Život i djelovanje obitelji Trapp možemo pratiti kroz dvije priče, s jedne strane je ona filmska, holivudska, a s druge strane tu je i ona povijesna, dokumentaristička i mahom vezana za Pulu. Obitelj je živjela u villi Trapp na Verudi do raspada Monarhije, da bi se zatim preselila kod Salzburga. Nakon Hitlerovog anschlussa Austrije sele u SAD

Brojne se poznate ličnosti povezuju s Pulom jer su u njoj živjele ili radile. Među njima je i Georg von Trapp, potomak austrijskog pomorskog časnika, rođen u Zadru 1880. godine, a dio svog djetinjstva kao i kasnijeg života proveo je u Puli gdje mu je bio premješten otac August Ritter von Trapp.

Njegov život i djelovanje možemo pratiti kroz dvije priče, s jedne strane je ona filmska, holivudska, a s druge strane tu je i ona povijesna, dokumentaristička i mahom vezana za Pulu.

Holivudska priča

Iako je priča o ovoj ličnosti puno poznatija zahvaljujući filmu "Moje pjesme, moji snovi", o ulozi i liku Georgea von Trappa govorilo se, kroz godine, s više gledišta, a priređena je i izložba njemu u čast koja je održana prije pet godina u Svetim Srcima zahvaljujući Mauriciju Ferlinu.

Kada je Trapp stigao u grad, Pula je već bila glavna vojna pomorska luka Austro-Ugarske Monarhije. Njegov otac je umro 1884. od tifusa, a majka je tada, od skromne obiteljske mirovine odgajala Georgea, kao i njegovog brata i sestru. Njegovi roditelji, August Ritter von Trapp i Hedwig Wepler sahranjeni su na Mornaričkom groblju u Puli, tako da je to još jedna konkretna poveznica s Pulom. Trapp je bio vezan i uz Rijeku gdje je pohađao Pomorsku školu, pa je kao budući zapovjednik tražio premještaj u Rijeku, upravo zbog toga jer su u podmornice ugrađivali tada izumljena torpeda. U Rijeci se zaljubio ni više ni manje nego u unuku izumitelja torpeda, Agathu Whitehead. Njezin djed je bio Robert Whitehead i bila je to vrlo ugledna i bogata obitelj.

Mladencima je Pula postala novi dom 2011. godine, a 1912. obitelj useljava u Casa Trapp ili Villu Trapp koja se i danas nalazi na Verudi u Budicinovoj ulici. Vilu koja danas ugošćuje Gerontološki centar projektirao je austrijski arhitekt Ferdinand Geyer. Cijeli je taj kvart na Verudi bio rezidencijalna četvrt za časnike. Prije Gerontološkog centra, u toj se kući nalazio Dječji vrtić.

Propašću Monarhije obitelj von Trapp se vraća u Austriju nedaleko Salzburga. Djeca su 1922. godine oboljela od šarlaha koji je na koncu bio koban za njihovu majku Agathu koja je umrla. Ovdje negdje počinje radnja filma "Moje pjesme, moji snovi". Kada mu je umrla supruga, brigu o djeci je preuzela guvernanta Maria Kutchera, pripravnica za redovnicu koja je dotad živjela u Benediktinskom samostanu u Salzburgu. Ona će Georgu postati nova supruga, a kasnije mu roditi još dvoje djece. Von Trappovi su 1930-ih postali pjevačka senzacija u Europi, ali je njihovu karijeru brutalno prekinuo Hitlerov anschluss Austrije. Von Trapp je kao gorljivi antinacist napustio domovinu, a obitelj mu je karijeru nastavila u Americi, gdje su nastupali pod imenom pod nazivom Trapp Family Singers.

Marijini memoari

Ubrzo nakon smrti muža, Maria von Trapp je napisala knjigu o svojim pustolovinama koja je postala bestsler, a bila je adaptirana u popularni njemački film "Obitelj Trapp" koji datira iz 1956. godine i, što je najvažnije, još popularniji brodvejski mjuzikl The Sound of Music talentiranog dvojca Rodgers-Hammerstein. Kao i mnogi ultrapopularni brodvejski mjuzikli i ovaj je bio adaptiran za veliko platno, ali je malo tko mogao pretpostaviti da će film postati najgledaniji glazbeni film svih vremena.

Filmska priča u biti počinje dolaskom guvernante, nakon što su tu obitelj obilježili brojni gubitci te nakon što ih je Prvi svjetski rat razdvojio. Civili su naime tada morali napustiti Puli, tako da je Trappova supruga s djecom odselila u austrijske Alpe na majčino imanje.

Sedmero djece i - dadilja

Georg je tijekom rata bio pravi heroj, dobio je brojna odlikovanja, više puta su ga proglasili herojem, dobio je i prestižno priznanje "Križ Marije Terezije", kao i titulu baruna, a nakon dovršetka rata trebao je postati admiral.

No, drugačiji rasplet ratne situacije ostavio ga je bez flote te u potpunosti se posvetio obitelji i svojoj brojnoj djeci - pet ih je rođeno prije rata i dvoje neposredno nakon.

