Stanari samačkih domova u vlasništvu Uljanik Standarda proteklog su tjedna doživjeli neugodno iznenađenje nakon što je novi vlasnik tvrtke Ilija Lovrić s 1. ožujkom najavio poskupljenje smještaja od čak 40 posto.

Novi cjenik osvanuo je na oglasnoj ploči a da ih nitko o tome prethodno nije usmeno obavijestio, niti ih kontaktirao o novim cijenama i eventualnom novom stambenom rješenju. Nakon posljednjeg sastanka u Komunalnoj palači vezanog uz sudbinu stotinjak stanara samačkih hotela, mahom socijalnih slučajeva, Lovrić je najavio da će jedan dom, onaj u Kovačićevoj, obnoviti i uložiti u njega milijun kuna, a spominjalo se i da će se drugi dio stanara smjestiti u Dom za starije osobe Sv. Polikarp na Verudi. No, stanari su doživjeli drugo neugodno iznenađenje kad su vidjeli ponudu tog doma, u kojoj uvjeti smještaja i cijene nisu ni približni sadašnjima.

"Tamo neću ići, nema teorije", kaže nam Nenad Radosavljević koji u samačkom hotelu živi već 41. godinu. Sad je smješten u garsonijeri od 18 kvadrata koju plaća tisuću kuna, dok za režije izdvaja dodatnih više od 500 kuna. Po novom cjeniku, od 1. ožujka, stanarina poskupljuje na 1.400 kuna. Penzija mu iznosi 2.400, što znači da bi za smještaj i režije izdvajao gotovo 2.000 kuna, a "za život", bolje rečeno životarenje, preostajat će mu 400 kuna.

Prema ponudi dostavljenoj Gradu, odnosno pročelnici Ivani Sokolov, Dom Sv. Polikarp odmah može primiti 13 korisnika. Za pet korisnika nudi pružanje medicinske skrbi uz četiri obroka, uslugu pranja i glačanja rublja, u što nije uključen trošak participacije za lijekove koje ne pokriva HZZO, uz, kako navode, "povlaštenu cijenu od 5.700 kuna mjesečno"!

Iz Doma nadalje objašnjavaju da je "uobičajena cijena za pokretnu osobu 5.700 kuna, za polupokretnu 6.400 a nepokretnu čak 7.000 kuna mjesečno". Za osam korisnika nudi se smještaj odmah u zasebnom objektu, u jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama, po cijeni od 60 kuna na dan, u što je uključen trošak energenata, čišćenja i zamjene posteljine. Nisu, međutim, uključeni hrana te usluge pranja i glačanja rublja.

Nadalje, Dom od 1. travnja pruža mogućnost smještaja još 20 do 26 korisnika u zgradi u kojoj su do travnja 2018. boravili prognanici, i to u sobama od 14,85 do 33 kvadrata za prihvat jednog do četiri korisnika po sobi, uz zajedničko korištenje zahoda i kupatila. Cijena iznosi 50 kuna po korisniku bez režija, pranja i glačanja rublja. Od 1. srpnja Dom je u mogućnosti primiti 20 do 26 korisnika u zasebni objekt u sobama od 12 do 30,56 kvadrata, također sa zajedničkim zahodom i kupatilom po cijeni od 50 kuna dnevno, bez troškova režija, te usluga pranja i glačanja.

Nenad Radosavljević

- Ne znam bi li Grad participirao u cijeni smještaja u Sv. Polikarp, ali uvjeti koje nude su nikakvi jer pružaju smještaj za više ljudi u jednoj sobi sa zajedničkim sanitarijama. Ispada da najjeftiniji smještaj u Polikarpu iznosi 1.500 kuna, što nikome nije prihvatljivo. Meni su ti uvjeti apsolutno neprihvatljivi. Tražim da budu barem kao do sada, kaže Radosavljević, koji u svojoj garsonijeri ima vlastiti namještaj, sanitarije, pa i veš-mašinu. Očekuje da mu Grad osigura smještaj, a prošli tjedan je predao i zahtjev za gradski stan.

Boris Cerovac, predsjednik Jadranskog sindikata, kaže da su u ovom sindikatu tražili da stanari ostanu u samačkim hotelima dok im se ne pronađe neko trajno rješenje.

- Sad je problematično povećanje cijene, na što sam upozorio Grad i rekao da bi to trebali uzeti u obzir. Radi se najviše o ljudima koji su socijalni problemi bez ikakvih primanja i oni sigurno ne mogu plaćati tu cijenu. Što će Grad učiniti, ne mogu reći, nadam se da će izaći ususret i da će tim ljudima pomoći. Što se tiče Sv. Polikarpa, oni kažu da još nisu dali ponudu. Ljudi moraju biti upoznati s kriterijima koje će ostvarivati tamo, moraju vidjeti prostor da bi donijeli odluku. Ne može se netko izjasniti da nešto prihvaća ako ne zna o čemu je riječ, kaže Cerovac.

Komentirajući ponuđene cijene, odgovara da postoje i druge mogućnosti koje su nudili.

- Kažu da to nije gotova stvar, da je to više savjetovanje nego ponuda. Ponavljam, stanari moraju vidjeti što se nudi, moraju vidjeti prostor i onda se izjasniti žele li nešto ili ne. Isto tako u tu priču moraju biti involvirani Grad i Županija i pomoći u financiranju jer si ti ljudi to neće moći priuštiti. Pretpostavljam da su to dosta više cijene nego što su bile u samačkim hotelima.

Ako bude veća cijena, Grad mora tim ljudima pomoći u plaćanju smještaja, zaključuje Cerovac.

Ispred doma u Kovačićevoj susreli smo i druge stanare, među njima Tamaru Načinović i njezinu majku Đenis Banovac koje također stanuju u garsonijeri.

Tamara, koja će uskoro navršiti 22 godine, veli da tu živi oduvijek, stigla je tu kad je imala šest mjeseci.

"Primam socijalnu pomoć od 920 kuna i dodatak za njegu od 420 kuna, a Grad mi još plaća 650 kuna. Kad majka plati ratu kredita, ostaje joj 1.200 kuna mjesečno. Ništa ne govore gdje će nas premjestiti", kaže, a Đenis dodaje da će morati plaćati garsonijeru nakon što poskupi.

Pedesetčetverogodišnji samac kaže da je tu skoro 20 godina. Nekad je, kaže, radio u Uljaniku koji mu duguje 30.000 kuna i tu i tamo nešto isplati.

"Nemam primanja, pomažu mi brat iz Austrije i sestra iz Italije", kaže, ne želeći se predstavljati ni fotografirati.

Povezane vijesti

• Grad Pula još nije izračunao koliko mu duguje Uljanik Standard
• Bliži se 1. travnja a još nema dogovora oko samačkih domova. Uljanik Standard upravo poslao Gradu Puli zanimljivu ponudu za jednu kunu
• Stanari samačkih domova kojima ugovori ističu 1. travnja trebali bi dobiti još mjesec dana