Poneke (ne)svakidašnje pojave ostale su ovjekovječene okom gradskog reportera kao svojevrstan spomenik ljudskim apsurdima u kojem su glavni likovi, u prvom ili drugom planu, naši snalažljivi sugrađani.

Neradna subota. Ribar Bili iz staroga grada raspoloženo je odlučio opremiti stan novim namještajem. Dostava namještaja stigla je kombijem do Trga slobode, ali ne može se dalje - do stana. Stupići su blokirali prilaz kućama stanovnika starogradske jezgre. Ribar naziva komunalne redare, traži ih, ali uzalud. Obraća se policijskom službeniku u pograničnoj stanici na gatu, ali on ne zna da li ikakav ključ - podizač za pokretanje stupića postoji. Pročelnici iz Gradske uprave i domari koji ga imaju subotom ne rade. I tako tenzije rastu...

Na Trgu slobode dostava "ho ruk"

Prijevozniku se žuri zbog drugih obaveza. Na kraju ribar Bili harno naziva novinare da ovjekovječe prizor kako iz jedne apsurdne životne situacije, zbog ograničavajućih gradskih pravila, stanovnici staroga grada postaju žrtve kilavog i nerazrađenog komunalnog sistema. Ne preostaje im drugo doli nositi komad po komad namještaja na rukama preko čitavoga Trga, otprilike 250 metara do stana, a sunce, čini im se, dok ga nose, još jače prži.

U blizini trga još jedna tragikomična scena. Ispred trgovine odjećom i "cro gift" suvenirima Bari postavljene su teške betonske cijevi u formi vaza za cvijeće koje ometaju ulaz u radnju. Zašto? Vlasnik poslovnog prostora Neša objašnjava da je to dobro provjerena praksa umaških gradskih vlasti kada su u sudskom sporu s nekim trgovcem ili s onima koji ne plaćaju uredno svoje obveze za najam poslovnih prostora ili su zaposjeli veći dio javne površine od dopuštenog. Komunalni redari bez ikakve obavijesti dođu i s kamiona iskrcaju gromade tih teških betonskih cijevi tik do vrata poslovnog prostora.

Trgovci jači od betonskih cijevi

- To im je najjače oružje u ljetnim mjesecima, u vrijeme kada bi najmodršci mogli nešto prihodovati, ističe Neša. Vizualno sasvim neprihvatljivo, čak i zastrašujuće, jer podsjeća na prijeteće barikade s početka posljednjega rata. Zar ne postoji pravni način da se nepoštivanje propisa riješi odlukom o komunalnom redu? "Svakako da postoji", odgovara Neša, "ali ovo je djelotvornija i efikasnija metoda ucjenjivanja", zaključuje. No, Nešu to nije pokolebalo i nastavio je raditi podigavši tužbu protiv Grada, kazuje nam na kraju susreta, dok turistima koji ulaze u trgovinu objašnjava da su to vaze za cvijeće koje se osušilo.

U Svetom Pelegrinu iza hrpe nabacanih stvari i krša, nazire se riblji ugostiteljski objekt "El Peligro" smješten na samoj plaži, pet metra od mora.

- Prvotno je zauzimao manju površinu u skladu s dopuštenim korištenjem površine na pomorskom dobru, ali onda se vlasnik počeo modularno širiti na sve strane okupiravši plažu s improviziranim drvenim terasama koje se protežu gotovo do ulaska u samo more, smanjujući time sunčalište kupačima, prepričava Marko Velkavrh, predsjednik skupštine stanara u naselju Pelegrin.

Konkvistador "El Peligro" na plaži

Pokušao je u Gradu saznati tko je vlasniku dopustio da uzurpira površinu od gotovo 150 četvornih metara na pomorskom dobru, međutim, ostao je bez odgovora, prenio je Marko stanarima na nedavno održanoj skupštini. "Obratili smo se i komunalnim redarima da spriječe daljnju invaziju na plaži utječući na vlasnika lokala da upristoji vanjski izgled objekta, ali bez uspjeha, jer ispalo je da se baš tu komunalni redari sastaju na kavi, a onaj najviši čak i radi u lokalu u poslijepodnevnim satima", s podsmijehom je kazivao Marko i prisutni na skupštini.

Sklepane terase uz lokal skrivaju i jedno zanimljivo upozorenje. Prilikom penjanja na jednu od njih ukoliko tu gost želi sjesti i popiti piće, na rubnom dijelu terase "leži" upozorenje na kojemu piše: "Hodanje po terasi na vlastitu odgovornost". Pa vi sada odlučite: "Ići ili odustati?" Upozorenje nije prevedeno, stoga je nejasno vrijedi li "pravilo" i za turiste. I što u slučaju ako se baš oni okliznu ili im pukne daska pod nogama?

Umjesto stoke, deve na ispaši

Na drugom kraju naselja nailazimo na još jednu dobru dosjetku ili parodiju šaljivca koji se pobrinuo zaskočiti rigorozna pravila što sputavaju u pojednostavljivanju života. Naime, unatoč prometnom znaku da je parkiranje zabranjeno, mnogi ga ignoriraju "vadeći" se na dodatni putokaz. Na njemu, navodno, piše da to vrijedi samo za Kineze, obitelj Čai i Ce, jedine stanare koji osim Slovenaca žive u Pelegrinu na udaljenosti od jednog metra.

I za kraj našeg đira po životnoj pozornici grada u prilog apsurdnoj strani života koja sadrži i elemente humora, ovisno o kutu gledanja, još jedan nadrealističan trenutak uklopio se u našu nestvarnu svakodnevnicu. Na putu prema turističkom naselju Stella Maris začuđujuće je bilo gledati kako na pašnjacima Umaga umjesto domaće stoke travu pasu deve. Nije to bila ni fatamorgana niti fotomontaža, bile su to stvarne deve iz cirkusa, ali iz onog pravog. E, pa na kraju svega, nasmiješite se ako možete.(S. BOSNIĆ)

Povezane vijesti

• Umagu ranije no ikad dvomilijunto noćenje
• U Umagu otvorena najmodernija školska kuhinja
• Nakon sezone zahuktali su se komunalni radovi