Za kvizove se traži mjesto više, a prijave su ograničene
Pub kvizovi u svijetu imaju podužu tradiciju, a kod nas su popularni posljednjih 15-ak godina. Prema urbanoj legendi, a čini se i potpuno relevantnom podatku, prvi takav kviz u Hrvatskoj održan je 2005. godine u Booksi u Zagrebu. Od tada pa do današnjih dana pub kvizovi kod nas stječu sve veću popularnost i sljedbenike. Da bismo to potvrdili, ne moramo izaći iz vlastitog dvorišta. I u Istri je više nego očit trend porasta interesa za ovaj oblik kvizaškog natjecanja, a ponosni na to su, naravno, organizatori nekih od njih, naši sugovornici Igor Zenzerović i Sandra Vanjak iz Pule.
- To su tada pokretale sve one "face" koje gledamo na Potjeri, poznati lovci, oni su bili pioniri pub kvizova kod nas i to dobar dio njih, pojašnjava nam Igor.
U Puli je sve krenulo 2015. godine, u nekadašnjem Beer clubu na Verudi. Tadašnji vlasnik Zoran Milosavljević s Davorom Šišovićem iz Pazina, dugogodišnjim novinarom Glasa Istre i poznatim TV-kvizašem, pokrenuo je pub kviz scenu. Kvizovi su se održavali jednom mjesečno i tako je bilo sve do kraja te, 2015. godine, saznajemo od Sandre.
- Onda smo se mi, svi ostali, pokrenuli, ali organizirajući pojedinačne kvizove. Ta je scena bila i dosta jaka, jedno vrijeme. U listopadu 2016. ničim izazvana, osnovala sam grupu na Facebooku "Kvizovi u Puli", koja je kasnije preimenovana u "Kvizovi u Istri". Željela sam da postoji mjesto gdje će ljudi dijeliti informacije, kako se međusobno ne bi zivkali, da si na taj način potpuno olakšaju komunikaciju. Tako se sve zakotrljalo i od tada ne staje, veli nam Sandra. "Ta grupa je mjesto gdje se saznaje, objavljuje, jer svi zainteresirani su tamo, na jednom mjestu", dodaje Igor.
S ponosom ističu da je u grupi već 686 članova i da broj stalno raste, a sigurni su da, ovim tempom, vrlo brzo idu prema tisući, budući da proteklih godinu dana primjećuju sve veći interes. Za kvizove se traži mjesto više, a prijave su ograničene. Nije više situacija kao na počecima, govore nam, kad objave događaj, da prepuste sve slučaju, pa tko se odazove. Sada gotovo da funkcioniraju po sistemu "najbržeg prsta", a šalimo se da to podsjeća na "lov" za potpore iz EU-fondova.
Pula je, saznajemo, jaka, ali nikako najjača kao kvizaški grad, jer puno potentniji su, barem što se tiče tematike kvizova, otkriva nam Sandra, Zadar i Požega, sredine kojima kvizovi predstavljaju veći dio društvenog života, naspram Pule, koja još uvijek nije na toj razini. Konkurencija je velika i premda izražavaju zadovoljstvo domaćom scenom, ipak priznaju da postoje razvijenije sredine od naše. U Puli je 2016. godine, predstavljaju naši sugovornici, na pub kviz sceni djelovalo 50-ak ljudi, a danas govorimo o puno respektabilnijim brojkama.
- Kako organizirati kviz, ovisi o stilu. Nas dvoje to radimo svatko na svoj način. Logistički, organizacija nije nešto kompliciranija. Najčešće smo u kafićima, pubovima, mada bude i drugačijih lokacija. Nedavno smo bili u Savičenti, u Kaštelu Morosini-Grimani, a jedan smo kviz organizirali i u sklopu projekta na Brijunima, tematski je bio o ekologiji. U principu je vrlo jednostavno: treba vam projektor ili ekran i treba ga spojiti na laptop koji vrti prezentaciju. Od tehnike, treba vam još mikrofon i zvučnik. Svatko ima svoj stol, a ekipu obično čini četiri-pet igrača. Imaju papir ispred sebe na koji ispisuju odgovore, pojašnjava nam Igor.
Igor Zenzerović i Sandra Vanjak (Snimila Jelena Milović)
Ima i prepisivanja, kroz smijeh će oboje, ali priznaju da se na takve ne gleda blagonaklono. Bitno je znanje, kakvo god ono bilo, iščitava se iz njihovih riječi.
- Ja sam više štreberski tip, nego Igor. Nekad mi se čini da on sastavlja kvizove u pet do dvanaest. Sve je uvjetovano onim što želite postići kvizom. Prva i osnovna poanta svakog kviza je da se ljudi dobro zabave. Zato su nagrade takve da asociraju na after party, kroz smijeh nam govori Sandra.
Niti jedna ekipa ne smije znati sve, ali svatko mora znati nešto, to je cilj, otkriva Igor koji veli da je ponos svakog sastavljača da pitanja nisu prelagana. Sandra dodaje da je postotak točnih odgovora od 50 posto vrlo zadovoljavajući za svaku ekipu, jer nakon toga svatko odlazi s mišlju da je iskazao "neko znanje" i nije podbacio. Niti jednom ne treba zaboraviti da je to večer koju si proveo sa svojim prijateljima, kolegama uz piće i ugodno druženje, bez pritiska nekakvog testa, osim samo biti među svojima, ljubiteljima kviza. Neki ljudi zaziru od kvizova, smatrajući da je njihovo znanje oskudno, međutim Igor kaže da svatko zna ponešto i zato se igra ekipno.
Nagrade budu zanimljive, bude tu poneka boca vina, nekakav fini obrok, a jednom je u Savičenti nagrada bio i pršut, što zvuči vrlo primamljivo. Igrači se ekipiraju na različite načine. Uglavnom se stvaraju ekipe na temelju prijateljstava, međutim ima i onih drugih koji su puno ambiciozniji. Nije rijetkost da takvi zovu "vanjske igrače", naravno dobre igrače, stvarajući supertimove za osvajanje pobjede, a iz šale naš dvojac takve naziva "kvizaškim menadžerima".
Zanimalo nas je postoji li literatura koja može olakšati nastup na kvizovima, nekakav priručnik s presjekom najvažnijih podataka, ali ako ste pomislili da će vas takva literatura pretvoriti u superkvizaša, grdno ste se prevarili.
- Vidio sam nekakve knjige koje spominju činjenice, koje se mogu naći u kvizovima, ali nije to baš tako. Svaki članak koji pročitate, svaka pjesma koju čujete, razgovor koji se vodi, ono što se vidi, recimo ploča s adresom, nađe se nešto zanimljivo vezano uz određenu temu i eto pitanja, otkriva nam Igor način na koji osmišljava pitanja, a Sandra potvrđuje da "sve može biti pitanje za kviz!"
Nema ograničenja kod sastavljanja, a naše nas prikriveno znanje može čak i ugodno iznenaditi. Znati o svakoj temi ponešto, a pojačani fokus imati na jednoj - to je, čini se, dobitna kombinacija. "Moja ekipa i ja dijelimo kvizove na one koje smo osvojili i na one na kojima smo nešto naučili. Došli smo do zaključka da su nam ipak draži ovi koje osvojimo, premda priznajemo pluseve ovih drugih", kroz smijeh kazuje Igor.