Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna (Arhiva)
Nije se pošteno ni zahuktalo potpisivanje dvomjesečne online peticije čiji je cilj da se pulska Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna (ŠPUD) nazove imenom svog idejnog začetnika, utemeljitelja i suosnivača Ivana Obrovca, a na pomolu je, sudeći prema prvim izjavama glavnih aktera, afera čiji se dosezi, ponašanja i konačne odluke zasad ne mogu procijeniti.
U svega pet dana otkad je pokrenuta, peticiju je već potpisalo 200 ljudi, među kojima je puno poznatih lica sa šire društvene, kulturne, umjetničke, pa i političke scene Istre, poput pulske pročelnice za kulturu Jasmine Nine Kamber te ravnatelja pulskog Studentskog centra Miodraga Čerine, bivšeg dugogodišnjeg šefa kabineta tadašnjeg župana Ivana Jakovčića.
No, s druge stane, u peticiji se na listi potpisanih javno ne iščitava niti jedan potpis, niti jedno ime profesora iz ŠPUD-a. Jučer smo dobili znakovito kratku i, kad je u pitanju opus i ugled pokojnog profesora Obrovca, prilično zatvorenu izjavu ravnatelja Škole Davora Klimana, koja ne upućuje na sasvim miran rasplet ove hvalevrijedne inicijative.
Sa strogo formalne strane gledano, usvoji li u konačnici ovaj prijedlog osnivač škole, Istarska županija, odnosno njezin Odjel za prosvjetu, kao i Školski odbor, škola bi se preimenovala u "Ivan Obrovac" - Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna Pula. No, idemo redom.
Pokretači ove hvalevrijedne inicijative su umjetnici i bivši Obrovčevi učenici Eros Čakić, Robert Pauletta te Denis Vugrin.
- Ivana Obrovca nikom od nas nije potrebno posebno predstavljati. Karizmatični Profa, kako smo ga zvali, svojom je iznimnom predanošću kroz desetljeća ustrajnog rada utjecao na mnogobrojne generacije učenika, među koje spadaju i neki od nas. Svojim enciklopedijskim, gotovo nadnaravnim znanjem i svojom plemenitom pedagoškom osjetljivošću te iznimnom radnom etikom, Ivan Obrovac svoj je život nesebično posvetio svojoj sredini i svom zavičajnom okruženju prosvjetiteljski unapređujući kako nas pojedince, tako i šire društveno okružje, naglašavaju inicijatori.
- Ivan Obrovac djelovao je kao profesor širokih dijapazona; kao stručni znalac, kao psiholog i tehnolog, kao pedagog, kao osnivač i voditelj Kolonije i naposljetku, ne manje važno, kao kipar, grafičar i slikar. Svojom je upečatljivom i visoko rafiniranom artikulacijom, svojim osebujnim načinom i talentom obojio društvenu sredinu iz koje je ponikao i kojom se ponosio, djelujući iznad i usprkos svake prosječnosti i osrednjosti. I zaista, danas je baš zahvaljujući profesoru Ivanu Obrovcu likovna scena Istre sve samo ne provincijska, ističu.
Inicijatori preimenovanja škole dodaju i ovo: "U vrijeme koje je tako sklono zaboravu, koje je tako uprosječeno i sivo, ime našeg Profe uzdiže se poput svjetionika, poput putokaza za vrijednost i isplativost umjetnosti, obrazovanja i kulture. I baš kako nas je Profa naučio, želimo se oteti zaboravu i anonimnosti te ovim simboličkim a ipak duboko značajnim činom želimo odati počast tom iznimnom čovjeku i njegovoj gotovo mitskoj prosvjetiteljskoj misiji".
Na naše pitanje koji je njegov stav o preimenovanju Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna čiji je ravnatelj, Davor Kliman prvo je kazao da ne vidi razlog zašto se ovo zove peticijom, kao da ima suprotstavljenih stavova, a ne inicijativom. Ponavljamo pitanje što osobno misli o preimenovanju.
- Ja ne bih zasad o tome ništa rekao. Moje mišljenje o Ivanu Obrovcu je pozitivno. To je pokrenula grupa građana i svatko na to ima pravo. U našu školu ništa nije stiglo od te inicijative, tek je kazao ravnatelj Kliman koji je, eto, svoje dugogodišnje kolege kipare i slikare te nekadašnje kolege profesore u Školi, Čakića i Paulettu nazvao "grupom građana".
Udarac uzvraća etablirani pulski umjetnik Eros Čakić, jedan od inicijatora peticije, bivši Obrovčev učenik, član njegove kolonije u Smoljancima i višegodišnji profesor u ŠPUD-u. Čakić podsjeća da je ova inicijativa javno objavljena odmah po smrti Ivana Obrovca, ali da do ove njihove peticije nitko ništa nije učinio.
- Mene čudi da među potpisanima, osim ako nisu tajni, nisam vidio ime niti jednog profesora Škole, a koji su svi bili redom učenici profesora Obrovca, a neki su ga i obožavali! Je li to zbog straha? Pa za to ne treba imati hrabrosti, nego zdravog razuma. Jer, kako bi inače trebalo nazvati školu? Ostao sam time zatečen, iako ne želimo oko ovog polemizirati. Inicijativa je suvisla, normalna i opravdana. Mi inicijatori bili smo učenici prve i druge generacije škole; u toj smo školi Pauletta i ja kasnije radili kao profesori, a nas dvojica smo, uz idejnog pokretača i utemeljitelja Ivana Obrovca, bili potpisnici akta o osnivanju škole, još dok je ministrica prosvjete bila Vesna Jurkić Girardi, podsjeća Čakić.
Možda su, kažemo mu, profesorice i profesori Škole odabrali ponuđen odjeljak u peticiji - "nisu javni", na što se posve legitimno odlučilo zasad 40-ak potpisnika. Na to Čakić, ne bez cinizma, uzvraća: "Jasno je o čemu se tu radi. Možda netko svoje ime vidi u budućnosti u nazivu škole".
Peticiju potpisalo 200 ljudi
Od prošlog četvrtka, 3. prosinca, ovu je online peticiju potpisalo 200 ljudi, među kojima je mnogo poznatih javnih lica. Potpisali su je i Leonida Kovač, Alen Sinkauz, Bojan Šumonja, Kristijan Burlović, Nadan Rojnić, Sonja Perić, Vjeran Juhas, Tea Bičić Belušić, Magdalena Vodopija, Breda Bizjak, Jadranka Ostić, Kristina Nefat, Andi Bančić, Sean Poropat iz Sonde… Online peticija otvorena je za potpisivanje još nepuna dva mjeseca, sve do 2. veljače iduće godine.
Ivan Obrovac: Institucija ih je kočila
Kolonija pod ravnanjem Ivana Obrovca u rodnim Smoljancima nazvana je tih 70-ih godina po čakavskom pjesniku Toni Smoljancu, a cvala je više od deset godina. U kontekstu ove peticije vrijedi ponoviti dio našeg intervjua s neponovljivim profesorom Obrovcem iz rujna 2007., kada je kazao i ovo: "Kolonija je bila posljedica manjka prostora u zgradi Ekonomske škole gdje je tada bila i umjetnička škola. Institucija ih je kočila jer su morali iza sebe prati lavabo, kistove, hodati po hrpama. Trebalo se upustiti u avanturu koja će im imaginaciju pretvoriti u istraživanje, u izazivanje podsvjesnih manifestacija na slici, te u svjesne intervencije na podsvjesnom. Šuma im je omogućila da se preko ambijenta, promatranjem kukaca, plodova, upuste i u analizu strukture i funkcije dizajna".