA: Ženama koje su postale svjesne svoje snage, NEMOGUĆE JE STATI NA PUT
Posljednjih se godina sve više gubi sama bit ovog dana koji se pretvara u još jedan konzumeristički praznik - kada se ženama poklanjaju cvijeće i bombonijere, a zaboravljaju ili zanemaruju njihova temeljna prava. Žene su i danas u većini društvenih i političkih područja podzastupljene. Imamo Zakon o ravnopravnosti spolova kojim se, između ostalog, utvrđuju opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka, ali on u praksi ne funkcionira
Već više od jednog stoljeća na današnji se dan obilježava Međunarodni dan žena. Osmi mart, simbolički vrlo važan dan nastao je iz radničkog pokreta žena, čijim se glasovitim sloganom “Kruha i ruža” težilo boljim uvjetima rada i većoj plaći. Osim što se ovim danom slave brojna politička, socijalna i ekonomska dostignuća žena i prisjeća na njihovu dugogodišnju borbu za pravdu i jednakost, dan je to i kada se ukazuje na našu aktualnu stvarnost - na neravnopravnost i nesolidarnost koje su i dalje utkani u zakone, sustav, društvo i medije.
U prethodnoj smo godini iznova svjedočili kako se teško izborena prava žena krše i pokušavaju ograničiti. Svjedočili smo velikom broju femicida na području Istre i ostatka Hrvatske. Svjedočili smo nepravodobno sankcioniranom nasilju nad ženama, od kojih je većina žrtava trpjela nasilje partnera ili bliskog člana obitelji. Uvjerili smo se više puta u uskraćivanje zakonom zajamčene zdravstvene skrbi. Mnogo je žena istupilo i progovorilo o mučnim silovanjima, a umjesto podrške, društvo i sustav okrenuli su im leđa. U svemu tome, kap koja je prelila čašu bio je nedavni pokušaj donošenja zakona zabrane pobačaja, što je čin zadiranja u ustavno pravo žene da odlučuje o vlastitom tijelu.
Posljednjih se godina sve više gubi sama bit ovog dana koji se pretvara u još jedan konzumeristički praznik - kada se ženama poklanjaju cvijeće i bombonijere, a zaboravljaju ili zanemaruju njihova temeljna prava. Zbog svega navedenog, bitno je osvijestiti i podsjetiti se što ovaj dan znači za sve žene. O tome koliko se (ni)je situacija promijenila za žene, svoja su mišljenja s nama podijelile Ana Ajduković, Bojana Guberac, Vesna Brnabić i Centar za građanske inicijative Poreč.
- To što je prije stotinjak godina 15.000 žena protestiralo u New Yorku zbog loših uvjeta rada i drugih nepravdi prema ženama, nema veze s današnjim dernecima povodom 8. marta. Nema veze, jer se masovniji prosvjedi žena ne mogu danas ni zamisliti, pogotovo ne kod nas. A ima se zašto prosvjedovati, ne samo zbog položaja žena, već zbog brojnih drugih nepravdi koje se ne tiču samo ženskog spola. Osmi mart je već predugo samo duda varalica za žene. Licemjerno društvo je, eto, ponudilo 8. mart , kitu cvijeća i čašicu cuge, umjesto da se osiguraju prave mjere za svih. I ne samo za podobne i odabrane žene, zaključila je Vesna Brnabić, umirovljena pulska novinarka.
Da je ugnjetavanje i kršenje ženskih ljudskih prava i dalje prisutno u mnogim područjima, slaže se Puljanka Ana Ajduković iz riječke Udruge Lori.
- Na to ukazuju recentna izvješća, poput onog Europskog parlamenta, ali i o čemu svjedoče izmjene zakona u nekim državama u EU. Tu mislim na nedavne rigorozne promjene u Poljskoj po pitanju prava na abortus, dok druge države članice sve češće prijavljuju slučajeve verbalnog, fizičkog, psihičkog i rasnog uznemiravanja, objašnjava Ajduković.
Napominje da je u vrijeme pandemije COVID-19, ograničenjem kretanja, došlo do povećanja stope nasilja prema ženama, dok je stopa nasilja u obitelji i nasilja prema ženama već bila izrazito visoka. Kod nas se, ističe Ajduković, ovaj problem ne adresira dovoljno ozbiljno što su pokazale nedavne reakcije relevantnih političkih i društvenih figura kada su javno progovorili o seksualnom nasilju u našim institucijama. Na taj se način, objašnjava sugovornica, ponovo razotkrila visoka doza nerazumijevanja problematike rodno uvjetovanog nasilja, gdje se problem relativizirao, a žene žrtve nasilja su se profilirale na one koje su žrtve i one koje lažu.
