Čarobna šuma na Giardinima spava gotovo do 10 sati. Negdje u to doba počinju se, mic po mic, otvarati prozorčići bijelih kućica iz kojih će uskoro zamirisati fritule, kobasice i jota. Sunce je još nisko, u šumici je mrzlo i treba pričekati da dobro zagrije da bi prolaznici zavirili u kućice. No, u to doba skupine djece iz pulskih i okolnih vrtića već su napunili Giardine i obližnje klizalište. Navečer će, kad sve zasvijetli, ovamo ponovno doći s roditeljima.
Pored tople peći
Skupina Zečići iz vrtića Izvor prvi je put na ledu. Pitamo ih što im je najljepše u Čarobnoj šumi. Štrumpfovi!, uskliknuo je jedan dječarac. Obožavam klizanje, domeće drugi. Da li stablo priča, zanima djevojčicu. Nakon klizanja idu ravno u ukrašenu kućicu u kojoj ih, pored tople peći, dočekuje Baka Mraz. Tu će napisati pismo Djedu Mrazu i uputiti mu svoje želje. Baka priča priče, a u šumi se svakog dana održavaju kreativne radionice, plesne, cirkuske i likovne. Osim vrtićaraca, ujutro se ovdje šeću i roditelji s djecom. Jedna nam majka kaže da joj se sviđaju Giardini i program.
- Sve mi je lijepo. Puno je sadržaja za djecu, sve je dobro. Probali smo fritule, večeras ćemo ih praviti doma, kaže. U Čarobnoj šumi još je jedna šuma: smjestio se ovdje trgovac jelki koje se posebno za ovu priliku uzgajaju u Gorskom kotaru i u okolici Bjelovara.
Najtraženije su srebrna smreka i nordijska jela koja dugo zadržava svježinu bez opadanja iglica. Prodaju se i manji primjerci, u važu, tako da se poslije mogu posaditi.
"Ljudi koji su godinama imali umjetnu jelku sad traže prirodne. Ipak ništa ne može zamijeniti prirodan miris iglica", primjećuje trgovac.
Za razliku od lani, Puljani ove godine ipak malo više borave u centru. Privlači ih klizalište, ali i ponuda pojedinih kućica. Rado kupuju rukotvorine i božićne ukrase koje su cijelu godinu izrađivali korisnici Prihvatilišta za beskućnike. Volonterka Mara Renić, koja je nekad i sama bila tu smještena, kaže da prodaja dobro ide, a novac ide za potrebe korisnika. Prijašnjih godina skupilo se dovoljno za kupnju televizora, sušilice rublja i perilice posuđa.
- Dosta smo zadovoljni. Ljudi ostavljaju koliko žele. Za šal ili ove velike vijence daju 50 kuna. Korisnici su se zbilja potrudili. Kupuju naši ljudi, ali i stranci, čak i Kinezi, kaže Renić.
Ima i turista
Pero Đelatović iz Đakova na Giardinima je već 8-9 godina, i prije nego što je ovdje niknula Čarobna šuma. Došao je u vrijeme kad je tu bio Hand made sajam. Puljanima nudi didaktičke ekološke igračke izrađene od drveta i razne ukrasne predmete. No, najpoznatiji je po tome što personalizira suvenire, na koje lijepi imena, kupaca ili onih kojima je dar namijenjen. Puljanima se to sviđa.
- Jedini sam ovdje od početka. Imam stvari koje nitko drugi nema. Sve je personalizirano. Prodaja nije pretjerana, ali nađemo se. U Đakovu je općenito slabo, u cijeloj Slavoniji također, ljudi se iseljavaju. Ovdje ima i turista, ne samo stranih, nego i naših. Kupuju jer ove stvari ne mogu drugdje naći, kaže i pokazuje drvenu kutiju u obliku knjige koju dodatno personalizira imenom. Pitam ga ima li ime Mirjana, ali kaže da je tih nekoliko komada rasprodao. Ostala je samo Marijana. Izrađuje unikatna drvena rodoslovna stabla i kućice za ključeve. Indijanske sjekire sastavlja od recikliranog laminata, a tobolac za strijele od papirne mase.
- U odnosu na lani nema velikih oscilacija, iako je svake godine prodaja sve bolja. Ali, ovdje je puno povoljniji najam kućica u odnosu na Rijeku, Split ili Zagreb. Suveniri slabo opstaju, hrana ide puno bolje, kaže Đelatović. Najam je u razdoblju od 29. studenog do 6. prosinca platio 3.200 kuna.
- Neki su nezadovoljni zbog zatvaranja prometa u centru grada, najradije bi se parkirali ispred kućice s kobasicama, umjesto da prošeću stotinjak metara, komentira Đakovčanin.
Tako ne misli zakupac druge kućice iz koje se šire miomirisi jote, kapuza i šest vrsta domaćih kobasica, a uskoro će na meniju biti tripice i sarme. Danijel Britvić, koji s majkom vodi konobu "Danijela" u Betigi, u Čarobnoj šumi ima Istrijansku hižu s domaćom kuhanom hranom koju su lani mnogi nosili doma. Penzioneri bi se iskrcali na Korzu, uzeli obrok i ponovno se busom vratili doma. Sad to više ne mogu jer bus staje puno dalje.
- Starija populacija nema kako doći u grad, autobusne linije su slabe. Iduće godine kućice bi mogli postaviti uz cestu, odmah uz trotoar, sad su smještene na prolazu, kaže Britvić. Ipak, bolji promet imaju ugostitelji na Portarati jer su bliže koncertnoj bini.
- Volio bih da možemo staviti malo više stolova i suncobrane protiv kiše i ptičjeg izmeta, kaže. Ipak, nije nezadovoljan. Ima i turista, pogotovo vikend gostiju iz Njemačke i Austrije, ali i Španjolske.
Giardinima se širi fini miris kobasica, koje se zalijevaju pivom i vrućim vinom s klinčićima, slatko se jede i na Portarati. Ima tu i domaćeg meda OPG-a Trivunović. Nude se i fritule, potom palačinke, slatki njoki, knedle. Standardna ponuda, jednaka onoj u Zagrebu, koju bi neki malkice osvježili nekim drugim delicijama. Čisto za promjenu.