Upravo zahvaljujući filmu Trappov je život poznatiji široj javnosti, jer sve ono što je holivudsko, u maniri filmskih ostvarenja iz šezdesetih godina, plijeni pozornost javnosti, dopadljivo je, pamtljivo i lakše dostupno publici nego li nešto striktno povijesno. Trappa u holivudskoj inačici glumi Christopher Plummer, a dadilja i buduća supruga je Julie Andrews.

Mlada djevojka koja se treba zarediti postala je tada dadilja brojnoj djeci ove obitelji, a kako to u najljepšim filmovima biva, uskoro se tu rodila i ljubavna priča, i ona je postala Trappova druga supruga. Dadilja, guvernanta i potom pomajka uvela ih je u svijet pjevanja, posebno a cappella. Može se reći da ih je pjevanje spasilo tijekom ratnih godina.

Obitelj je cijelo vrijeme doživljavala uspone i padove, ostajala bi bez ičega i opet se podizala, a razni natpisi koji govore o ovoj obitelji navode da Trapp nije bio toliko strog i krut, da je guvernanta-pomajka bila divna osoba, ali i čvrsta, ne samo pjevačica koja ih je poput Mary Poppins uveseljavala.

Putovali su po svijetu, nakon rata ostali bez novca u bankama, počinjali sve ispočetka, a američka država Vermont postala im je potom novi dom. To im je, kako se saznaje, bila baza odakle su odlazili na sve te turneje, ali i gdje su održavali pjevačke kampove, a upravo je tu Georg von Trapp zauvijek sklopio oči 1947. godine nakon što je obolio od zloćudne bolesti pluća. Četrdesetak godina kasnije umrla je i njegova supruga.

To je holivudska varijanta priča. Film je doživio izuzetno dobre reakcije kritike i gledateljstva. Dobitnik je pet Oscara uključujući i onog za najbolji film i režiju, te dva zlatna globusa uključujući onaj za najbolji film komediju/mjuzikl.

S druge strane postoji i pulska priča o ovoj obitelji, koja nije možda tako atraktivna kao ona holivudska, ali je realna. Njemu je bila posvećena prije pet godina izložba u Svetim Srcima "Zatvoreno more (Climb Every Mountain)".

Fotografijama, dokumentima, predmetima, knjigama, nacrtima, a posebno pratećim edukativnim tekstovima - osvijetljen je život von Trappa, ratnika, podmorničara, pustolova, sanjara, kasnije protivnika nacizma koji je odbio podmorničarsku službu na visokoj poziciji, spriječio da mu jedan sin liječnik ode u vojsku i odbio poziv da sa svojom obitelji pjeva na Hitlerovom rođendanu.

Biciklima preko Alpa

Izložba se referira i na 1931., kada su von Trapp i njegova obitelj biciklima iz Salzburga preko Alpa u pet dana došla do Pule, gdje su posjetili Fratarski otok, a na katu ovog muzejsko galerijskog prostora bio je izložen i šator tog doba. Povijesni izvori vele da je ova obitelj voljela ljetovati na Fratarskom otoku, koji je u ono doba bio gotovo pust te su se svi zajedno družili oko logorske vatre.

Te iste godine kada je u Puli upriličena izložba, u stotoj je godini preminula Maria Franziska von Trapp, jedno od sedmero djece Georga von Trappa i Agathe Whitehead von Trapp.

        Iako brojni Puljani ni dan-danas ne znaju poveznicu između slavnog Trappa iz holivudskog filma te njegove pulske priče, kao i kuće njegove mladosti, lijepo je unijeti dašak romantike u jednu povijesnu-zavičajnu priču. Ne samo to priču bi mogli puno bolje i turistički valorizirati. Pjesma Edelweiss (Runolist) iz spomenutog filma opće je poznata, a posebice našim gostima s austrijskog i njemačkog područja. Kada bi se otpjevala u kući obitelji Trapp uz kadrove poznatog filma bila bi to zasigurno atrakcija koju bi mnogi željeli čuti.

******

Izmišljeni karakter koji je povrijedio obitelj

Georg von Trapp djecu nikad nije odgajao pomoću zviždaljke kao u filmu i bio je daleko od distanciranog, hladnog, patrijarhalnog oca koji nije odobravao glazbu, kao što je prikazano u prvom dijelu filma Moje pjesme, moji snovi. Zapravo je bio nježan, topao otac koji je s obitelji uživao u glazbi. Njegov izmišljeni karakter u mjuziklu možda je izoštrio priču i istaknuo Marijin blagotvoran učinak na obitelj von Trapp, no to je, kao i izbor pjesama za film, jako ražalostilo i povrijedilo njegovu obitelj. Obitelj je u Americi postala slavna pjevačka skupina koja je izvodila korale i zahtjevniju klasičnu glazbu.

Kao glazbena obitelj, von Trappovi su posve zaživjeli u Americi, ali svoj odlazak nisu skrivali, kao što je to prikazano u filmu. U intervjuu za Opera News 2003. kći Maria je rekla: „Ljudima smo govorili da odlazimo u Ameriku na turneju. I nismo se s teškim kovčezima i instrumentima penjali po planinama. Otišli smo vlakom, ništa nismo skrivali.“