Trup stočara u Uljanika (snimio M. MIJOŠEK)
Kako objašnjava Vlado Brničević, konzultant koji zastupa kuvajtsku kompaniju za prijevoz stoke, jedinog potencijalnog kupca Uljanikove novogradnje 526, takozvanog "stočara", oni su zainteresirani samo za gotov brod. Pritom su spremni platiti maksimalno 35 milijuna dolara, što je mnogo manje od onoga što Uljanik očekuje da će dobiti, i na čemu temelji restart poslovanja. Kao krajnji rok do kojeg su Kuvajćani spremni čekati odgovor iz Pule spominje se 15. veljače.
Kako objašnjava Brničević, o svemu ovome svjedoči pismo namjere koje su Kuvajćani poslali Uljaniku u prosincu prošle godine. Oni nemaju znanja ni tehničkog kapaciteta da bi kupovali trup i bavili se dovršetkom gradnje broda, a uostalom to niti nije biznis kojim se žele baviti. Oni su jedna od najvećih kompanija koje se bave prijevozom žive stoke iz Australije na Bliski istok, objašnjava Brničević.
Kvaka je u tome, dodaje, što su oni zapravo u ovom trenutku i jedini mogući kupac pulskog broda s obzirom na to da jednostavno ne postoji interes ostalih prijevoznika stoke u svijetu za brod tih dimenzija i takvih karakteristika. Njima takav brod niti treba, niti ih zanima, a kako je prema mišljenju stručnjaka već započetu gradnju nemoguće dovršiti za neku drugu namjenu, dovršetak gradnje 526 bez konkretnog kupca je, prema svemu sudeći, pod velikim znakom pitanja.
Imali smo prilike vidjeti pismo namjere koje potpisuje predsjednik uprave kompanije Livestock Transport & Trading Osama Khalid Boudai kojim od prodavatelja traže da im do 15. siječnja dostave ponudu za prodaju dovršenog broda prema originalnoj specifikaciji, te da je maksimalna cijena koju su spremni platiti za njega 35 milijuna dolara. To je daleko manji iznos od onog za koji je taj brod bio ugovoren, ali Brničević kaže da se radi o brodu za koji je kobilica položena i mnogi dijelovi izrađeni prije više od pet godina, te ni njegova tržišna vrijednost ne može biti jednaka onoj koju bi imao novi brod. Drugim riječima, očito je da su Kuvajćani svjesni da u rukama imaju puno više aduta od Puljana, te da za brod koji je toliko vremena proveo na navozu ne žele potrošiti jednako ili tek nešto manje novca od onoga za koji bi u kineskim brodogradilištima mogli dobiti novi.
Podsjetimo, kad se osmišljavalo oživljavanje brodogradnje u Uljaniku kroz novu tvrtku Uljanik Brodogradnja 1856, temelj te priče bio je upravo dovršetak i isporuka novogradnje 526 koja je nakon propasti kompanije ostala "zarobljena" na navozu i u stečajnoj masi Uljanika d.d. Gradnju broda za prijevoz stoke Uljanik je ugovorio s Kuvajćanima koncem rujna 2015. godine nakon što su s predstavnicima naručitelja godinu i pol dana zajednički radili na projektu broda koji bi najviše odgovarao njihovim potrebama. Rok izgradnje bio je 22 mjeseca, a više od pet godina kasnije, ono što su na tom brodu u brodogradilištu uspjeli napraviti prije konačnog sloma, prodaje se ovog siječnja u trećem krugu javne dražbe po početnoj cijeni od 32 milijuna kuna.
Ako kupac trupa ne bude pronađen u trećem krugu javne dražbe, odnosno sad je već izvjesno da bi interes prebijati svoja potraživanja i umanjiti troškove mogla imati samo država, on će se nakon toga prodavati za jednu kunu. No, vrlo je izvjesno da će u međuvremenu definitivno otpasti mogućnost sklapanja ugovora o kupnji s kuvajtskim kupcem.
Novogradnja 526 je inače trebao postati najbrži brod za prijevoz stoke u svijetu koji će moći ploviti brzinom od gotovo 20 čvorova. Brod koji je prilikom sklapanja ugovora o gradnji nazivan budućim "plovećim hotelom za životinje" dug je više od 180 metara, te bi trebao raspolagati s čak 28 tisuća četvornih metara teretnog prostora. Kuvajtski naručitelji njime su namjeravali ploviti na ruti između Australije i Perzijskog zaljeva te prevoziti do 80 tisuća ovaca, odnosno 10 tisuća goveda i 23 tisuće ovaca. Da su naručitelji ozbiljno "zagrizli" za njega, pokazala je i činjenica da su bili među zadnjim poslovnim partnerima Uljanika koji su bili primorani iskočiti iz ugovora i naplatiti državno jamstvo. Godinu i pol dana nakon toga još su uvijek tu nadajući se da će se ipak na koncu uspjeti dogovoriti i dobiti "svoj" brod. No vremena za taj dogovor očito je sve manje.