Ideja novog Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti je da se takvom postupanju stane na kraj. Sad zviždači imaju put kojim će prvo unutar poduzeća prijaviti nepravilnosti, a ako to ne poluči učinke, ovlašteni su za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti te u konačnici i za javnu objavu putem medija, kaže pravnik Ivan Matić

Sjećate li se Ankice Lepej, službenice Zagrebačke banke koja je 1998. javnosti otkrila da je njezina imenjakinja, supruga prvog predsjednika RH Franje Tuđmana, oročila 210.000 tadašnjih njemačkih maraka i 15.740 dolara i da taj novac nije bio prijavljen u obiteljskoj imovinskoj kartici? Lepej je ekspresno dobila otkaz, a posljedice svog istupa osjeća i danas. Bio je to vjerojatno najeksponiraniji primjer zviždača u Hrvatskoj, nešto poput Juliana Assangea na svjetskoj razini.

Od Ankice Lepej do danas

Vesna Balenović, jedna od poznatijih domaćih zviždačica, zbog svojih istupa dobila je otkaz u Ini, nakon čega je osnovala udrugu Zviždač. Iskustvo je pokazalo da ljudi koji otkriju povjerljive podatke, neovisno o tome je li riječ o nezakonitim radnjama, u svojim tvrtkama uglavnom završe loše, bez posla, i pred njima je dug i mukotrpan sudski postupak.

Hrvatska je, međutim, lani dobila novi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti kojim bi zviždači trebali biti puno bolje zaštićeni. Prema riječima Ivana Matića, pravnika iz zagrebačkog odvjetničkog ureda Kallay i partneri, tvrtke su od 1. siječnja morale uspostaviti sustav za prijavu nepravilnosti, a do 1. travnja moraju imenovati osobe ovlaštene za rješavanje nepravilnosti unutar svakog trgovačkog društva. Da je ova tema vrlo zanimljiva poslodavcima, svjedočila je jučer puna dvorana Županijske gospodarske komore gdje je Matić održao predavanje.

- Tema je osobito zanimljiva za firme s 50 i više zaposlenih jer su najizloženije, prve na udaru i prekršajno odgovorne ukoliko ne uspostave sustav zaštite zviždača, objašnjava Matić.

Na pitanje što se događa u praksi, bivaju li zviždači koji prijave nezakonite radnje kažnjeni i izbačeni s posla, odgovara da su oni i dosad bili zaštićeni, ali ne na odgovarajući način.

- Zaštićeni su cijelim nizom propisa, na primjer, Kaznenim, ali i Zakonom o radu. Međutim, ideja novog zakona jest da se uspostavi cjelovit sustav zaštite zviždača u skladu s tekovinom europskog prava, direktivama i uredbama koje uređuju to pitanje, čak i s međunarodnim ugovorima na razini UN-a. To je logičan slijed normativne priče koja se razvija zadnjih 20-ak godina, veli Matić.

Zakonske nedorečenosti

Poznato je, nastavlja, nekoliko slučajeva zviždača.

- Sjećamo se 90-ih godina i prikazivanja imovine vrlo visokih državnih dužnosnika, kad su ljudi zaista na kraju dobivali otkaz. Međutim, ideja ovog zakona je da se takvom postupanju stane na kraj. Sad zviždači imaju put kojim će prvo unutar poduzeća prijaviti nepravilnosti, a ako to ne poluči učinke, ovlašteni su za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti te u konačnici i na javnu objavu nepravilnosti putem medija. Osim toga, imaju zaštitu putem posebne sudske tužbe kojom su ovlašteni tražiti da se suzbije nepravilnost i zabrani poslodavcu bilo kakvo daljnje kršenje prava koja proizlaze iz ovog zakona. Također mogu zahtijevati da se nadoknadi šteta zviždaču koja je na taj način nastala, kao i da se presuda objavi u medijima. Treba reći da zakon u smislu sudske zaštite propisuje još neke pogodnosti za zviždače, kao što je oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi te sudska nadležnost prema njihovom mjestu prebivališta, odnosno rada da bi se olakšao pristup sudu, objašnjava Matić.

