Djelatnici Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna - Pula: "Ne postoje suprotstavljene strane, osim ako ih netko ne želi izmisliti"

Nepostojeća afera koja je na vrlo ružan način isprovocirana od strane novinara Glasa Istre Zorana Angeleskog postavila je pred nas, sadašnje djelatnike Škole primijenjenih umjetnika i dizajna - Pula, mnoga pitanja. Jedno od njih je zašto se o ovakvoj temi pristupilo na ovakav način, bez dubljeg promišljanja, analize postojećeg stanja i razgovora. Spomenuti tendenciozni članak od 8. prosinca 2020. počeo se dijeliti i društvenim mrežama od strane pokretača peticije kao svojevrsno prozivanje nastavnika i djelatnika Škole za nepotpisivanje peticije za promjenom naziva Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna - Pula u naziv "Ivan Obrovac" - Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna - Pula.

Peticija podrazumijeva da nešto nismo ispunili pravnim i legitimnim sredstvima ili da nasuprot nama stoji strana koja se ne slaže ili se protivi našim ciljevima, bili oni opravdani ili ne, ili želimo pritiskom javnosti doći do željenoga cilja. To ovdje nije slučaj, jer ne postoje suprotstavljene strane, osim ako ih netko ne želi izmisliti.

Naprotiv, inicijativa sama po sebi govori da se radi o nekoj želji koja se želi ostvariti s određenom skupinom ljudi kako bi možda ukazali na neki problem, želju za promjenom na bolje itd. Kada se radi o ozbiljnim stvarima, a odavanje počasti nekom kroz ime institucije, zasigurno traži i osnivanje nekog inicijalnog odbora sastavljenog od zainteresiranih strana, npr. od ljudi koji su pokrenuli peticiju, Nastavničkog vijeća škole, drugih djelatnika u kulturi i obrazovanju.

U oba navedena slučaja to je legitimno pravo onoga tko je pokreće, kao što je i legitimno pravo da se na takvu peticiju ili inicijativu odazovemo ili ne, bez pritiska i prozivanja jer se ovdje radi o slobodnoj volji građana. Prozivanjem nastavnika Škole da su nešto učinili ili nisu gubi se pitanje demokratičnosti, kao i prava na vlastiti izbor. Čak kada se pojedinci među nama i ne bi slagali s takvim nazivom Škole, to je sasvim nebitno. Oni na to imaju pravo, a o svemu će, možda, odlučivati jednoga dana osnivač bez obzira na naše želje.

Svojim tekstom novinar je stavio sve djelatnike Škole pred svršen čin, po onome ili si uz nas ili protiv nas, oduzimajući demokratsko pravo svakoga od nas da u nečemu sudjelujemo ili ne. To nas podsjeća na neka prošla vremena, samo onda su se kažnjavali potpisnici, a sada oni koji ne potpisuju peticije ili inicijative. Služeći se pregledavanjem potpisa za obračun i prozivanje djelatnika Škole sve je samo ne sukladno slobodi izbora, koja je ovdje unaprijed zapriječena kako bi se ucjenom dobio željeni ishod.

Napominjemo da je peticija prema datumu objavljivanja postavljena 3. prosinca 2020. i traje do veljače 2021. što znači da tko god želi potpisati ima još puna dva mjeseca vremena.

Za spomenutu peticiju većina od nas saznala je tijekom vikenda ili po objavljivanju spomenutog članka. Svi zajedno bili smo zatečeni načinom na koji se ona pokrenula bez da su se inicijatori obratili Školi sa svojom namjerom i potražili našu podršku ili mišljenje. Napominjemo da Škola ima svoja tijela upravljanja i odlučivanja o bilo čemu što se odnosi na rad i život Škole i po tom načelu se svi mi vodimo kada se pred nas stavljaju ozbiljna pitanja.

Razgovarali smo i razmišljali više puta o npr. promjeni naziva Škole ili imenovanja neke nagrade po Ivanu Obrovcu ili izložbenog prostora kada bismo ga jednog dana imali. Nažalost, ova godina koja je iza nas donijela nam je mnoge nove izazove i borbe o kojima nitko od nas nije sanjao ni u najluđim snovima i čekaju nas sve zajedno još mnoge neizvjesnosti.

Većina od nas radi u Školi od njenog osnutka prije 25 godina i svojim smo radom puno puta dokazali da za nas Ivan Obrovac nije nestao iz kolektivne memorije. Duh profesora Obrovca živi u svima nama svaki naš radni dan, kroz naš pedagoški rad, kroz naše izložbe, projekte, suradnje koje su uvijek popraćene pohvalama i brojnim nagradama naših učenika i nastavnika, kroz nasljeđe naših učenika koji su danas etablirani dizajneri, umjetnici, ljudi.

Usprkos svim uspjesima još uvijek radimo u skoro nemogućim uvjetima (čega je svjestan i osnivač), koji su gotovo identični kao i onda kada je Profa kretao u svoj vizionarski rad. Rušenje stropova, propadanje podova, prodori vode, neadekvatni sanitarni čvorovi su naša svakodnevica. Poglavito sada kada se pored svih nedaća borimo i protiv pandemije, strahujući za zdravlje naših učenika i kako će se sve to odraziti na sve nas.

Bilo bi lijepo kada bi napokon Škola bila adekvatno sanirana i proširena ili premještena u nove bolje prostore i kada bi se promjenom uvjeta dobila i dostojna zgrada bilo čijeg imena. Ako je svima involviranima stalo do škole, bilo bi poželjno da i po tom pitanju surađujemo i svi zajedno damo svoj doprinos da Škola bude reprezentativna i svojim izgledom, a ne samo uspjesima ili imenom.

I za sam kraj: medij je poruka.

Angeleski: "Prvo se imenujte"

Oštro su mi ''djelatnici" Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna u svom reagiranju rekli da sam "na vrlo ružan način isprovocirao nepostojeću aferu".

O izjavi, pak, ravnatelja ŠPUD-a Davora Klimana u tom istom 'aferaškom' tekstu da on ne bi zasad ništa rekao o preimenovanju škole u ŠPUD "Ivan Obrovac", neimenovani djelatnici nisu ništa napisali, pa tako ni o ravnateljevom čudnom motivu da na konkretno novinarsko pitanje izbjegne konkretan stav o inicijativi da škola ponese ime njenog neponovljivog utemeljitelja, profesora, pedagoga, umjetnika.

 Bio bi red, a i profesionalni standard, da se "djelatnici" ponaosob potpišu imenom i prezimenom pod reagiranje. Čemu skrivanje iza kolektivnog? Jer ovako, apstraktni djelatnici mogu biti svi, poneki ili možda nametnuti ravnateljev čin. Usput, upravo je ravnatelj na našu redakcijsku mail adresu poslao reagiranje.

Potpuna otvorenost primjerena je već i stoga što se "djelatnici" u svom priopćenju pozivaju na demokratičnost. Kad me se već napada (usput, ne tako hrabro i jednog od inicijatora preimenovanja Erosa Čakića koji je također sugovornik u "aferaškom" tekstu), da ne bude baš s leđa. Tako to rade odgovorni ljudi. Lice je - poruka.

Povezane vijesti

• Samostalna izložba "čuvara modernizma" Ivana Obrovca
• GRADSKA ŠTORIJA Orao ne lovi muhe
• Inicijativa o promjeni naziva jedne pulske srednje škole mogla bi prerasti u aferu. Peticiju je već potpisalo više od 200 poznatih sa šire društvene, kulturne, umjetničke i političke scene. Među njima NEMA NITI JEDNOG PROFESORA ŠKOLE