Nikada čudniji Prvi maj. U pandemijskim vremenima neobično tih i lišen svega - budnice Puhačkog orkestra na Punti, ljudi, karanfila i graha. Političari su ujutro politički korektno pod maskama standardno položili vijence, pomirisali karanfile te se osvrnuli na radnička prava, što u "novom normalnom" sve više gubi na značenju, a tri osmice kao da su se umorile i polegnule u horizontalu pa se traženje prava pretvorilo u - beskonačnost.

Iako je dan prije red ispred popularnih gradskih mesnica davao naznake da će proslave u, naravno, reduciranom i vlastitom aranžmanu biti, prazna Šijanska šuma pokazala je da se Puljani drže epidemioloških mjera. To tradicionalno središnje mjesto proslave Praznika rada bilo je praznije nego bilo kojeg drugog vikenda. "Došli smo u šumu družiti se s djecom, a popodne ćemo nastaviti na roštilju na terasi", rekli su nam Ana Velenika, Tihomir Corić i Sabina Hasanović dok su ispijali kavu na klupici u Šijanskoj šumi. "Nema ništa od muzike, ćevapa, nema ringišpila. Očekivao sam kakav-takav sadržaj. Ovo je gore od očekivanog. Tužno", razočarano je konstatirao strastveni ljubitelj fotografije Saša koji je s prijateljem Borisom, također zaljubljenikom u fotografiju, došao u Šijansku šumu u nadi da će pronaći neki novi kadar. Ovako će prvomajski kadrovi biti puni ciklama, pokoje šparuge i Šijanske šume u anemičnom izdanju - bez slavlja. Čak je i Lungomare bio prazniji nego subotom. Nekoliko šetača, i to je to.

Ako je suditi po atmosferi u gradu, slavlja nije bilo. Puljani su umjesto porcije graha, slavili uz standardnu svakodnevnu kavu u kafićima oko gradske tržnice. U iščekivanju sezone svaki dan postaje radni pa je tako na turističkoj gradskoj ruti prema Girardinima i u Ulici Sergijevaca bila otvorena pokoja sezonska trgovina. Radile su i dvije zlatarne, kao i Hrvatska lutrija. Umjesto limene glazbe u centru su svirali samo ulični svirači. Sami sa svojim standardnim repertoarom. Čak je i ćevabdžinica na Bulevaru bila poluprazna.

Pred ekranom

Izgleda da je to bio Praznik rada u kući, bez graha i pred ekranom. Baš tako, slavilo se i prosvjedovalo - virtualno. Tako je i Savez samostalnih sindikata Hrvatske ove godine prvi put u povijesti povodom Međunarodnog praznika rada 1. svibnja organizirao e-prosvjed, s obzirom na to da epidemija koronavirusa ne dopušta održavanje tradicionalne sindikalne povorke i javnoga prosvjeda. E-prosvjed, pod sloganom "Radnicima hvala - ali prvo prava", održao se putem platforme Zoom od 11 do 12 sati, te se prenosio i na Facebook stranici SSSH. Time je SSSH za Međunarodni praznik rada želio poslati poruku kako je ova kriza prilika da se jasno kaže da nema povratka na staro, nego da je vrijeme za novu paradigmu društvenog i ekonomskog razvoja.

U virtualnom prosvjedu radnice su svjedočile o utjecaju krize na njihov rad i radna mjesta, a vodstvo SSSH govorilo je o njihovim zahtjevima i viziji rada i svijeta po mjeri čovjeka i budućnosti koja nas čeka kad najgori dio epidemije prođe. Dakle, kao nekada, ali virtualno i tiho. Novi normalni Praznik rada. Totalno nenormalno. 

Povezane vijesti

• Bulić: U kapitalizmu nema gornje granice pohlepe, ni donje bijede
• Kutlača: Sad je vrijeme za borbu
• U Vodnjanu fažol, u Fažani meso s roštilja