U Dnevnom boravku Rojca preksinoć je otvorena izložba "Tko radi scenu? — Dizajn za nezavisnu glazbu u Hrvatskoj 2011. – 2018.". Izložba je, kako je navedeno u opisu, fokusirana na najbolje i najreprezentativnije primjere dizajna i ilustracije za nezavisnu glazbenu scenu posljednjih sedam godina te obuhvaća radove četrdesetak autorica i autora koji su oblikovali plakate, omote, promotivne materijale i druge predmete i vizuale koji idu rame uz rame s glazbom.
Obiman projekt
Da je riječ o obimnom projektu, vidi se ne samo po broju izložaka, nego i po raznolikosti pa osim plakata imamo ovdje i omote vinilnih dugosvirajućih ploča, CD-ova, kazeta pa čak i jednu VHS kazetu, nešto za što smo mislili da je zauvijek ostalo u prošlosti. Impresionirani smo jer se mediji uz koje smo odrasli i uz koje nas u pravilu vežu jako lijepe uspomene i dalje drže i pronalaze put do novih generacija i to putem nezavisne scene.
- U nekom trenutku prošle godine odlučili smo napraviti izložbu koja će biti posvećena dizajnu za nezavisnu odnosno alternativnu scenu u Hrvatskoj, kaže Bojan Krištofić koji je uz Svena Sorića kurator ove izložbe koja je prvi put bila postavljena u Zagrebu u rujnu prošle godine, zatim u studenom u Splitu, a sada je i u Puli, zahvaljujući pozivu Olega Morovića i Branimira Brade Slijepčevića.
- Poželjeli smo napraviti izložbu jer smo osjetili da je vrijeme da se valorizira nova generacija dizajnera i ilustratora koji mnogo rade u kontekstu alternativne glazbene scene, a i sama ta scena je unazad sedam godina toliko narasla da je počela raditi određene korake prema, uvjetno rečeno, mainstreamu, usprkos tome što je takvu glazbu još uvijek teško čuti u radijskom eteru uz iznimke kao što su zagrebački Radio Student, splitski KLFM, a sada i pulski Radio Rojc i još par aktivističkih lokalnih stanica, kaže Krištofić.
Kritična masa
Njihov je stav da se u prethodnom desetljeću afirmirala vrlo poznata generacija ilustratora i dizajnera poput Igora Hofbauera, Darija Kujundžića, Ivana Erora, Slobodana Alavanje i još nekih, no u novije vrijeme nastala je kritična masa novih radova koje vrijedi pokazati na ovoj izložbi u formatima plakata i nosača zvuka – ploča, kazeta i u manjoj mjeri CD-ova.
- Sadašnja generacija stvaraoca je u principu stvorila svoj jezik koji je jako u dosluhu sa suvremenom globalnom popularnom kulturom, ali i koji je inspiriran lokalnom tradicijom i predstavlja prikladan melanž starog i novog i također podrazumijeva vizualni kod po kojim se sudionici scene, bili oni dizajneri, ilustratori, glazbenici, posjetitelji koncerata, izrađivači fanzina, izdavači ili organizatori međusobno prepoznaju, kaže Krištofić koji napominje da su se ograničili na Hrvatsku primarno iz produkcijskih razloga iako bi najlogičnije bilo napraviti izložbu o cijeloj postjugoslavenskoj sceni.
Ovdje se mogu vidjeti i plakati koji najavljuju događaje primjerice u Zagrebu, ali ima ovdje i radova pulskih autora koji su se mogli vidjeti proteklih godina u Puli koja je uvijek figurirala kao jedno od žarišta alternative. Kako sve to izgleda, može se vidjeti do 28. ožujka. Za glazbenu podlogu preksinoć je bio zadužen DJ Dale Nixon. (Mladen RADIĆ, snimio Danilo MEMEDOVIĆ)