DOBRO EKIPIRANI Tijekom ljetnih mjeseci operacije se rade u tri sale

U NOVOJ PULSKOJ BOLNICI NAJVIŠI STANDARDI Dr. Ćelović: Naši kirurzi uskoro će raditi u salama koje će bit opremljene NA SVJETSKOM NIVOU

| Autor: Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ
Dejan ŠTIFANIĆ

Dejan ŠTIFANIĆ


Tamo su dvije sale: jedna za traumatologiju, ozljede, a drugu će dijeliti ortoped i neurokirurg. To je, čini mi se, doista nešto čega u Hrvatskoj nema, kaže dr. Rajko Ćelović, zamjenik šefa Službe za kirurške bolesti pulske bolnice

 

Usprkos tome što kirurzi pulske Opće bolnice, zajedno s drugim specijalistima, osim osnovnog posla, rade i u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu (OHBP), kirurga je dovoljno da pokriju hladni pogon i hitnoće, kaže dr. Rajko Ćelović, zamjenik šefa Službe za kirurške bolesti i predsjednik Sindikata liječnika za Istarsku županiju. Naime, odlukom ravnateljstva, kirurzi, internisti i anesteziolozi još su lanjskog svibnja raspoređeni i u OHBP, zbog čega je tada bio otkazan takozvani hladni pogon, korektivne operacije, a obavljale su se samo hitne. Umjesto četiri, pet operacijskih sala, tada su radile dvije, tri, i to za sve struke unutar Službe za kirurške bolesti. Ćelovića pitamo na koji se način odražava ta odluka na rad liječnika više od godinu dana nakon njena uvođenja.

- To je sad kompenzirano na način da veći broj specijalizanata različitih struka, dakle ne samo kirurgije, sudjeluje u radu OHBP-a. Imamo i nešto veći broj zaposlenih, specijalizanata hitne medicine, odnosno sekundaraca. No, činjenica je da su u ukupnom broju sati i smjena specijalizanti Službe za kirurgiju manje opterećeni nego što je to bilo lani zato što i specijalizanti drugih struka sudjeluju u radu OHBP-a, kaže dr. Ćelović.

Potvrđuje to i ravnateljica bolnice doc. dr. sc. Irena Hrstić, koja objašnjava da su rad u OHBP-u ove godine organizirali uvođenjem trećeg tima, odnosno ambulante za brzu obradu pacijenata, gdje se vrši inicijalna trijaža bolesnika po stupnju hitnosti.

- Nadalje, broj liječnika u OHBP-u ove godine upotpunjen je s pet doktora medicine bez specijalizacije, zaposlenih na određeno vrijeme, čime smo rasteretili bolničke liječnike, prvenstveno specijalizante koji sad imaju manji broj smjena u OHBP-u, dok specijalisti i dalje rade prema rasporedu rada i uobičajenoj praksi, kao konzilijarni liječnici, ovisno o patologiji upućenih bolesnika. Povratkom određenog broja liječnika u našu ustanovu nakon završetka specijalizacije, kratkotrajnim povlačenjem specijalizanata koji su trenutno na edukaciji izvan ustanove, a uz suglasnost liječnika i mentora, kao i planiranjem duljine godišnjih odmora tijekom sezone, nije došlo do značajnijih promjena u polikliničkom radu, napominje Hrstić.

Na pitanje uspijevaju li kirurzi obavljati redovan posao s obzirom na povećan broj pacijenata u špici sezone, te jesu li zbog toga produljene liste čekanja, kaže da se posao uspijeva obaviti, ali napominje da su s istim problemom suočene sve bolnice u Hrvatskoj.

- Specijalizant u četiri ili pet godina mora proći određenu edukaciju, podrazumijevajući da je praktički svaki dan na poslu, na radnom mjestu za koje je dobio specijalizaciju. Ako, primjerice, četvrtinu ili trećinu radnog vremena provede u OHBP-u, uvjeti te specijalizacije nisu zadovoljeni jer on, nakon odrađene noći u OHBP-u, sljedeći dan ne može raditi svoj posao specijalizanta na kirurgiji, nego odmara. To znači da se ukupan broj sati koje bi trebao provesti u tih četiri do pet godina na kirurgiji značajno smanjuje i to je problem u cijeloj Hrvatskoj. Na koncu dobijete specijalista kojeg još godinu, dvije treba nadzirati zbog tih objektivnih razloga. Lani je to bilo strašno izraženo. Ove godine anestezija je nešto bolje kadrovski ekipirana, tako da bismo mogli cijelo ljeto raditi u četiri sale, ali treba ljudima dati i godišnji odmor, dominantno instumentarkama kojih je malo. Na nivou Službe za kirurgiju i Odjela za anesteziju dogovorili smo se da cijelo ljeto radimo u tri sale, pokrivamo sve hitnoće. Tzv. hladni operativni program je dijelom reduciran, ali to se kompenzira. Liste čekanja se nisu značajnije produžile: čeka se između tri i šest mjeseci, i to je idealan standard za zapadnu Europu, objašnjava Ćelović.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter