"Nama ne treba Kristina za prodaju jer su naše mandarine dovoljno dobre", kao uvijek šale se Dragobratovići, jedna od najdugovječnijih trgovačkih obitelji na pulskoj tržnici. Dva desetljeća uvijek na istoj lokaciji, prvi štand iza autobusne stanice. Sve što plodna Neretva rodi, njihov štand izrodi. Mandarine, limuni, lubenice, nar, smokve dolaze direktno iz doline Neretve, a jabuke pak iz jabukovca u Međimurju. Tjedno su nekoliko puta na relaciji Pula - Metković.

Pitamo jel' tako cijelu godinu. Tihomir, pater familias, kratko će, uz neizostavni osmijeh: "Cijeli život". I nadodaje: "Od 1988. sam baš na ovom stolu". I ne samo on, već i dva sina, nevjesta. Drugi je sin u dolini Neretve gdje je u tijeku berba mandarina. Svi su u poljoprivredi, čak i baka u Metkoviću. "Baba je srce. Ima 90 godina i još je strah i trepet za travu i najbolji prijatelj motike", toplo će 28-godišnji Ante. Razgovaramo u hodu. Malo priča otac Tihomir, malo nevjesta Anđelka, a najviše Ante. Nemaju ni trenutka mira, jer stalno je netko na štandu. Prijateljski odnos znak je da su to stalne mušterije. Za njih su uvijek tamo. Od jutra do sutra, šale se. No, ima u tome i istine. Na tržnici su od 5.30 ujutro do 19.30 navečer. Svaki dan, osim subote popodne i nedjelje.

Jagode i trešnje

Ljetna sezona započinje s jagodama i trešnjama i traje do početka ili polovice kolovoza, ovisi kakva je sezona. Veliku Gospu obiteljski provode u Metkoviću. Dok razgovaramo, glavni u poslu, otac Tihomir odlazi.

Na tržnici nikada ne miruju, svi su u pokretu, akciji. Ostaju Ante i Anđela, novopečeni bračni par, u braku od svibnja. "U životu mi je najbolja odluka što sam se oženio za Anđelu. Druga najbolja je što sam upisao poljoprivrednu školu. A treća što nisam išao na poljoprivredni fakultet. Iznimno cijenim i volim ljude koji ulažu u fakultetsko znanje. No, ja sam specifičan slučaj. Školovanje bih svakome preporučio jer pruža neke mogućnosti, poznanstva i prijateljstva za cijeli život", veli Ante koji je u Puli završio osnovnu školu na Vidikovcu, a srednju u Poreču za poljoprivrednog tehničara. Razmišljao je o fakultetu, ali veli da mu je bilo glupo da ga u Zagrebu netko uči o mandarini pod kojom je rođen, a i kod kuće je bilo posla. Odmalena je na zemlji. To im je, kaže, u tim krajevima oko Metkovića, Opuzena, u krvi.

"Cijelo selo je takvo. Jedini izvor prihoda je u poljoprivredi", kaže uz komentar da je i danas tako. "To je fizički i psihički naporan posao, koji traže puno rada u polju, ali i na strojevima", veli nam Ante.

Ucjenjuju ih

Nekada u berbu mandarina odlaze sa splavovima jer je do nekih parcela nemoguće doći drugačije. "Mandarini se beru u kantu od 10 kilograma, pa se prenose u kašete koje idu na rivu pa u kamion. Dnevno se ubere 200 kašeta po 20 kilograma. Teško je to, to nitko ne vidi. Ali ne žalim se, važno je da mušterije uživaju u našem proizvodu", veli Ante.

Kao i svi poljoprivrednici, muku muče s radnom snagom. "Oni koji su htjeli raditi, otišli su u Irsku, Njemačku, Englesku Australiju. Oni koji tada nisu htjeli radili, ne žele ni sada, ucjenjuju nas i dižu dnevnice koje su nerealne, proizvođači ih ne mogu pokriti zbog niskih otkupnih cijena. Za prvu klasu mandarina trenutna je cijena na otkupu 2,1 kuna po kilogramu. To sve ubija. A tako smo bogata zemlja", kaže Ante. Prisjeća se da je prošle godine puno mandarina ostalo na stablima jer je plaćanje radnika bilo skuplje od otkupa mandarina.

Dok razgovaramo Ante daje mandarine školarcu. Onako, neka mu se naše na putu do kuće. Veli da ih je prvašić kušao još dok je bio u maminom stomaku. Vole ih majke i djeca. "Drago nam je kada vidimo da će prije uzeti mandarinu, nego otići u McDonald's. Ne možete promijeniti svijet, ali možete pojedince. Jedan će utjecati na drugog, ovaj na trećeg…", ponosno će Ante.

Primijetili su da su zadnjih godina kupci sve više osviješteni. Traže nesavršene jabuke, kupuju limune za lijek, a koriste i manje plastičnih vrećica. "Kako rastu naše mušterije, rastemo i mi s njima. Stalna je interakcija. Imamo poseban odnos. Posebno sa mladim mama i djecom. Ako profit stavite kao prioritet, to je užitak kratkog vijeka. Naši kažu: 'Što će ti 200 kuna ako ih nemaš s kim potrošit.' Često nas u gradu mušterije srdačno pozdravljaju, i to je znak da radite pravi posao. S godinama je ovo postalo više od posla", ponosno će Ante.

Maslina smiruje

Sve od svojih plodova iskoriste - kore naranče i limuna šećere, smokve suše, a svaka voćka dostupna je i u tekućem izdanju - prirodnom soku. No, sramežljivo se smjestilo i nekoliko boca maslinovog ulja, naravno made in Metković. Otac Tihomir zaljubljenik je u masline. "Maslina smiruje za razliku od ostalog, kažemo da kroz maslinu vjetar drugačije puše." No, Ante najviše voli miris cvijeta limuna, a Anđela miris marmelada koje spravlja.

Ako berba dozvoli, možda Anđela i Ante stignu na medeni mjesec. Htjeli bi na Tajland, ali sumnjanju jer zbog posla na odmor mogu samo tjedan dana. Kad završi sezona, povući će se u dolinu Neretve, jer valja pripremiti polja… Možda im se posreći pa ugrabe dva tjedna za neki put u neke egzotičnije krajeve.

Povezane vijesti

• Raskošni mirisi i okusi Istre
• Pulski gradonačelnik obišao nove štandove na tržnici
• Proljeće na mrkatu donosi sezonska jela po prigodnim cijenama