Sanjaju li svećenici zabludjele ovce, one što ih kao Božji pastiri mogu povesti pravim putem, stazom spasenja u dogmi vlastite vjere? Ili je ipak lakše i jednostavnije ići širokim autoputom koji će gomile vjernika dovesti pred oltar, provesti pored "škrabice" i uz vječne rituale dati im vjere i ufanja da nastave dalje svoj život u dolini suza, jer im je već odavno obećano kraljevstvo nebesko?
U današnjoj Hrvatskoj, gdje je crkvena vlast priznata skoro kao i svjetovna, gdje riječi biskupa odlučuju tko će s kime koalirati poslije parlamentarnih izbora i gdje tisuće ljudi potaknute vjerskim ekstremistima osporavaju civilizacijske dosege Istanbulske konvencije – jedna "zalutala ovca", odlutavši slučajno u slavnu porečku Eufrazijanu, može dovesti u pitanje dobru volju klera za iskazivanje milosrđa i sućut prema osobi čiji su problemi snažni i javno uočljivi.
Poznavajući slučaj Matee Hohnjec – vjernice koju su svećenici najprije poslali istjerivaču vraga, egzorcistu u Rijeku, a potom je prijavili policiji da bi dobila privremenu zabranu ulaska u crkvu – postavlja se pitanja tko je zaboravio svoje poslanje? Policija je učinila svoje zabranom ulaska u javni prostor baš kao što će pijancu zabraniti – po prijavi vlasnika – ulazak u gostionicu, a mediji su donijeli priču propitivajući je sa svih strana.
U hrvatskom društvu nema milosrđa. Pomoć bližnjem svome samo je licemjerna fraza koja se izgovara za blagdane. Stupovi društva lažu i kradu – pogledajmo samo aktualna suđenja uglednicima – ali čak i za neke od njih ima spasa u crkvenoj hladovini. Primjer iz Poreča još jednom pokazuje kako crkva, kao ni druge društvene institucije, nije pravi put za one koji traže pomoć u nevolji.
Ugledna psihologinja Mirjana Krizmanić kaže kako "porečki primjer zvuči strašno".
"Osobno, prema dostupnim informacijama, smatram strašnim da se nekome onemogući prilazak crkvi, oltaru i na druga mjesta koja su vezana uz njegovu religiju, a sve zbog toga jer to netko drugi smatra nepriličnim. To je nedopustivo", napominje Mirjana Krizmanić u razgovoru za naš list. (PIŠE Dubravko GRAKALIĆ)