Bilo je ratova, kriza i ovo nije kraj svijeta. Kraj svijeta je za one koji se teško mijenjaju. Kruna je u prihvaćanju, prije prihvaćanja nema promjene, veli Željko Herceg
Željko Herceg (Snimio Duško Marušić Čiči)
"Prava kava ne postoji. Najbolju si kavu možeš skuhati sam kod kuće. Kava u kafiću je socijalni ritual, pogotovo kod nas. To je mjesto tračanja, pokazivanja", prvo je što mi kaže Željko Herceg, vlasnik poznatog pulskog kafića Cybercafe u neposrednoj blizini glavne tržnice. Ima pravo, to je kod nas poseban ritual, socijalizacija koje sada - nema. I zapravo ne tugujemo za okusom kave već žamorom društva.
Kafić je sada, kao i svi drugi u zemlji, zatvoren, prazan, samo stižu računi. Dočekuju ga pred zaključanim vratima. Božićne čestitke nisu. "Ovo su sve računi za 11. mjesec, a para nema", komentira Herceg svojim prepoznatljivim dubokim radijskim glasom. Njegov glas je njegov kapital. S njim je započeo na Radio Puli i Radio Maestralu kojemu se vratio u vrijeme korone i opet probudio staru ljubav prema radijskom eteru. Radi besplatno, ali nije u tome stvar, već u emociji, ljubavi, interakciji i komunikaciji koja u ovom trenutku svima fali, pa tako i njemu.
Zanima me kako se nosi s trenutnom situacijom. On je jedan od onih ljudi koji se znaju snaći. Brz je. U životu se bacao iz jedne branše u drugu. U svakoj je dobro plivao i bio iznimno uspješan. "Da, ortodoksan sam", šali se. Pod time misli da ide do kraja kada nešto zagrize.
Svojim je glasom, a to je onaj koji čujete na foršpanima u kinu i reklamama, logično započeo radijsku karijeru. U početku je to bila Dilema, njegova prva tvrtka s kojom je 1993. godine pokrenuo kultni i legendarni Art& Music Festival, najveći alternativni festival u regiji koji je promovirao i kulturu stripa, pozicionirao jednu novu mladu scenu, a Pula je njime postala važna točka na kulturnoj i glazbenoj mapi ovog dijela svijeta. Iz alternativne glazbe prelazi na klasičnu. Nakon 10 godina Dileme, stvara Novi koncept, tvrtku koja se bavi marketingom i prodajom ulaznica za Histria Festival.
U jednom trenutku, iz egzistencijalnih razloga, počinje prodavati usisavače Kirby."Nisam imao kune u džepu. Posudio sam od frenda 2.500 kuna i dogovor je bio da mu vratim taj iznos za mjesec dana. Ja tog novca nemam, a frend kaže: 'Pametan si dečko, dođi sa mnom na prezentaciju Kirbyja da vidiš kako ja radim. Ti onda napravi pet prezentacija, ako prodaš jedan Kirby, ne moraš mi vratiti novac.' Imao sam averziju prema tome, a kad sam shvatio da je to pozornica i da je to moj stand up od dva sata, rasturio sam. I prodavao. Puno. U prvih mjesec dana napravio sam takve rezultate da je nakon toga došao predsjednik kompanije te me vodio, kao medvjeda, u Rim, London, Amsterdam i pokazivao koliko sam usisavača prodao", prisjeća se.
Iako je bio najbolji prodavač u jugoistočnoj Europi i od toga dobro živio, nakon godinu i pol dana napušta direktnu kućnu prodaju i odlazi u Zagreb. Veli da ga je prodaja usisavača usmjerila, a da toga nije bio svjestan, da postane vrhunski prenositelj komunikacijskih vještina. U tome mu je pomogla i škola osobnog razvoja kod poznatog pulskog psihijatra Roberta Durasa.
- Nekoliko je generacija zajedno s njim tražilo neki put. Naime, bili smo svjesni da smo u nezgodnim formativnim godinama napravili životne promjene iz socijalizma u kapitalizam. Nismo imali izgrađen taj sistem razmišljanja. Prije godinu dana pohlepa je bila fuj, a preko noći se promijenila riječ koja kaže da je višak sada dodatna vrijednost. I odjednom si uspješan ako stvoriš višak kapitala. Nismo se svi dobro snašli u tome, a škola osobnog razvoja mi je pomogla da koristim neki alat da sebe i svoju obitelj izvedem na neki put, a da u tome ostanem normalan, kaže Herceg.
Veli da nije konformist, ni timski igrač. Okušao se u politici, želio je biti uhljeb, ali nije mu uspjelo - izdržao je mjesec dana. "Stranački život je svjesni odabir interesne skupine kojoj se pridružujem da bi eventualno imali korist moja obitelj i ja. Ja to ne mogu", ističe.
Iz kućne prodaje prelazi u korporativnu prodaju. Vrlo vještih komunikacijskih i organizacijskih vještina odlazi u Zagreb i za jednu osiguravajuću kuću stvara mrežu životnih osiguranja. A onda počinje iznimno uspješno razdoblje u kojem za konzultantsku tvrtku radi kao vanjski suradnik za 40-50 tvrtki.
- U korporaciji je zanimljivo kako komunicirati. To te ni jedna škola ne može naučiti. Ako si završio komunikologiju, nemaš prodajnu crtu, ako si prodavač, nemaš pak komunikacijsku. Svugdje nešto fali, a to su vještine. Vještina je da se uz dovoljni broj ponavljanja i dovoljno uloženog vremena te kvalitetnu radnu asistenciju postižu nevjerojatni rezultati. U sportskom je svijetu ponavljanje i s time stvaranje navika normalno, u poslovnom je to nepoznanica, i zato se to i uči, priča Herceg o vještinama koje su ga dovele do toga da je za korporaciju kao samostalni predavač radio osam godina po Hrvatskoj.
Osiguravajuće kuće, banke, klasične tvrtke, motivacijski team buildinzi za King Itc i M Sun. Educirao je cijeli Agrokorov menadžment, ne onaj vrhunski već operativni.