Zaštitari koji od utorka čuvaju ulaze u osnovne škole u Zagrebu, Dubrovniku, Puli, nisu naoružani, a po svemu sudeći tako će i ostati nakon što ih zamijene novi djelatnici zaduženi za sigurnost škole. Konačna odluka o tome nije donesena, jer se tek definiraju modeli kojima će se škole služiti da bi povećale razinu sigurnosti, a oni prelaze puko kontroliranje ulaznih vrata u školske zgrade. U igri su kodirane iskaznice za sve učenike, tihi alarm, portafon, videonadzor povezan s policijskom postajom, što su redom mjere koje bi trebale na diskretan način osigurati učenike i djelatnike škola.

Osoba od povjerenja

O njima je bilo riječi na jučerašnjem sastanku Povjerenstva za sigurnost škola, koje je definiralo određene rokove i mjere. Oko toga treba li osoba koja štiti školsku zgradu nositi oružje ili ne mišljenja su podvojena, jer takva mjera u Europskoj uniji i SAD-u ovisi o procjeni rizika, a svi se nadaju da u Hrvatskoj taj rizik ipak nije toliko visok. Kako su nam rekli u Hrvatskom cehu zaštitara, u obavljanju poslova propisanih Zakonom o privatnoj zaštiti, u školama zaštitari ne nose oružje, a nadzor nad provedbom zakona provodi MUP. U Cehu zaštitara mišljenja su da od škola ne treba raditi tvrđavu i djeci izazivati nelagodu prisustvom zaštitara. Trebala bi ih doživjeti kao osobu kojoj se mogu obratiti i koja je tu da bi ih štitila, poručuje Lidija Stolica, predsjednica Ceha.

– Zaštitari obavljaju poslove temeljem dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite izdanog od Ministarstva unutarnjih poslova, u odgovarajućoj odori, i pri tome mogu primjenjivati ovlasti propisane Zakonom o privatnoj zaštiti kao što su provjera identiteta osoba, davanje upozorenja i naredbi, pregled osoba, predmeta, osiguranje mjesta događaja…, ističe Stolica. Posebni uvjeti, kao što je nošenje oružja, primjenjuju se sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti isključivo pri obavljanju poslova osiguranja i pratnje distribucije novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti, zaštiti novčarskih institucija te pružanja intervencije po dojavi, tumače iz Ceha zaštitara. Učitelji nisu skloni oružanoj zaštiti školskih zgrada. Fizička zaštita škola, podsjećaju, nije rješenje rastućeg sigurnosnog problema, već je to sustavna prevencija nasilja koja će spriječiti da do neželjenih događaja uopće dođe.

– Europa i SAD imaju različitu praksu u tom smislu. Statistika pokazuje da se u pravilu napadi u školskim ustanovama događaju u roku od tri minute, a do dolaska policije najčešće prođe i do sedam minuta. Naravno da osoba koja je zaštitar zapravo mora svojom pojavom osigurati školu, a ne oslanjati se samo na policiju, priznaje Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja (SHU).

Rješenje – prevencija

– Dosad smo zbog slučaja u Prečkom bili fokusirani na situaciju napada izvana, ali najveći postotak napada, i u Francuskoj i u Engleskoj i u Švedskoj, događa se iznutra. Sve su to zemlje koje su donijele planove sigurnosti u školama, imaju različite kombinacije sigurnosnih mjera, a mi ćemo temeljem procjene sigurnosti i rizika u školama primjenjivati najbolje primjere EU zemalja, ističe Šprem. Minimalne mjere sigurnosti koje će morati imati svaka škola bit će propusnice s kodom za siguran ulazak u školu, tihi alarm, nadogradnja e-sustava… Problem sigurnosti u školama u SAD-u, koje čuvaju naoružani zaštitari, specifičan je jer su tamo i učitelji naoružani. Govoriti samo o naoružanju čuvara škole pogrešno je, smatra Šprem, jer tako nastojanja na prevenciji nasilja idu u krivom smjeru.

– Ne znam je li pametno imati naoružane osobe na ulazu u škole ili ne, jer ako napadač dođe u školu s vatrenim oružjem, čime će ga zaštitar odvratiti? S druge strane, u beogradskoj školi ni naoružani zaštitar ništa nije riješio, prvi je stradao, ilustrira Šprem. Zato se zalaže za donošenje protokola i nacionalnog plana za prevenciju nasilja kako bi nasilnih incidenata bilo što manje.

– Ne znamo jesmo li daleko od SAD-a i što nas čeka sutra. Hrvatska mora razvijati plan prevencije nasilja, razmišljati o mreži miritelja. Švedska i Finska nemaju takve oblike nasilja jer imaju miritelje i u shoping centru, navodi čelnica SHU-a. Zalaže se za razvoj mreže malih miritelja od predškolske dobi, a posebno u osnovnoj školi, koji će rješavaju one oblike nasilja na kojima danas ne radimo.

– Događaj u Prečkom pokazao je sve slabosti i zanemarivanje sustava. Druge zemlje imaju razvijene sustave prevencije, rade na psihičkom zdravlju djece, tako osiguravate da u budućnosti ne dođe do nasilja. Ako stavljamo naglasak samo na oružje, onda idemo u krivom smjeru, zaključuje Šprem.

Natječaji već u siječnju

Povjerenstvo za sigurnost u školama održalo je jučer treći sastanak na kojem je definirano da će novozaposlene stručne osobe zadužene za sigurnost u školi morati u roku od šest mjeseci nakon zapošljavanja proći obuku od 100 sati zaštitarske edukacije te steći pedagoške i psihološke kompetencije. Prvi bi natječaji za zapošljavanje tih djelatnika mogli biti raspisani već u drugoj polovini siječnja. Počet će u školama raditi odmah, a program edukacije u trajanju od najviše dva mjeseca morat će završiti u roku od šest mjeseci. Povjerenstvo je informirano o procjeni rizika pojedinih škola, ovisno o tome ima li škola otvoreno ili zatvoreno dvorište i druge karakteristike. Temeljem te procjene definirat će se i mjere koje će se u pojedinoj školi provoditi.

– Sve je dobro posloženo, u dobrom smjeru idemo. Tražila sam da se razmišlja o protokolu za sigurnost, a ne zaključavanju vrata, i da se donese nacionalni plan koji će omogućiti povlačenje EU sredstava s ciljem prevencije nasilja i podizanja razine sigurnosti u školama, veli Šprem. Ministar obrazovanja Radovan Fuchs je nakon sastanka Povjernstva kazao da će program izobrazbe osoba koje će obavljati poslove zaštite u školama biti uskoro gotov te će, kada bude prihvaćen, izmjenama biti ugrađen u Zakon o obrazovanju odraslih.