Kada je gradonačelnik Pule za nedjeljnu utakmicu između Istre 1961 i splitskog Hajduka obukao Torcidinu majicu s natpisom "Sloboda navijačima", mnogi su se Puležani i Istrijani na Drosini vrlo neugodno iznenadili. Zoričićeva majica je, komentirali su neki od njih, kao da se pred zdravim očima svog bračnog druga zaigrao, poljubio i koketirao s drugom osobom. Kao čelni čovjek grada, kao gradonačelnik svih građana Pule, on se ipak odabrao solidarizirati s navijačima druge, suparničke momčadi, i to u njihovoj vrlo problematičnoj akciji, kojom se neizravno potiče nasilje
Zoričić i Biteri na Drosini s natpisom "Sloboda navijačima" (Snimio Goran Šebelić / Cropix)
Gradonačelnik je, po funkciji, prvi čovjek jednoga grada, prvi među jednakima, primjer, uzor i autoritet. Barem bi to tako trebalo funkcionirati. Osoba je to koja ponekad mora istrpjeti veću količinu kritike od drugih, poštovati sva pravila, pa tek onda očekivati da će to činiti i svi ostali građani. Odnosno, ako treba, odrediti pravila pa ih se prvi i pridržavati. Uz to, ne treba ni spominjati da mora poštovati svoje građane - njihove želje, snove, obilježja, boje, tradicije, jezik i kulturu.
Međutim, kada je gradonačelnik Pule Filip Zoričić za nedjeljnu utakmicu između Istre 1961 i splitskog Hajduka obukao Torcidinu majicu s natpisom "Sloboda navijačima", mnogi su se Puležani i Istrijani bliski nogometnom prvoligašu vrlo neugodno iznenadili i na Drosini je nastalo žustro komešanje. Svi su primijetili očiti performans - političari, menadžeri, umirovljenici, nekadašnji igrači i visokopozicionirani predstavnici nogometne javnosti. Zoričićeva majica je, komentirali su neki od njih, kao da se pred zdravim očima svog bračnog druga zaigrao, poljubio i koketirao s drugom osobom. Kao čelni čovjek grada, kao gradonačelnik svih građana Pule, on se ipak odabrao solidarizirati s navijačima druge, suparničke momčadi, i to oko vrlo problematičnog pitanja kojim se neizravno potiče nasilje.
Na majici nije bilo Hajdukovih obilježja, ali je jasno da je to Hajdukova majica, sa slovima ispisanim Hajdukovim crvenim i plavim bojama, a ista takva parola istog dizajna krasila je južnu, Torcidinu tribinu tijekom cijelog susreta. Simptomatično je i to što se pulski gradonačelnik brže-bolje potrudio pribaviti si takvu majicu, i to najvjerojatnije direktno iz Splita, dok ga, recimo, nikada nismo vidjeli u zeleno-žutim bojama Pule ili, eto, majici pulskih Demona.
Pred oko 4.500 gledatelja na pulskom stadionu Aldo Drosina otprilike pola je bilo navijača i pristalica Hajduka. I Zoričić je bio jedan od njih. Prvo i osnovno, svjesno se i namjerno oglušio na pravila koja je postavio organizator utakmice, domaćin Istra 1961, o uobičajenoj zabrani isticanja simbola protivničke momčadi na domaćoj tribini. Jednostavno je i s ciljem odlučio prekršiti pravila, iako je on prvi koji bi ih se trebao pridržavati.
Identičan natpis imala je Torcida (Snimio Goran Šebelić / Cropix)
Nitko, naravno, ne bi na pretjerano visoku razinu potegnuo pitanje njegove nekorektnosti i arogancije da je, primjerice, sjeo na donji dio Zapadne tribine (odnedavno tribina Branka Bubića Bube) ili, pak, Istočnu, nedajbože Sjevernu tribinu, i to u privatnom aranžmanu. Tada bi se tek ovlaš prokomentiralo da je prekršio pravila nogometnog kluba u čiji se grad doselio. Međutim, Zoričić je na nedjeljnoj utakmici sjedio u svečanoj loži, predstavljao instituciju, Grad, sve građane Pule te, ne i manje bitno, 15 posto suvlasništva u pulskom prvoligašu, te se doslovce narugao svemu tome. Time situacija dobiva tu sramotnu notu koju je teško opravdati.
Spomenimo usput da je kraj Zoričića sjedio Kristijan Biteri, vijećnik s njegove liste i, zanimljivo, nekadašnji vođa pulske Torcide. On je, također, nosio istu majicu, tek pristiglu iz Splita.
Još jedan detalj koji bode u oči jest činjenica da je na drugoj strani centralne, svečane tribine, sjedio gradonačelnik Splita i Zoričićev politički partner Ivica Puljak. On je, zanimljivo, odjenuo običnu bijelu košulju. Dakle, ako se gradonačelnik Splita nije odlučio na sličan populistički potez, veliki se upitnik nadvija iznad glava i nameće opet isto pitanje - što je Zoričiću to trebalo? Radi li se o sramežljivom početku predizborne kampanje na nacionalnoj razini? Korača li gradonačelnik Pule, kojem je prošla tek godina dana na toj poziciji, prema prikupljanju simpatija što šireg kruga Hrvatica i Hrvata? Jer, ako tako nije, onda su problemi neki drugi, malo dublji i ozbiljniji.
Još jedno, možda i bitnije, pitanje koje bi trebalo razjasniti, ako ništa drugo propitati, jest gradonačelnikovo plesanje na rubu između poštivanja institucija i pozivanja na neposluh. Jer, poruka koja se odašilje natpisom na Zoričićevoj majici poprilično je problematična, pa se stječe dojam da gradonačelnik omalovažava institucije, od policije do sudova, te potiče na nasilno ponašanje sportskog gledateljstva.
Naime, Torcidina poruka "Sloboda navijačima", koju je podržao Zoričić, reakcija je na uhićenje 44 navijača krajem svibnja, nakon utakmice u Zagrebu između Dinama i Hajduka. Navijači su uhićeni nakon sukoba s policijom u kojem je ozlijeđeno 20-ak policajaca.
Budući da su istu majicu, na istoj utakmici, nosili gotovo svi pripadnici Torcide, a njihov transparent vidio se s petog kata bolnice, teško je probaviti gradonačelnikovu misao da njegova majica nema veze s Hajdukom i Torcidom. Isto tako, hoće li Zoričić odsad podržavati i druge građane i navijače koji su možebitno žrtve pravosuđa ili eventualnog nezakonitog postupanja policije?
Vjerojatno neće, ali pratit ćemo, možda nas i iznenadi.