- Da se još uvijek nije ostvarila rodna jednakost mogu nam potvrditi razlike u prihodima između muškaraca i žena, kao i to što su žene u većini društvenih i političkih područja podzastupljene. Zanimljivo je što su žene podzastupljene i u reprezentaciji i javnom priznanju za uspjehe od društvenog značaja. Recimo, njihova imena, biste i doprinose u očuvanju kulturne baštine, u području znanosti i obrazovanja, arhitekturi, sportu, ne nalazimo često šetajući se javnim prostorima naših gradova. Možda je zanimljiv podatak iz istraživanja Muškarcima gradovi, ženama zaborav, autorica Ane Kuzmanić i Ivane Perić, koji pokazuje da jedanaest od šezdeset i četiri grada nemaju nijednu ulicu nazvanu po ženi. Među njima su tu Buje i Buzet. Sve tu to razlozi i činjenice zbog kojih vidim nejednak tretman u društvu, napominje Ajduković.
Dodaje i da su pravo na pobačaj, pravo na osobnu sigurnost, pravo na samoodređenje, pravo na osnivanje obitelji temeljna ljudska prava koja se iskorištavaju za određene političke bodove i ona koja su podobna za raspravu samo u određeno doba godine.
- Voljela bih da više radimo na informiranju i edukaciji o ljudskim pravima kroz sustav obrazovanja i da se kao građani i građanke uključimo u ova pitanja koja direktno utječu na kvalitetu naših života, zaključuje Ajduković.
O pitanju ograničenja prava žena, iz Centra za građanske inicijative (CGI) Poreč tvrde da unatoč desetljećima značajnog napretka u zemlji i inozemstvu, stvarnost u kojoj mogućnosti nisu definirane rodom/spolom tek treba biti univerzalno ostvarena.
- Žene danas imaju više prilika za postizanje ekonomske neovisnosti, ali i dalje nisu jednako zastupljene na području tržišta rada, političke participacije, gospodarstva ili medija. Istraživanje "Utjecaj rodne podjele obiteljskih obaveza i kućanskih poslova na profesionalni život zaposlenih žena" koje je Ured pravobraniteljice proveo 2016. godine, pokazalo je da u 58,4 posto žene vode brigu o djeci, a u 83 posto o kućanskim poslovima. Dob i majčinstvo su dva čimbenika koje je istraživanje uočilo kao dvije najveće prepreke ženama na tržištu rada.
- Ili su premlade ili su prestare, ili je problem što imaju djecu ili je sumnjivo što je nemaju jer će ih možda imati ako se zaposle, napominju iz CGI Poreč, feminističke udruge koja se bavi promocijom i zaštitom ženskih ljudskih prava, a tu spada i borba protiv seksizma, reproduktivna ženska prava, borba protiv nasilja nad ženama i drugo.
Nadalje, iz Centra objašnjavaju da žene i dalje doživljavaju diskriminaciju na radnom mjestu, manje su plaćene u usporedbi s kolegama koji rade isti posao ili su degradirane nakon povratka s porodiljnog dopusta.
- U prosjeku žene odrade više sati obavljajući poslove za koje nisu plaćane (briga o djeci i kućanski poslovi), a muškarci više sati obavljajući one za koje primaju naknadu: samo 8,7 posto muškaraca u EU-u radi skraćeno, u odnosu na gotovo trećinu žena (31,3 posto). Kada u obzir uzmemo plaćene i neplaćene sate, žene kroz tjedan rade više, tvrde iz CGI Poreč, pa naglašavaju kako su zbog te razlike žene u većem riziku siromaštva u starijoj dobi.
CGI Poreč ističu i da su, prema podacima Eurostata, mirovine žena iznad 65 godina u 2018. u EU-u bile su u prosjeku 30 posto niže od mirovina muškaraca.
- I ovdje se situacija razlikuje po država članicama - od 43 posto razlike u Luksemburgu do 1 posto u Estoniji. U Hrvatskoj razlika iznosi 30 posto. Oko 30 posto ukupne razlike u plaćama može se objasniti velikom zastupljenošću žena u sektorima s nižim plaćama i bavljenjem poslovima vezanim uz njegu, prodaju ili obrazovanje. Još uvijek postoje poslovi, primjerice u znanosti, tehnologiji i inženjerstvu, u kojima je zastupljenost muškaraca izuzetno visoka (više od 80 posto). Na direktorskim pozicijama manje je žena: manje od 6,9 posto glavnih izvršnih direktorskih pozicija drže žene. Kada uspoređujemo razlike po pozicijama, najlošije prolaze menadžerice, objašnjavaju iz CGI Poreč pa dodaju kako prema podacima Eurostata žene zarađuju 23 posto po satu manje nego muškarci na istim pozicijama.
CGI Poreč pridružuje se fAKTIV-ovom pozivu “Naš otpor ove godine je poziv na odmor” koji ovako glasi:
"Ove godine ne možemo vas pozvati da na 8. mart zauzmemo ulice i marširamo, ali možemo vas pozvati da prepoznate golem teret koji su žene preuzele u pandemiji. Radnice koje su postale najvažnije osobe u našim životima: prodavačice, medicinske sestre, čistačice. Žene, kojima iza zatvorenih vrata doma radni dan nikad ne prestaje. Naš otpor ove godine je poziv na odmor. Odmorite na jedan sat, odmorite na jedan dan – kao zalog za budućnost kada teret brige i njege neće biti isključivo na leđima žena.“
Riječka novinarka Bojana Guberac smatra da se položaj žene u društvu mijenja na bolje, ali toliko sporo da joj se ponekad čini da će ostarjeti, a kako kaže, i dalje neće dočekati prava koja bi trebala biti normalna, odnosno za koja se žene ne bi niti trebale boriti.
- Primjerice, pravo da žena bude jednako plaćena kao muškarac ako jednako dobro zna i obavlja posao. Mi imamo Zakon o ravnopravnosti spolova kojim se, između ostalog, “utvrđuju opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka”. To je jedna obična floskula jer vidimo da zakon u praksi ne funkcionira, da žene i dalje nisu jednako tretirane i vrednovane i da ravnopravnost u Hrvatskoj nije temeljna vrednota. Dakle, treba se mijenjati svijest naroda i tu dolazimo do problema. Kada bi se uveo Građanski odgoj kao obvezan predmet u sve škole mogli bismo računati da će generacije koje tek dolaze osvijestiti sve ono što njihovi roditelji možda nisu mogli, ali to nekome ne odgovara. Vidimo da je obrazovni sustav u rasulu i da vladajućima nije intencija odgajati naraštaje koji će zaista kritički misliti i kreirati zdravo društvo u kojem smo svi jednaki. Priča o ravnopravnosti spolova ne bi smjela biti aktivistička priča s kojom se bave žene kada odrastu već bi se, sukladno uzrastu, djecu i mlade trebalo educirati o ravnopravnosti spolova, tvrdi Guberac.
Što se tiče vidljivosti žena u javnom prostoru čini joj se da je situacija bolja nego ranijih godina, no ističe ogroman problem s načinom kako su one u većini slučajeva prezentirane.
- Žene koje se bave politikom i dalje se promatraju kroz prizmu izgleda. Više se komentira jesu li lijepe i kako su obučene nego jesu li pametne i sposobne. Također je konstantno prisutan seksistički narativ koji sugerira kako bi se žena trebala ponašati i kako bi trebala govoriti. Ne odustaje se od priče o “nježnijem spolu” koji u suštini ima intenciju da ponizi ženu bez obzira na to što žena može biti istovremeno i nježna i snažna. Živimo u patrijarhalnom društvu kojem smeta ženska snaga, ali po tom pitanju sam doista optimistična. Ženama koje su postale svjesne svoje snage, koju svaka žena ima, nemoguće je stati na put. Pa i u ovakvom društvu kakvo je naše. Tako da bi možda to bila moja poruka ženama za 8. mart – da postanu svjesne svoje snage i da je se ne srame. Nisi manje ženstvena ako si snažna, zapravo si žena u punom smislu te riječi. Snaga je u ženskoj prirodi, ali ona je stoljećima ubijana patrijarhatom, zaključila je Guberac.
CGI Poreč: “Nacionalna politika za ravnopravnost spolova, unatoč zakonskoj obvezi Vlade, nije donesena još od 2015. godine zbog nedostatka političke volje. Nedostatak politike odražava se negativno na stanje prava žena u Hrvatskoj. Navodno čeka negdje spremna u ladici! Nekako nam se čini da je jedini tko je može izvaditi iz sad već prašnjave ladice aktualna Vlada RH. Upravo iz navedenih razloga Ženska mreža Hrvatske provodi projekt Zajedno za zaštitu i promicanje prava žena i online kampanju #HocemoNacionalnu sa partnerskim organizacijama na razini cijele Republike Hrvatske kako bismo potakle Vladu RH da donese Nacionalna politika za ravnopravnost spolova. Osim Nacionalne politike, godinama se čeka i novi zakon o pobačaju koji MORA ženama omogućiti da pobačaj postane dostupan, ostane legalan te da pravo na izbor prestane biti samo floskula”.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
