Na znak školskoga zvona za početak sata, trideset nekadašnjih učenika dvaju osmih razreda Osnovne škole "Vladimir Nazor" Krnica okupilo se na obilježavanju svoje pedesete obljetnice od završetka osnovne škole. Na početku sata odali su počast svojim preminulim školskim kolegama i učiteljima te odaslali pozdrave onima koji nisu mogli doći na susret.

Na nastavu iz udaljenih naselja

Učiteljice Marija Radolović Vlačić i Aliče Radolović Blažina obavile su prozivku, a u ime škole pozdravila ih je ravnateljica Romana Percan. I nakon toliko vremena, u međusobnom druženju, sjećanja na školske dane bila su itekako živa i poticajna. Tako su se nekadašnji učenici prisjetili kako su svakodnevno dolazili na nastavu iz udaljenijih područja koja je obuhvaćala krnička škola. Uz Krnicu i Rakalj, bila su to i sela s barbanskoga kraja, Rebići, Beloči, Kujići, Biletići, Hrelići, Belavići, Bratulići, Manjadvorci i Prodol. U Krnicu su uglavnom dolazili radničkim autobusom, koji je tada prevozio radnike na posao u raški rudnik.

- Učenici koji su školu završili 1968. godine ujedno su i posljednja generacija učenika iz Manjadvorci koja je nastavu pohađala u Krnici. Nakon njih, novi su se razredi počeli upisivati u Marčanu, koja je u to vrijeme imala manje djece, dok je Krnica bila preopterećena brojem učenika. Na taj se način taj omjer učenika ipak ujednačio u objema školama. S proštinske su strane u školu dolazili iz naselja Pavičini, Šegotići, Veliki Vareški, Mali Vareški, Jovići, Peruški, Išići, Cokuni, Mutvoran te Kavran. Ovo je i prva generacija kavranske djece koja je nastavu od petoga razreda počela polaziti u Krnici, a generacije prije u višim su razredima bile smještene u Puli u đačkom domu pa su pohađale nastavu u pulskim školama. I sva su djeca tada u Krnicu dolazila tek u peti razred jer je svako područje imalo svoju školu za učenike nižih razreda pa su tada radile škole u Raklju, Kujićima, Malim Vareškima i Kavranu. Sve su ove škole, osim one u Raklju, danas nažalost zatvorene i napuštene, rekla je aktualna ravnateljica škole u Krnici Romana Percan.

Najboljima nagradni izlet

Vrijedno je bilo sačuvati i nekadašnje imenike iz kojih se danas može zaključiti da se u to vrijeme velika važnost pridavala moralnom i radnom odgoju, odnosu prema drugim učenicima u razredu, nastavnicima i drugim radnicima škole te ljudima izvan škole i načinu izvršavanja dužnosti. Istaknula je da se njegovao i radni odgoj, a aktivnostima u "Poljoprivrednoj zadruzi Krnica", ili kako bi to stanovnici ovoga područja jednostavno rekli, u Zadrugi, osobito sudjelovanjem u berbi grožđa, priskrbila bi se novčana sredstva za završnu ekskurziju, na koju su ovi osmaši pred pedeset godina otputovali u Zagreb, Bled i Bohinj.

- Oni najbolji u učenju i vladanju nagrađivali bi se trotjednim odlaskom u odmaralište u Škofjoj Loki. Te je školske godine ovu nagradu zaslužio učenik Tonči Martinčić, a zanimljivost je bila i ta da je s nagrađenim učenicima u Škofjoj Loki bio i kuhar iz Raklja Josip Bolković - Šipe. Ova je generacija učenika, uz brojne druge, pošumljavala gole strane iznad mora, sadeći čemprese i borove iznad Kalavojne, a i prostrani su školski okoliš oplemenili brojnim stablima ladonja, čije su se krošnje desetljećima razvijale, širile i rasle na trudu i marljivosti ondašnjih đaka i u nasljeđe svima koji su u ovih sedamdeset godina postojanja škole, došli poslije njih, pa tako i za svoju djecu i unuke, veli Percan.

Mnoge generacije učenika krničke škole njeguju i održavaju tradiciju svojih susreta pa je pred dva mjeseca svoj 60. završetak Narodne osmogodišnje škole obilježio i osmi razred iz davne 1957./58. školske godine. Pred odlazak iz škole svi su se slavljenici upisali u školski ljetopis, a nastavak njihova druženja i veselja uslijedio je, kako to i biva, na večeri u obližnjemu restoranu. (P. SOFTIĆ)

Povezane vijesti

• Krnica: Nakon dugo godina dobili novu sportsku dvoranu
• U Osnovnoj školi Vladimir Nazor, obilježen sedamdeseti rođendan ove pedagoške ustanove: SVA NAŠA PRAMALIĆA I TEMATSKA IZLOŽBA U SPOMEN NA TOG HRVATSKOG PJESNIKA
• NA ĆAKULI S… Morali su nositi papuče, odmore su provodili u šumici i na livadi oko škole, a svima su najljepše uspomene ostale s legendarnih čajanki