Slično kao kolačić madeleine u romanu "U potrazi za izgubljenim vremenom" Marcela Prousta, i vas će miris friško kuhane kave i naftalina prebaciti u neka, ne tako davna, ali vjerojatno mirnija vremena. Dok slušate glazbu KUD Idijota i Atomaca, pobjeći će vam uzvici "To smo imali i mi kod kuće, ovo je kao od moje none!" i hodat ćete iz prostorije u prostoriju smješkajući se, evocirajući uspomene iz djetinjstva.

Trg "Kod Mađara"

- Pokušali smo pokriti svako sjećanje i vid života od '50-ih do kraja 80-ih godina barem s nekom sitnicom, veli nam Filip Zoričić, idejni začetnik Memo muzeja - muzeja svakodnevice i dobrih uspomena koji je u ponedjeljak otvorio svoja vrata za posjetitelje.

Već samo mjesto od dvjestotinjak kvadrata u kojem se ovaj novi muzej nalazi, u prostoru nekadašnje kultne slastičarnice "Kod Mađara" (Scalierova 4) budi uspomene, ovoga puta na šarene minjone i šampite koje smo nekada ovdje s radošću jeli.

Kako nam pojašnjava Zoričić, dok nam pogled bježi na sitnice oko nas - zidne tepete, retro lampe ili kućni bar s pićima koja su se nekada rado pila - muzej ima tri velike cjeline. U prvom, pod nazivom "Život na ulici", mogu se tako vidjeti žuti fićo, tomos i ponica, u drugom, naslovljenom Trg kod Mađara, nalaze se uređeni kino kutak, škola "Moša Pijade" i dječji vrtić. Treći dio je stan. U njemu živi majka koja radi u nekadašnjoj Arena trikotaži, otac je Uljanikovac i imaju dvoje djece. Manji se igra s fliperom i skuplja značke, stariji ima prva računala i sluša pulske rock sastave, prepričava nam Zoričić.

Memo muzej je muzej za sve generacije - one starije koje se žele prisjetiti kako su nekada živjeli, one mlađe koji se žele "vratiti" u dane bezbrižnog djetinjstva i one najmlađe koji će sa čuđenjem razgledavati stvari od kojih neke nikada nisu ni vidjeli.

Dnevna soba, bračna soba, kuhinja i blagovaonica pune su detalja - od cedevite u staklenoj ambalaži koja je, kako provjeravamo na etiketi, proizvedena 1977. godine i bičerina iz kakvih smo nekada pili, do kutka koji su posvećeni glazbi, medijima, sportu tog doba… Ispred crno-bijelog televizora čentrin, na stoliću stari Glas Istre i časopis "Sam svoj majstor", na zidovima gobleni u "zlatnim" okvirima i Demirova Arena, ormari i ladice puni svakodnevnih sitnica koje smo nekada svi koristili...

Stare pulske obitelji

- Ovaj je muzej drugačiji od ostalih, tu se svaki ormar i ladica otvaraju, sve se može, čak i treba dirati, okrenuti, pogledati, veli nam Zoričić i pojašnjava da se odjeća iz ormara može slobodno isprobati, na glavu staviti fikleri, slikati se ispod haube ili pak slušati glazba u starom fićeku.

Kako doznajemo, muzej i dalje prima sitnice, a nedostaju im još stari modni detalji iz tog doba poput kapa, šešira, torbica, sitnice za kuhinju i blagovaonicu. Svi koji žele nešto od toga donirati mogu se javiti na e-mail muzeja [email protected] ili na Facebook stranicu ili Instagram.

Za Puljane ulaznica 15 kuna

Muzej je otvoren svakoga dana od 10 do 22 sata. Puljani imaju povlaštenu cijelu ulaznice koja iznosi 15 kuna. Najesen će se, kako doznajemo, organizirati i ture za vrtićarce, školarce i studente.

Zahvalivši se Gradu Puli koji im je dao prostor na korištenje po povlaštenoj cijeni i Odjelu za društvene djelatnosti na potpori u realizaciji objekte, Zoričić se zahvalio i Istarskoj županiji - Odjelu za kulturu i Odjelu za turizam kao i Turističkoj zajednici Grada Pule, ACI-ju i Tehnomontu te zahvalio i svim partnerima na projektu. To su Osnovna škola Centar, Ekonomska škola, Sveučilišna knjižnica Jurja Dobrile te 50-ak građana koji su donirali stvari.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti

• O povijesti hrvatskoga jezika i Deklaracijama
• Fićo je u Memo muzeju!
• FILIP ZORIČIĆ: Gimnazija je grad u gradu, mjesto u kojem se ogleda budućnost