Dobronamjerno mi neki dan u mejlu prijatelj, pritom nimalo elitistički, nije takav, posegne za latinskom poslovicom "Aquila non capit muscas". Srećom, posrijedi nije bio razgovor uživo pa sam do mog pametnog protuodgovora mogao skoknut na google. Dakle, "Orao ne lovi muhe".

Pogađate, muhe su u prijateljskom mejlu političari, u našoj komunikaciji oni lokalni, gotovo feudalci, kao i prateća im tajkunska svita, a orao bi trebao biti onaj koji ignorira te, prečesto, bahate, polupismene, silno narcisoidne i silno nesigurne ljude. Kako to već ide u digitalnom svijetu, posudih ovu latinsku mudrost koja na koncu završi u razgovoru s drugim prijateljem.

- Je, da, ali muhe vladaju, uspješno provociram.

- Djelomično točno. Oni su na vlasti, ali ne upravljaju, uzvraća mi on.

- Jako tužno, postajem ozbiljan, previše je tu šteta i patnji.

- Ne upravljaju, a i koriste se raznim paternalističkim metodama i nacijom ili etno zajednicom kao medijem da ograniče slobodu letenja orlovima. Treba im uzeti vlast. Nitko ne daje vlast, zaključuje on.

O, lukavosti: da mudrost hladnokrvno znaju prisvojiti i sami ti bahati političari, pokazao je u rujnu 2015. tadašnji hrvatski premijer Milanović, uvrijedivši njome istočne susjede. Srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić hitro mu je uzvratio citatom iz kultnog "Balkanskog špijuna" - Orao pao.

Lako za muhe, ima ih, zuje li ga zuje, ali gdje je u Puli taj famozni orao? Leti li nad Muzilom gdje ga (još uvijek) nitko ne smeta? Je li pao? Je li orao naš očerupani Uljanik? I koje će muhe taj ranjeni orao zgaziti u svom zadnjem letu?

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Usponi i padovi brižnega čovika
• GRADSKA ŠTORIJA Proklizavanje
• Zašto su Barake - barake?