Pomozimo sugrađaninu
Sve mu je izgorjelo, a 80-postotni je invalid sa skromnom mirovinom
(Snimila Jelena Milović)
Prije desetak dana u prizemnoj kući u Šijani gotovo u potpunosti je izgorjela kuća od nekih 40-ak kvadrata našeg sugrađanina Mitra Vučerića. Koliko god na fasadi nisu vidljivi razmjeri štete, zidovi unutarnjeg prostora otkrivaju koliko je požar bio neumoljiv. Na svu sreću, s obzirom da je požar izbio u poslijepodnevnim satima, a ne tijekom noći, on je u tim trenucima sa svojim maloljetnim sinom, srednjoškolcem, bio izvan kuće.
Tijekom očevida ustanovljeno je da je požar izbio zbog kratkog spoja frižidera koji je pustio plin, a Mitar nam veli da mu je rečeno kako bi, u najmanju ruku, da su u tom trenutku bili u kući, zaradili opekline zbog sekundarnog zapaljenja. Sve je izgorjelo; instalacije, grede, sve stvari koje su do tada imali u prostoru. Prostor smrdi na paljevinu i slika govori tisuću riječi, kao što to obično kod zgarišta i biva. Crni zidovi pričaju priču zornije negoli to čini Mitar koji nam na pitanja odgovara jednostavnim rečenicama; onakvima koje najčešće izgovaraju ljudi navikli na loše životne okolnosti.
To, što je u trenutku požara bio izvan kuće zajedno sa sinom, mogli bismo slobodno reći, jedina je sreća u nesreći koja mu se do tog trenutka dogodila. Naime, Mitar je u invalidskoj mirovini već 13 godina, jer mu je na poslu, prilikom podizanja teškog tereta, "pukla kičma" kako opisuje, a posljedice tog dana su trajna nesposobnost za rad i 80 posto invaliditeta. Iako je dosada donekle stoički podnosio tešku sudbinu, premda skromno i šutke, ovaj požar kao da je bio točka na 'i' sve surovosti njegova života.
Skroman, skrušen i gotovo pomiren sa sudbinom, nije se oglašavao medijima, već je to učinio njegov susjed iz kvarta koji nas je alarmirao da Mitru treba hitno pomoći, jer unatoč promptnoj reakciji, prvenstveno Centra podrške 521 iz Pule, njegove životne nedaće ovim se požarom gorko razotkrivaju.
- Danas mi rješavaju struju. Vatrogasci kažu da je ovdje riječ o totalnoj šteti. Inspektori su bili odmah drugog dana, a ustanovili su da je sve krenulo od frižidera. Namjeravan to obnoviti, a sve će se trebati ostrugati do kamena, jer je šteta prevelika. Trenutno spavam kod mame, koja živi pored mene u maloj kućici, ali kod nje nema baš mjesta. Do danas sam spavao na spojenim stolicama, a maloprije su mi iz Centra podrške 521 poslali jednu fotelju na razvlačenje, jer drugo ne bi ni stalo u malom prostoru kod mame. Zdravstveni problemi koje imam vezani su za kralježnicu, nogu i glavu. Totalno sam radno nesposoban, em zbog zdravstvenog stanja, em zbog lijekova koje pijem. Živim od 300-tinjak eura, od toga invalidske mirovine od 269 eura, plus invalidnine od 30-ak eura. Plaćam lijekove 20 eura i treba mi 10-ak flastera, što je još nekih 15-ak eura mjesečno. Teško je krpati kraj s krajem. Nakon što mi se dogodilo ovo s požarom, jako sam zadovoljan reakcijom Centra podrške 521; od njihove susretljivosti, ljubaznosti, konkretne pomoći, ali i s informacijama i pomoći s uputama. Centar za socijalni rad, Mjesni odbor, ali i Grad Pula, nisu mi do ovog trenutka nešto posebno pomogli i dali ruku. Dokumenti su mi svi izgorjeli, kompletna zdravstvena dokumentacija, putovnica, sve ću morati ponovo raditi, opisuje i nabraja Mitar.
Kao i svaka majka, i njegova bi mu rado pomogla, ali živi od skromne mirovine, saznajemo od nje same dok očiju punih suza pokazuje koliko joj sve ovo teško pada. Govori nam i da bez sina nema razloga za život i da slobodno može odmah na Monte Giro. Prizor majke i sina bolan je i bez puno njihovih riječi. Dok su djelatnici Elektroistre upravo u trenucima našeg posjeta obavljali radove kako bi Mitar dobio struju, u kratkom vremenu nakon požara Centar 521 organizirao je dolazak kontejnera kako bi sve uništene stvari odvezli na otpad, a slobodno možemo reći kako je na otpadu završio sav njegov život iz skromnih 40 kvadrata doma.
Mitru bi svaka novčana pomoć više nego dobro došla, pa iako su se neke stvari već pokrenule, stanje ovog, još uvijek relativno mladog muškarca, iznimno je teško. Trenutno se čeka majstor koji će procijeniti vrijednost radova, a nakon toga će se krenuti u sanaciju. Vrata i prozori su financijski osigurani, veli nam, ali uvidom u prostor do jučer nekog koliko-toliko sređenog života, vidi se da će potrebe biti puno veće od simbolike vremena koje u ovim zimskim danima nemilosrdno curi. Sa svime će morati ispočetka.
- Nažalost, i prije ovog požara ja sam već teško i skromno živio. Moje zdravstveno stanje ne može biti bolje, a ako bih išao na još jednu operaciju kičme, devetu po redu, garancije su samo 20 posto da ću opet hodati, a s time ne želim riskirati. Imam cistu na kičmi iz koje curi. Tu je otvoren rez i ona probija vani. Vakumirane flastere stavljam upravo na to mjesto gdje curi cista. Liječnici mi kažu da je bolje da curi i ide van, nego da ostane unutra i izazove sepsu, navodi Mitar samo dio zdravstvenih problema s kojima se nosi.
S obzirom na zdravstveno stanje u kojem se trenutno nalazi, Mitar je zaslužio barem toliko da sačuva dio zdravlja koje mu je preostalo i dostojanstva kojeg svatko od nas čuva kao posljednje utočište doma unutar, ali i izvan sebe.
Nesreća s požarom, hladni dani ispred nas, ali i njegovo zdravstveno stanje, sve su to razlozi da pokažemo humanost i solidarnost za našeg sugrađanina i njegova sina. Budući da Mitar nema žiro, nego tekući račun, pomoć možete uplatiti na ime Mitar Vučerić u PBZ banci, na broj HR0423400093230646752.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
