U Flanatičkoj ulici već niz godina gotovo svakodnevno možemo susresti Josipa Kvesića. Sjedi uz rub ove pješačke zone, oslonjen uz zid neke od zgrada, gotovo čuči uz svoj mali improvizirani štand na kojem stoje izloženi primjerci časopisa Ulične svjetiljke. Mnogi prolaznici ni ne znaju o čemu je riječ pa bez riječi prođu kraj njega, misleći, eto još jednog uličnog prodavača. Tih, ozbiljan i nenametljiv nikoga ne vuče za rukav, ne priziva kupce, samo sjedi i čeka hoće li se netko zainteresirati za to što nudi.

Tek ako mu priđete i priupitate kakav je to časopis ili već znate pa s deset kuna u ruci krenete u kupovinu, upoznat ćete pravog Josipa. Otvori se, lice mu se ozari i postane razgovorljiv. Nikad nametljiv ni dosadan, samo srdačan. Nije mu samo stalo da vam proda časopis, tutne u ruke i uzme novac. Naprotiv, svesrdno vas upućuje što u tom broju možete zanimljivoga pročitati. "Vidite, tu na kraju imate odlične recepte za uskršnje kolače, a ovaj čovjek na naslovnici je moj prijatelj iz Rijeke, unutra imate njegovu priču, pročitajte, odlična je", reći će vam prelistavajući Ulične svjetiljke prije nego vam ih preda u ruke.

To je pravi promotor. Josip voli i vjeruje u to što radi. Podsjeća na stare dobre kolportere koji su izvikivali naslove reklamirajući najatraktivnija štiva iz dnevne štampe koju su prodavali na ulicama i trgovima, na kolodvorima. I oni su živjeli od toga posla, nikada unosnoga, naravno. Tako i Josip, koji je u međuvremenu i dobio mirovinu, ali toliku da kada plati podstanarstvo, ostane mu 150 kuna mjesečno, s ovim poštenim poslom nekako spaja kraj s krajem.

Postao je beskućnik nakon što je u Rijeci ostao bez posla. Zbog akutnih problema s leđima u više je navrata morao uzeti bolovanje i ubrzo je otpušten kao tehnološki višak. U međuvremenu je, kako nam kaže, u sumnjivim okolnostima ostao bez doma. Došao je u Pulu i u prihvatilištu za beskućnike vidio zadnju slamku spasa. Ubrzo se aktivirao oko časopisa te nakon devet mjeseci uspio skupiti dovoljno novca da plaća podstanarstvo. Krov nad glavom pronašao je na Monvidalu, gdje i danas živi. U međuvremenu je stekao uvjete za mirovinu, ali se i dalje pomaže prodajom časopisa.

- Jedini sam prodavač ovdje. Drugima je vjerojatno teško zbog zdravstvenih poteškoća ili im je ponižavajuće prodavati časopis na ulici. Svako ima neke svoje razloge, ali ovo je meni egzistencijalna potreba. Da nema ovog časopisa, ne bih imao od čega živjeti, kaže.

Na ulici provodi četiri-pet sati dnevno, ukoliko ne pada kiša. I sam piše tekstove za časopis, a ponosno nam ističe da je jednom bio i na naslovnici. Mnogi prolaznici vjerojatno ga zamijene s Jehovinim svjedocima, koji često, također u Flanatičkoj ulici nude svoj časopis, Stražarsku kulu.

- Dosta ljudi još ni ne zna što su to Ulične svjetiljke. To se mijenja zahvaljujući medijima i obilježavanju Svjetskog dana beskućnika. Ljudi su dobri, oni koji kupe rijetko mi puste točan iznos, uglavnom mi daju deset kuna i ne traže nazad ostatak. No, i oni dobiju nešto zauzvrat - svoje najdraže stihove iz Biblije zapisujem na papir pa to poklanjam u znak zahvale što su kupili časopis, kaže Kvesić.

Časopis Ulične svjetiljke pokrenuo je još 2008. godine jedan mladi čovjek blizak riječkim franjevcima, da pomogne beskućnicima i socijalno ugroženima, ali i da se čuju njihove životne priče i rastjeraju strahovi i predrasude u društvu prema tim ljudima od kojih su mnogi preko noći, zbog nesretnih životnih okolnosti ili nesnalaženja u pragmatičnom svijetu, ostali bez posla, svog doma i obitelji. Časopis izlazi četiri-pet puta godišnje, uređuje se volonterski, neke tekstove potpisuju sami beskućnici, oni čine i prodajnu mrežu. Od osam kuna, koliko koštaju Svjetiljke, pola ostaje prodavaču, a druga polovica ide za tiskanje novog broja.

Lijep je to projekt, koji u svojoj matičnoj Rijeci, potom i Zagrebu, izdržava mnoge ljude u potrebi. U Puli, međutim, Josip je jedini prodavač Uličnih svjetiljki pa su mu nedavno, promocije radi, došli pomoći distributerka časopisa za Istru Nataša Babić i drugi mladi entuzijasti okupljeni oko ovog projekta. Osim što pozivaju Puljane da kupuju i čitaju Svjetiljke te time pomognu sugrađanima, pozivaju i druge socijalno ugrožene osobe koje se žele pridružiti Josipu i osigurati sebi i obitelji kakvu-takvu zaradu.

S pojavom koronavirusa časopis je dobio i svoje online izdanje te ga se u digitalnom obliku može pročitati na platformi issuu.com, gdje se također mogu uplatiti donacije.

Povezane vijesti

• BIO SAM BESKUĆNIK: A SADA, NAKON ŠTO PLATIM STAN, ZA ŽIVOT MI OSTANE TEK 150 KUNA. Živim skromno, ali moram nešto i pojesti
• FOTO / Nehumani uvjeti: Beskućnik Senad Pondro UMIRE NEPOKRETAN U RUPETINI PUNOJ FEKALIJA, VLAGE I SMEĆA
• SPASILI SMO GA! Beskućnik Senad Pondro je imao moždani udar, bio je nepokretan. Izbavljen je iz stravičnog skloništa i odlično se oporavlja