Zakon, međutim, obiluje nejasnoćama i nedorečenostima. Naš sugovornik objašnjava da relativno šturi tekst zakona ne rješava neka od najvažnijih pitanja.

- Tu se prvenstveno misli na pitanje koje je možda i najvažnije u ovom zakonu, a to je imenovanje i razrješenje povjerljive osobe. Propisano je da je poslodavac obvezan imenovati povjerljivu osobu na prijedlog najmanje 20 posto zaposlenika, što na prvu zvuči vrlo jednostavno i logično, ali tu se otvara cijeli niz pitanja. Ne znamo što se događa ako stigne više prijedloga i ako svaki ima potporu najmanje 20 posto radnika. Ne znamo na koji način se ta potpora od 20 posto radnika iskazuje, može li jedan radnik podržati dvije ili više povjerljivih osoba, što se događa kad prestane mandat toj povjerljivoj osobi. Zakon ne predviđa "grace period" u kojem se može imenovati nova povjerljiva osoba. U slučaju izvanrednog otkaza ili smrti povjerljive osobe, poslodavac je po slovu zakona drugi dan u prekršaju. Nema mehanizma kojim bi mogao odmah imenovati novu povjerljivu osobu, objašnjava Matić.

Ovlaštena osoba prima primjedbe tzv. zviždača i onda ih rješava unutar ili izvan tvrtke, uz prijave nadležnim institucijama. Matić ne raspolaže informacijama o tome koliko je u hrvatskim tvrtkama nepravilnosti u odnosu na druge države EU-a. Kaže da zakon još nije zaživio u praksi i potreban je odmak od dvije, tri godine da bi se mogli vidjeti učinci, hoće li eventualni problemi u praksi zahtijevati novu zakonodavnu intervenciju.

Zapošljavanje i otpuštanje

Na skupu u Komori bilo je riječi i o zasnivanju i prestanku radnog odnosa. Tu je sudska praksa vrlo bogata i raznolika.

- Najveći problem za poslodavca je kada dođe do sudskog spora. Tada se najčešće maksimalno angažiraju. Međutim, prava priprema za te situacije počinje prije zasnivanja radnog odnosa. Poslodavcu je bitno da ima usklađenu radnopravnu dokumentaciju, uključujući pravilnik o radu. Ugovori o radu trebaju biti ne samo usklađeni sa zakonom, nego i prilagođeni njihovim konkretnim potrebama tako da eliminiraju mogućnost nastanka sudskog spora. Najčešće se radi o nezakonitim otkazima, o propustima poslodavca pri zapošljavanju na određeno vrijeme. Često se događa da poslodavac sklopi ugovor o radu na određeno u trajanju koje nije u skladu sa Zakonom o radu. Može doći do toga da radnik pokrene parnicu i ispostavi se da je zapravo zaposlen na neodređeno vrijeme, navodi primjer Matić.

Poslodavci, nadalje, često "vuku" pravilnike o radu stare pet, pa i deset godina, koji više ne odgovaraju aktualnom zakonu, niti poslodavčevim potrebama. Pravilnicima se, međutim, rješavaju vrlo važne stvari, poput dodataka na uvjete rada. Poslodavci tu jako griješe jer rješavaju sporna pitanja tek kad do njih dođe, umjesto da ih preveniraju, zaključuje ovaj pravni stručnjak.

Povezane vijesti

• Četverodnevni radni tjedan koristi i radnicima i poslodavcu
• Preko 80 posto Hrvata ne želi raditi za vrijeme utakmica Hrvatske u Katru. Trećina bi gledala utakmice i dok su na poslu
• Njemačke tvrtke testiraju 4-dnevni radni tjedan, a i neke hrvatske imaju potencijala za isto