Na pulskom merkatu ne vrijedi ona Meštrova velomišćanska krilatica "politika neće u moju butigu". Jer, kakogod okreneš, gdje god se nalazio, a pogotovo ako si na tržnici, do politike uvijek stigneš, krenuo od srdela ili pomidora. Politika je kriva što penzije nisu velike, pa naši umirovljenici moraju raditi do smrti, čak i na merkatu.
- Ljudi ovdje dodatno zarađuju da podebljaju penzije, najviše je tu umirovljenika, kaže nam Emil Grbin, jedan od četvorice pokretača građanske inicijative NE Kaštijun kojeg smo zatekli kod štanda s pomidorima. A ondje smo samo naumili priupitati prodavača Robija za zdravlje, vrućinu i još pokoju sitnicu. "Od pet ujutro se tu guzim, pogledaj me na šta ličim, ovo nije za javnost. Radim kao manijak, a u džepu ni šoldi, kaže nam Robi.
- Hoćete da ja kažem na šta on liči, ubacuje se veselo Grbin. Ali, od politike ne možeš sačuvati živu glavu.
- Penzioneri rade da bi dali dici ka ne delaju. Mi smo davali u socijalizmu, a sad moramo i u demokraciji, rezonira Grbin.
- Ča to je demokracija? To više sliči poludiktaturi, ubacuje se Miro Marić, penzioner kojeg je očito zasvrbjela riječ "demokracija". I on mora raditi jer od penzije me može preživjeti.
"Niš od tega"
- To je balkansko - barbarska anarhija, nemilosrdan je Grbin. "A Vi, delate za nezavisni Glas Istre? Onda sve znam", ne popušta.
- Ovo nisu penzije jer ako trećina penzionera prima manje od dvije tisuće kuna, onda Vlada to treba sagledati. Ali, oni ne gledaju ni budućnost djece i normalno je da natalitet pada. Neka obezbjede posao, pa će biti i djece, logično će Marić. Ma Vi to možete napisati i zaraditi dnevnicu, ali uzalud, od tega nema niš. Njima to izađe kroz uši, nastavlja naš sugovornik.
Nismo uspjeli ni zagristi smokvu, kad nas zaskače ljutita starica:"A onaj ski - lift na Stoji, za to su dobili grdne pare". Marić završava ekonomskom logikom, s proizvodnjom i poljoprivredom koje se moraju pokrenuti da bi društvo prosperiralo. Ne možemo samo švercati i preprodavati, zaključuje.
Pasja vrućina otjerala je većinu kupaca s merkata kojim se u špici uobičajeno moramo probijati laktovima. Šteta, jer nema čega nema: domaća roba, trukinja, sočne smokve i prvo domaće grožđe lako se uočavaju u gomili uvezene robe. Nevenka Ušić ima 93 godine i na merkatu prodaje 50 godina. Najstarija je prodavačica, ne sjeća se godine kad je stigla:"Tu sam otkad je sin imao šest miseci, a sad mu je 60 let". (Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ, Snimio Dejan ŠTIFANIĆ)